Жељка Цвијановић: ММФ меким гласом затражио нови Закон о раду

Предсједник Владе Републике Српске Жељка Цвијановић изјавила је да нови закон о раду, са којим се синдикат не слаже, јесте услов који траже финансијске међународне организације, али је тај услов меко постављен у односу на неке друге услове Међународног монетарног фонда /ММФ/. "Разлог зашто је то меко постављен услов јесте управо њихова /ММФ/ свијест о […]

недеља, фебруар 23, 2014 / 09:26

Предсједник Владе Републике Српске Жељка Цвијановић изјавила је да нови закон о раду, са којим се синдикат не слаже, јесте услов који траже финансијске међународне организације, али је тај услов меко постављен у односу на неке друге услове Међународног монетарног фонда /ММФ/.

"Разлог зашто је то меко постављен услов јесте управо њихова /ММФ/ свијест о томе колико је комплексна та материја и да је потребно да се обезбиједи сагласност свих социјалних партнера", рекла је Цвијановићева.

Она је за РТРС изјавила да ће бити важно да се друга два социјална партнера, послодавци и синдикат, мало боље разумију шта се то жели постићи овим законом.

"Бојим се да смо некад у ситуацији да бранимо и ствари које нису нападнуте. Биће неопходно да јако пуно комуницирамо, разговарамо и видимо шта су ствари, критеријуми и принципи које треба испоштовати када је у питању доношење новог закона и онда ће сигурно бити мања `температура` када је у питању ова тема", рекла је Цвијановићева.

Она је истакла да Влада стоји на располагању социјалним партнерима како би се дошло до доброг рјешења.

"Уколико постоје отпори, уколико неко то не жели, ја се бојим да ми нећемо моћи сами да одрадимо тај посао у смислу да интервенишемо и да неке друге миримо. Дакле, сви су јасно до сада рекли /шта мисле о новом закону/ – послодавци сматрају да треба, синдикат је рекао да не треба, ММФ сматра да треба, али није тврдо постављен услов у смислу да ће бити неке озбиљније блокаде аранжмана уколико не буде усвојен тај закон", рекла је Цвијановићева.

Она је истакла да аранжман са ММФ-ом не би требао због тога да буде упитан.
"Дакле, ми смо анализирали неке друге ствари које су далеко важније, рецимо, за ММФ него што је закон о раду, мада они веома високо постављају на листи својих приоритета тај закон", рекла је Цвијановићева.

Она појашњава да је овај закон "велика тема" у Србији, Хрватској и осталим земљама у регији."Очигледно је да се неке ствари морају иновирати на начин да више одговарају времену у којем живимо. Превише смо навикнути да живимо животом који је много другачији од периода од прије 30 година, али желимо неку сигурност да ствари буду регулисане као да смо још у том периоду", рекла је Цвијановићева.

Она је истакла да ће се овом питању приступати опрезно и полако, уз уважавање права радника која не смију бити угрожена било каквим законским рјешењем, и морају да буду јасно и прецизно дефинисана, али се у обзир морају узети и потешкоће послодаваца који треба да исплате плату тим радницима.

"Тешко је /послодавцима/ обезбиједити новац управо тим радницима, којима желимо сви да заштитимо редовност и пристојну висину плата. Немате ви данас супер великих плата, али желимо да обезбиједимо да буде пристојно оно што мора свако да донесе својој кући и породици", рекла је Цвијановићева.

Предсједник Владе Републике Српске истакла је да ће у вези са новим законом о раду бити још пуно мјера и интервенција.

"Бојим се да се нисмо међусобно добро разумјели и да је овдје више у питању лоша комуникација него било чија лоша намјера, ни синдиката, нити послодаваца. Само видим да нисмо имали добру комуникацију и да ћемо морати да комуницирамо", рекла је Цвијановићева.



0 КОМЕНТАРА

  1. Trebali ste objaviti citav intervju, gdje se govori i o vracanju plata i fiskalnom rasterecenju privrede, i o protestima koji su usmjereni ka ukidanju Republike Srpske a na sta je nasjela opozicija.

    Ocigledno je neko previse plasio ovaj narod MMF-om i Zakonom o radu, vjerovatno ce se ici na neka formalna rjesenja koja nece oduzeti prava radnicima, a zadovoljice i njih, ali i uskladiti taj zakon sa penzionom reformom.

