Додик се договорио са Павићем и Ђокићем
Предсједник СНСД-а Милорад Додик, ДНС-а Марко Павић и СП-а Петар Ђокић договорили су данас да ове три странке заједно наступе на изборима за предсједника Републике Српске и члана Предсједништва БиХ из Српске. Додик је новинарима у Бањалуци рекао да ће ови ставови бити пренесени органима странака, који ће о томе одлучивати. "Ствари се већ назиру, […]
Предсједник СНСД-а Милорад Додик, ДНС-а Марко Павић и СП-а Петар Ђокић договорили су данас да ове три странке заједно наступе на изборима за предсједника Републике Српске и члана Предсједништва БиХ из Српске.
Додик је новинарима у Бањалуци рекао да ће ови ставови бити пренесени органима странака, који ће о томе одлучивати.
"Ствари се већ назиру, али ћемо морати да поштујемо све предвиђене процедуре", рекао је Додик након састанка представника три партије.
Павић је нагласио да ће органи ДНС-а донијети одлуку о заједничком наступу са СНСД-ом и СП-ом, али да све мора бити и усаглашено са партнерима из Коалиције центра.
Ђокић је напоменуо да ће у наредном периоду бити утврђени кандидати који ће изаћи на изборе за појединачне функције за предсједника Српске и члана Предсједништва БиХ из Српске.
У делегацији СНСД-а на састанку су били и предсједник Извршног одбора Главног одбора странке Небојша Радмановић, потпредсједник СНСД-а Игор Радојичић, те међународни секретар странке Жељка Цвијановић.
Делегацију ДНС-а чинили су и потпредсједници странке Недељко Чубриловић и Споменка Стевановић, као и генерални секретар странке Драгутин Родић.
У делегацији СП-а били су и потпредсједници партије Будимир Аћимовић, Далибор Стевић и Живко Марјанац, те предсједник Извршног одбора СП-а Слободан Протић.
Која комедија, мафијаши се између себе опет договрили. Само што их нико више не бенда би 5%.
MILOJEVIĆ: BiH je na koljenima, a njezini građani će postati crnci Europe!
Detalji
Objavljeno Subota, 07 Lipanj 2014 14:39
„Nisu crnci siromašni zato što su crnci. Crnci su siromašni jer su korumpirani, jer imaju korumpirane vlade, kaže Erik Reinert, norveški ekonomista. Imamo izuzetnu priliku da postanemo crnci Europe“, kaže Milojević
Profesor Aleksa Milojević, doktor ekonomskih nauka i direktor Ekonomskog instituta Bijeljina za republikainfo.com govori o ekonomskim kretanjima u zemljama bivše Jugoslavije, s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. Ona je, kako kaže Milojević već upala u dužničko ropstvo i teško će se iz njega izvući. „Na međunarodnoj sceni pliva bezvrijedan novac kojim se, prvi put u ljudskoj povijesti, najuspješnije zarobljavaju manje razvijeni. Teret zarobljavanja se prenosi na domaću vlast. Na temelju bezvrijednog novca na vlast se dovode nesposobne vlade koje izražavaju izuzetnu spremnost da vlastitim narodima čine najveća i najokrutnija zla samo da bi ostale na vlasti“, opisuje slikovito Milojević stanje u kojem se nalazimo.
Razgovarala: Tatjana Čalić/republikainfo.com
Javni dug država nastalih raspadom bivše SFRJ dosegnuo je ovih dana fantastičnih 90 milijardi eura! Kada se usporedi vanjski dug u svim zemljama koje su nastale raspadom prethodne Jugoslavije, gdje je situacija najkritičnija, odnosno koje zemlje spadaju u krug visoko zaduženih zemalja?
-Mjerenje inozemne zaduženosti bruto društvenim proizvodom (BDP) je pogrešno. To su raznorodne i međusobno neusporedive ekonomske veličine. U BDP je pretežan dio domaće vrijednosti pa je neutemeljeno da to bude mjera inozemne zaduženosti. Ne može se šišanjem mjeriti inozemna zaduženost.
Ovakvo mjerenje su izmislili svjetski prodavči novca (MMF i Svjetska banka) kako bi što više zadužili manje razvijene. Potpuno je arbitraran i ni na čemu utemeljen kriterij po kojem su zemlje kod kojih je učešće vanjskog duga u BDP do 40 % nisko zadužene, do 60 % srednje, a preko 80 % visoko zadužene.