  2. Ljudi najčešće ne razumiju kolika je važnost ovog zakona u smislu i da se pridobiju investicije koje značr budućnost za RS i toga da radnici imaju sigurnost.

    Tu mi je drago da je Vlada oprezna jer je očigledno da ukoliko se presječe i ode na bilo koju stranu neće biti najbolje zaštićen interes RS i običnog čovjeka.

    Zakon je nužan za pobojsanje statusa gradjana i nova zaposljavanja i treba biti hrabar i donijeti ga ali ujedno i ne ostetiti ljude.

  3. Tako je. Negdje se malo mora popustiti, jer bez investicija nema ni posla za one nezaposlene.

    Mora se i na njih misliti, a ne samo na one koje rade i hoce da zadrze maksikalna prava.

    Treba i razmotriti smsnjivanje prava radnicima u administraciji, zaštićeni su kao bijeli medvjedi, i kad neko dobije otkaz, pa poslije tuzi drzavu, uvijek dobije spor.

    Prvo smanjiti njima, pa onda radnicima u privredi!

  4. Nemoj da iz sitnih interesa i mrznje napadamo premijerku i ovaj zakon koji ce upravo omoguciti da se mladi ljudi zaposljavaju i da se kreiraju nova radna mijesta.

    Ovaj korak je upravo u pravcu reforme RS tako da nam se ubrza ciklus zaposljavanja i da u prvi plan izbije strucnost i znanje.

    Kako neki ljudi mogu biti protiv toga samo iz sitnog licnog interesa.

    Daj da jednom presjecemo i ujedinimo se za dobrobit svih.

  5. Clanak g.Vaskovica objavljen prije odredjenog vremena:
    Cvijanovići se skućili na tuđoj nesreći
    Piše: Slobodan Vasković

    Željka Cvijanović, buduća premijerka Republike Srpske, dobro je situirana, finansijski i stambeno obezbijeđena.
    Tome je itekako doprinio njen zaštitnik Milorad Dodik, koji je preko Grada Banjaluka, prije nepunih deset godina porodici Cvijanović nezakonito obezbijedio dvosoban stan u najvećem gradu u RS. Cvijanovićeva je iz Teslića, a njen muž Aleksandar iz Prnjavora, mjesta u kojem je prije devet godina bio kandidat za načelnika opštine, ali je poražen.

    Nakon toga, Aleksandar Cvijanović prebačen je u Banjaluku, u Zavod za izgradnju grada (ZIBL), gdje je dugi niz godina obnašao funkciju tehničkog direktora, u vrijeme dok je na čelu te ustanove bio Čedo Savić. Nakon što je Savić penzionisan prije dvije godine, Cvijanović je, na insistiranje Dodika, postao direktor ZIBL-a.
    Čim je postao uvaženi funkcioner ZIBL-a, Cvijanoviću je obezbijeđen stan i to na jedan potpuno nezakonit način, pri čemu su čelnici ZIBL-a, ali i SNSD-a pokazali nevjerovatnu drskost i neljudskost.

    Preciznije, stan ZIBL-a nije dodijeljen Aleksandru Cvijanoviću, već njegovom ocu Živojinu, koji je te 2003. godine bio penzioner i u svom životu nije proveo ni jedan jedini radni minut/sat/dan u ZIBL-u, niti u Gradskoj upravi Banjaluke.

    Uprkos toj činjenici, Živojin Cvijanović dobio je stan u Banjaluci od 57 metara kvadratnih u ulici Radoja Domanovića br. 11.
    Stan mu je dodijelio Zavod za izgradnju grada, čiji je direktor tada bio Čedo Savić, inače desna ruka bivšeg gradonačelnika Dragoljuba Davidovića u raznoraznim malverzacijama sa gradskim nekretninama. Stvarna zasluga Živojina Cvijanovića zbog koje je nagrađen stanom, jeste ta što je otac Aleksandra Cvijanovića, funkcionera SNSD-a.

    Prevara je načinjena na sledeći način – prvo je Čedo Savić po nalogu Dragoljuba Davidovića, kojem je to naredio Milorad Dodik, Penzionera Živojina prekrstio u Živojina Dugogodišnjeg Stručnog Saradnika Zavoda. Koliko su bili bahati u ovoj otimačini, svjedoči i podatak da Živojin nikada nije prekidao svoj penzionerski status da bi počeo raditi kao stručni saradnik Zavoda. Tako je Čedo Savić 1. avgusta 2003. potpisao Ugovor o zakupu stana sa Penzionerom Živojinom, kome je dodijeljena titula stručnog saradnika.

    Isti dan mu se izdaje i Rješenje, kojim se precizira da se “Živojinu Cvijanoviću dodjeljuje na korištenje dvosoban stan br.36, površine 57 m2, na trećem spratu u ulici Radoja Domanovića br. 11”.

    Prema Rješenju, Živojin Cvijanović bio je dužan da u “roku od 30 dana sklopiti Ugovor o zakupu sa ZIBL-om”, što je on i učinio.

    “Radnik Cvijanović Živojin se obratio sa zahtjevom Direktoru Zavoda za izgradnju Banjaluka da mu se riješi stambeno pitanje i dodijeli odgovarajući stan za korištenje. U zahtjevu navodi da se članovima porodičnog domaćinstva stanuje u Prnjavoru, što mu otežava izvršavanje redovnih radnih obaveza koje zahtijevaju njegovo povećano angažovanje, tako da bi mu stan u Banjaluci omogućio da adekvatnije odgovori preuzetim obavezama. Direktor Zavoda razmatrajući zahtjev imenovanog, te uzimajući u obzir dugoročno angažovanje pomenutog radnika na poslovima koje Naslov vrši u ime drugih pravnih lica u svrhu rješavanja imovinsko-pravnih poslova, donio je Rješenje kao u dispozitivu”, navodi se u Rješenju o dodjeli stana Živojinu Cvijanovću, koje je potpisao Čedo Savić, direktor ZIBL-a.

    Kojeg li licemjerstva, jer Živojin penzioner nikada nije nogom kročio u ZIBL, a kamoli radio u njemu.

    Nakon što je sve fino “Rješenjima” sređeno, 11. februara 2004. godine Živojin je sklopio ugovor o otkupu stana sa Fondom stanovanja Republike Srpske i otkupio ga za bagatelnih 2.370 maraka.
    O kakvim neljudima se radi, govori podatak da su iz tog stana istjerali tročlanu porodicu preminule radnice Zavoda za izgradnju M.Č., i smjestili ih u jednosoban stan.

    Cvijanovići su pokazali neviđenu beskrupuloznost, otimajući stan porodici premiulog radnika ZIBL-a, pri tom ne mareći ni za kakve zakone i propise. Živojin i Aleksandar Cvijanović te 2003. godine, posjedovali su i stan od 59,44 kvadrata u Prnjavoru, koji su otkupili 29. aprila 2003. godine.

    Cvijanovići su oteti banjalučki stan prodali, a novac uložili u izgradnju milione vrijedne kuće u ovom gradu.

  6. Od svih kolonizatora, pokazalo se, najopasniji je domaći. Domaća kolonizatorska vlast. Ni jedan narod nije dospio u kolonijalno ropstvo a da ga u tom pravcu nije odvela i odgurnula domaća vlast.
    Održavanje takve vlasti veoma je žilavo. Skoro do potpunog uništenja naroda. Ili do nekog opšteg oslobodilačkog ustanka. Toliko je svjedočenja da se na put razvoja krenulo tek onda kada je zamjenjena domaća izdajnička, domaćom narodnom vlasti. Uglavnom to ide veoma teško. Savršenstvo izborenih podvala i prevara danas je izuzetno.
    Od svih izdaja najgore su ekonomske. Zbog masovnosti i podmuklosti ubijanja. Po svom rezultatu Privatizacija 1998. godine, sigurno je, da predstavlja najveću ekonomsku izdaju i najveći ekonomski zločin učinjen nad ovim narodom. Hiljade ljudi je umrlo prijevremenom smrću zbog gubitka „svog“ preduzeća, gubitka zaposlenja, propadanja u nepodnošljivo siromaštvo.
    Posebna teškoća je u istrajavanju. Ne gledajući na tako poguban rezultat vlast uporno ide do kraja. Do potpune privatizacije, do potpunog uništenja privrede. Već punih petnaest godina.
    Ono što sada imamo, nosi sva obilježja dubokog kolonijalizma. Privrede za tržišna, slobodnotržišna konkurentska nadmetanja mi više nemamo.
    Naša krajnje usitnjena privredna struktura, ti mali liliputanci nisu u stanju da pruže ni približan konkurentski otpor inostranim mastodontima koji nadiru sa otvorenih granica. Koji nas, svojom konkurentskom nadmoći, melju u sitan ekonomski prah.
    Nije sva štetnost zločinačke, izdajničke Privatizacije 1998. godine u materijalnim gubitcima. Iako su i oni ogromni.
    Uspostavljen je pogrešan privredni sistem koji ne dozvoljava kretanje naprijed. Koji vodi u propadanje.
    Svojina je temelj privrednog sistema, temelj privrede. Privreda zavisi od svojine. Ona je njen osnovni nosilac. Napredovanje u svojini je osnov napredovanja u privredi. Ništa tako temeljito ne uništava privredu kao pogrešna svojina.
    To se upravo dogodilo u pogubnoj Privatizaciji 1998. godine.
    Privitizacijom prodaje privredi je nametnut teret istorijski prevaziđene sitnosopstveničke svojine HIH-og vijeka, kojeg ona nije mogla da podnese. Uništena je jedna moćna, savremena privreda skoro srednjeg nivoa razvijenosti. Prvo su propali njeni najvitalniji dijelovi, krupna preduzeća, kao osnovni nosioci privrednog razvoja. Nesklad sa svojinom je ovdje bio najveći. Bez ikakve nade za njihovo oživljavanje.
    Privreda je svojom sitnom strukturom, saglasno sitnosopstveničkoj svojini, ostvarenoj u postupki Privatizacije 1998. potonula u istorijsku prošlost, u HIH vijek, potpuno nemoćna za bilo kakva značajnija savremena ekonomska bavljenja. Od tada, mi i ne radimo ništa drugo nego tumaramo po bespućima HIX vijeka upadajući u sve veću opasnost da se zaglavimo u živo blato ekonomski bespomoćnih mini i malih preduzeća.
    Sasvim suprotno. Prethodna Privatizacija 1997. godine bila je usmjerena na osvajanje masovne korporativne (akcionarske) svojine građana i radnika kao osnove kretanja naprijed. To je najrazvijeniji oblik privatne svojine na kojoj razvijeni odnose sve svoje ekonomske pobjede. Ali naša vlast je to spriječila.
    Stižući sa krajnje političke periferije (dva poslanika), gonjen silnom političkom ambicijom da se dokopa, do tada njemu nezamislivog mjesta Predsjednika Vlade, odlučio je da se, uz podršku stranaca, prihvati zadatka poništenja prethodne privatizacije odnosno uništenja vlastite privrede i naroda. Privreda je uništena, narod propao u siromaštvo a njegovo političko napredovanje je izuzetno. Vjerovatno do konačne raspodaje naših prirodnih bogatstava kojim poslom je sada toliko obuzet. Sa svojih najvećih političkih i državnih visina.
    Sva iskustva govore da je to poslednji korak našeg propadanja u kolonijalno ropstvo. Svi narodi su propali u kolonijalno ropstvo onda kada im je domaća vlast rasprodala njihova prirodna bogatstva, kada su dozvolili da im se to učini.
    Treba vjerovati da ćemo smoći snage da se tome odupremo.
    Od kada je formirana (1998) ova vlast i ne radi ništa drugo nego nanosi štetu narodu. Uništava, rasprodaje, zadužuje. Prekomjerno troši, a ne zna da proizvodi. Preraspodjeljuje, otima od naroda u vlastitu korist.
    Duga je lista šteta, ekonomskih izdaja: Prodaja Telekoma, Glinice Zvornik, Rafinerija Brod i Modriča, Fabrika alata Trebinje, Rudnik željezne rude Prijedor, Rudnik uglja Stanari kod Doboja, TE u Ugljeviku. Da se pomenu samo najveći.
    Tu je svakako i pogubno prekomjerno zaduživanje, neracionalno ulaganje u infrastrukturu, sanacije banaka, dokapitalizacije, prodaje obveznica koje se neće naplatiti i mnogo toga. Ovoliko prirodno poljoprivredno bogatstvo a bez proizvodnje hrane? Šume u gubitku a nema drvne industrije?
    Ogroman platni deficit uz ovoliki deficit republičkog i opštinskih budžeta.
    Ovoliki gubici u fondovima? Ogromna nezaposlenost koja je u porastu?
    Sve su to za postojeću vlast njeni izuzetni „uspjesi“.
    Potrošiti za pet godina (2007-2012) oko pet milijardi KM uz umanjenje materijalne vrijednosti u privredi za pola milijarde KM za ovu vlast to nije šteta, nije ekonomska izdaja.
    Rješenja za sve ove i ovolike probleme ni na vidiku. Vlada i dalje troši, rasprodaje, uništava, zadužuje. Ne pitajući se za rezultat, za posljedice.
    Ovoliko osiromašiti i zadužiti narod, a onda prodajući mu prirodna bogatstva, onemogućiti ga da se dugovi vrati. Je li to ekonomska izdaja? Je li to guranje naroda u kolonijalnu provaliju?
    Suština ekonomske izdaje je u samovolji, zloupotrebi vlasti.
    Po svojoj prirodi vlast je obavezna na najracionalnije izbore. Način da se to ostvari je u punom stručnom sagledavanju koristi i šteta svakog značajnijeg poduhvata (investicije, zaduživanje, zakoni, prodaje, koncesije i sl.) kao i mogućnost da se demokratskim postupkom šteta spriječi.
    Ni traga od toga.
    Naša vlast i nije ništa drugo nego samovolja uticajnih pojedinaca koji snagom političke piramide tu svoju samovolju bezpogovorno provode.
    Treba vjerovati da će se o ovolikim ekonomskim izdajama tek raspravljati. Onda kada se promijeni način vladanja. Kada narod „dođe do riječi“.

  7. Daj da jednom presjecemo i ujedinimo se za dobrobit svih.
    :-o:-o:D:D:D

    Како тензије расту,паника све више влада међу поштоваоцима „Цркве Велико Дупе“!

    „Дупехоличари“ би сада да се збијају редови, да се уједињују, позивају на патриотизам,велики су душебрижници за Републику Српску,….итд

    Може братац, али тек после неминовног „обрачуна“ са поштоваоцима „Цркве Велико Дупе“…па тек онда у истинске реформе Р Српске.

    „Наше друштво не урушавају толико хорде западних варвара и крвопија, колико алавост наших изопачених, корумпираних и криминализованих политичара; како на самом врху власти, тако и на плану локалних заједница“

  8. Ova tzv premijerka ima predskazanje kao Vanga: predskazuje da će uskoro šef joj u prugasto odijelo. Nije da i on nije za tu opciju, tamo bi mu bila kakvatakava sigurnost, ali da ne bude nešto drugo.

    Čaušesku mu često dodje u san, mada njih dvojica ništa nemaju zajedničko: ovaj Rumuniju, za razliku od firčija, nije zadužio ni za cent.
    Ali, ne znači da im the end ne moše da bude sličan.
    Priprema policiju da bije narod, ali batina ima dva kraja.
    E, moj firči, lijepo sam ti govorio: pamet u glavu.
    Ali , ti se pouzdao u vladiku da se moli za tebe, a on djavolji vladika, pa te nasukao na tanak led.

  9. Stvarno mi nije jasno kako neko može da brani sadašnje stanje u RS,gledano sa svih aspekata.Ja to tumačim kao odbranu sopstvenih pozicija po sistemu neka je meni dobro,za druge me nije briga.Ovaj sadašnji zakon o radu uzeo je mnoga radnička prava,a novim zakonom se želi još od preostalih prava oduzeti radnicima.Radnici koji rade kod privatnih poslodavaca su obični robovi.Od svih prava njima se poštuje samo pravo na rad.Sve drugo se ne poštuje i ako zakon o radu drugačije kaže.Svjedoci smo da obespravljeni radnici posežu za najtežim oblikom borbe za svoja prava,a to je štrajk glađu.Da bih dobio ono što je zaradio i da bih mogao da prehrani svoju porodicu ljudi štrajkuju glađu.Za sve je ova vlast kriva,jer se zakoni i propisi ne poštuju,ali se i ne kažnjavaju počinioci prekršaja.Radnici koji žive na račun budžeta su mnogo bolje zaštićeni.Njima su plate redovne i doprinosi takođe.Cijenim da je ova populacija radnika glasačka mašina ovih krvopija na vlasti.Samo dokle tako?.

  10. Citam u danasnim novinama o nekoj tamo dalekoj zemlji:
    „Sa ovakvom stopom nezaposlenosti, sa ovako unistenom ekonomijom, sa ovakvim nedkvalitetnim politickim rukovodstvom RS ima problem da sacuva svoju samostalnost.
    Ako ne mozete da obezbjedjujete sredstva za budzet, ako nemate snage da finansirate drustvene potrebe i nemate stabilnosti koja dolazi preko zaposljavanja i plata , niko vam nece pomoci: ni stranci , ni EU, ni unutrasnji ni spoljni neprijatelji“

    Uh sreca da mi zahvaljujuci nasoj mudroj i premudroj premijerki i nasoj pametnoj vlasti nemamo te probleme i da je to negde tamo daleko a ne kod nas u RS…

  11. Ekonomske reforme smo bazirali na neoliberalnom programu ( takozvanom Vašingtonskom dogovoru) razrađene od MMF-a , Svjetske banke , Ministarstva finansija SAD-e i USAID-a ) koje su se sprovele u interesu svjetske oligarhije i krupnog kapitala, te jednog uskog kompradorskog sloja koji se formira u zemlji, a koji je vodio brzom urušavanju ionako slabašne srpske privrede. Ovim programom Srbiju , kao i uostalom i druge postsocijalističke zemlje, trebalo je lišiti vlasništva nad resursima kojima raspolaže i dovesti je u takvu dužničku zavist ( dužničko ropstvo) da bude bespregovorni poswlušnik poslušnik moćnih i bogatih , a ovaj prostor tretira , pre svega, kao izvor jeftine i obespravljene radne snage , te tržište za proizvode i bankarske usluge zapadnih zemalja. Posljedice takve politike su očigledne : urušena ekonomija, visoka nezaposlenost , ogromna zaduženost..

  12. Kada misija MMF-a dodje u neku zemlju i zahteva ukidanje drustvenih i ekonomskih institucija kao preduslov za dodeljivanje zajmova, ovo je veoma slicno fizickom razaranju koje je prouzrokovalo NATO bombardovanje. MMF ce da naredi zatvaranje bolnica, skola i fabrika. To je, dakako mnogo efikasnije nego bombardovanje tih istih skola, bolnica i fabrika – kao sto je uradnjeno u Jugoslaviji – ali rezultat je u svakom slucaju isti: unistenje zemlje.
    MMF je napisao nesto sto se zove Multilateralni Dogovor o Investicijama [MAI] – to je najsveobuhvatniji ugovor o investicijama, Potpisivanje vodi provrednoj propasti zemlje. U stvari, rat je jednostavno MAI kada nista drugo vise ne preostaje.

    One drzave koje prihvate MMF, kao npr. Bugarska i Rumunija, nece biti mbombardovane, ali su umesto toga unistene potpisom pera. U Bugarskoj je MMF primenio drasticne reforme, tzv. «MMF medicinu», koja je unistila socijalne prilike – penzije su gotovo ukinute, fabrike zatvorene, jeftini gotovi proizvodi se prodaju budzasto, besplatna medicinska nega i javni prevoz se ukidaju, itd.

    Ne desava se to samo u zoni operacija NATO. Isto se dogadja i u srednjoj Aziji i na Kavkazu. Ruku pod ruku sa uspostavljanjem reformi i programa privatizacije MMF-a i Svetske Banke, vidimo NATO i operacije CIA-e. Gospodari rata ekonomske uprave saradjuju jedni s drugima na globalnoj sceni.

    Trenutno se mnoge zemlje «omeksavaju» za prodor putem lokalnih ratova, koje otvoreno i tajno finansira zapadna elita. OVK je samo jedan primer pobunjenickog pokreta koji se finansira izvana. Ovakve sukobe vidite svuda gde se nalaze strateski naftovodi i vrlo cesto su vezani za trgovinu drogom. To, opet ima tajne veze sa CIA-om, javno se tice NATO i sluzbene americke medjunarodne politike, i konacno vodi do MMF-a, Svetske Banke, regionalnih banaka i privatnih investitora. Sve su to karike u lancu.

    Ove medjunarodne institucije mozemo da svrstamo u kategorije. Prvo imate Ujedinjene Nacije i mirovne trupe; one igraju svoju ulogu, i istovremeno saradjuju sa NATO-om. Onda imate MMF i Svetsku Banku, kao i regionalne institucije kao sto je banka za Razvoj Azije [ADB], itd. U Evropi je to Evropska Banka za Obnovu i Razvoj. To su glavne alatke.

    Nekada rat stvara preduslove, a onda ekonomske institucije pokupe kajmak. S druge strane, nekada sam MMF radi na destabilizaciji, kao sto je bio slucaj u Indoneziji. Tada su insistirali na ukidanju finansijske podrske centralne vlade odredjenim federalnim jedinicama. To na zemlju kao sto je Indonezija, koja ima dve hiljade ostrva sa lokalnom samoupravom, ima razarajuci efekat. Radi se o geografiji, za boga miloga. Ostrva tako ostaju prepustena sama sebi. Vidite li, dakle, sta se time postize?

    Postoji verovanje da Svetska Banka ima human pristup situaciji, da pokusava da resi problem siromastva, dok ga MMF stvara. Cak se misli da izmedju dve institucije postoji sukob. To je glupost. Svetska Banka i MMF u sustini rade iste stvari; samo su im zone odgovornosti u Trecem Svetu razlicite. Na odredjeni nacin, to predstavlja jos vecu opasnost bas zato sto navodni mandat za pomoc siromasnima razoruzava protivnike. Cinjenice su jednostavne: iza obe institucije stoji Vol Strit. Njima rukovode bankari, a ne sociolozi.
    Sto je jos vaznije: mnogi ne vide vezu ove dve institucije i NATO. Veoma mali broj organizacija koje kritikuju sistem iz Breton Vudsa se protivio napadu na Jugoslaviju. Taj napad nije spomenut ni u Sijetlu, ni sada u Vasingtonu. Vodi se kampanja protiv slobodne trgovine i MMF-a, za ukidanje inostranih dugova zemalja treceg sveta, ali ne protiv rata. Ali rat i slobodna trgovina idu ruku pod ruku. To je bio slucaj sa Britancima u XIX veku, kada su naterali Kineze da «slobodno» kupuju opijum, a ista lokiga vazi i sada.

    Izmedju MMF i NATO cak postoji i odredjena koordinacija. Videli ste je ne Kosovu. MMF i Svetska Banka su napravili plan za posleratnu ekonomiju Kosova, koja je podrazumevala slobodno trziste, mnogo pre samog bombardovanja. [vidi belesku #1] Vidite da saradjuju. Ako neka zemlja odbije intevenciju MMF-a, na scenu stupa NATO, ili raznorazne tajne sluzbe, i onda stvore uslove u kojima program MMF-a moze da se nametne.

    Gangsteri su u stvari alatka kapitalista. Oni ni u kom smislu ne narusavaju sistem. Gangsteri mogu lako da se iskoriste bas zato sto nisu nikome odgovorni, tako da je to mnogo jednostavnije.

    Uzmimo na primer Hasima Tacija, i recimo da on bude postavljen na celo vlade na Kosovu. Mnogo je prakticnije da se na celo drzave postavi ovakva baraba nego neki premijer koji bi bio odgovoran svojim gradjanima. A najbolja opcija je izabrana baraba, neko kao Boris Jelcin. I u Americi postoje izabrani gangsteri.

    Zasto? Zato sto je izabrane barabe mnogo lakse drzati pod kontrolom nego izabrane postene ljude. Ono sto moramo da shvatimo je da su te barabe veoma ocigledno podredjene visoj vlasti. Kada se govori o kriminalizaciji kolonije, to je neistina. Radi se o zameni teza. Nikada necete imati situaciju u kojoj su barabe stvarno na vlasti. Mozda u slucajevima onih vecih, pomalo… Tako da u stvari dolazi do redefinisanja stoa je zakonita a sta nezakonita trgovina. Nezakonita trgovina je prakticno uvek samo podredjena velikim poslovnim i finansijskim interesima.

    Vasan deo svega ovoga je da MMF stvara uslove za razvoj nezakonite trgovine i pranje novca sirom sveta. Kada legalni privredni sistem kolabira pod teretom reformi MMF-a, sta vam preostaje? Siva ekonomija, kriminal. To je jasno.

    Izrael: I to podstice razvoj onih snaga koje mogu da se iskoriste za rusenje mogucih odgovornih, drzavotvornih faktora?

Оставите одговор