Cilj mjerenja je da se steknu mogućnosti upravljanja određenom pojavom, ovdje inozemnim dugom. Budući na odsustvo ekonomskog sadržaja, ovakvo mjerenje je u potpunosti beskorisno. Ono, zbog svoje ekonomske neutemeljenosti, ne upućuje na mjere koje bi trebalo poduzimati da se inozemni dug smanji, odakle i tolika beskorisnost ovakvog mjerenja. Zemlje ulaze u sve veće dugove bez poduzimanja bilo kakvih mjera da se to zaustavi. Mjerenja su moguća među homogenim ekonomskim veličinama.
I vanjski dug i izvoz se izražavaju u inozemnoj valuti, potiču iz inozemstva, iz inozemne ekonomske aktivnosti što je temelj njihove ekonomske homogenosti, odnosno usporedivosti.
Da bi se vratio vanjski dug potrebne su devize koje se stječu izvozom. Zbog toga je izvoz, a ne BDP, mjera inozemne zaduženosti. Ovakvo mjerenje ujedno upućuje na mjere i instrumente koje je potrebno poduzimati da bi se upravljalo vanjskim dugom. Potrebno je poduzimati mjere koje vode sve većem izvozu, a manjem uvozu kako bi se ostvarila što veća vrijednost deviza za potrebne otplate. Uglavnom se to svodi na upravljanje deviznim kursom, ali i drugim instrumentima inostrane ekonomske zaštite.
Iskustvo govori da je gornja granica inozemne zaduženosti ona koja dopire do 30 % vrijednosti izvoza. To je opasna gornja granica na kojoj su neke južnoameričke zemlje potonule u duboku recesiju i krizu. Nisu uspjele vratiti dugove, što ih je odvelo u dugotrajan nerazvoj.
Dalje su razine zaduženosti bivših socijalističkih republika. U Sloveniji je inozemni dug veći za 22 % od BDP, što je najviša razina vanjske zaduženosti. Mjereno obujmom izvoza stanje je mnogo povoljnije. Vanjski dug je veći za 5,8 puta od 30 % vrijednosti izvoza. U Hrvatskoj inozemni dug premašuje vrijednost BDP za 7 %.
Vanjski dug je za 19,5 puta veći od 30 % vrijednosti izvoza. U Srbiji inozemni dug iznosi 95 % vrijednosti BDP. U odnosu na vrijednost 30 % izvoza vanjski dug je veći za 8 puta. U Crnoj Gori inozemni dug iznosi oko 80 % BDP. U odnosu na vrijednost 30 % izvoza vanjski dug je veći za više od 23 puta. U Makedoniji vanjski dug sudjeluje u BDP sa 70 %. Vanjski dug je veći od 30 % vrijednosti izvoza za 7,5 puta.
Treba li se BiH zabrinuti zbog visine vanjskog duga? Koje mjere je neophodno poduzeti da izbjegnemo dužničko ropstvo?
-Vanjski dug od oko 15 milijardi KM i platni deficit od oko 7 milijardi KM daju inozemnu zaduženost Bosne i Hercegovine od oko 22 milijardi KM. Mjereno BDP spadamo u red visoko zaduženih zemalja. Vanjski dug u BDP (26 mrd. KM) sudjeluje sa 85 %. Mjereno obujmom izvoza stanje je sasvim drugačije. Ako je gornja mjera zaduženosti na razinu od 30 % izvoza (8 milijardi KM) onda smo preko 9 puta zaduženiji iznad gornje opasne granice zaduženosti.
Koliki je stupanj zaduženosti i kojom brzinom tonemo u dugove vidi se i u razlici prirasta spoljnog duga i BDP. Posebno u zadnje vrijeme vanjsko zaduživanje je vrlo ubrzano dok BDP skoro da ne pomiče u svom rastu. U cjelini je izgubljena materijalna osnova zaduživanja. Trebalo bi obrnuto. Da BDP znatno brže raste od rasta inozemnog duga što bi omogućavalo njegovu otplatu i pozitivan ostatak za razvoj.
Sve ovo govori da smo ušli u stanje dužničkog ropstva. Već smo ušli u spiralu dugova. Dižu se novi krediti za otplatu dospjelih rata.
Zbog nemogućnosti da se otplata vrši iz prirasta tekućih dohodaka ona se ostvaruje na račun umanjenja vrijednosti kapitala pokazano kroz rasprodaju prirodnih i radom stvorenih bogatstava, propadanje poduzeća, porast siromaštva i nezaposlenosti, smanjenje plaća sve zbog rasta poreza i slično što su pouzdani pokazatelji našeg dužničkog ropstva.
Dodatna teškoća naše inozemne zaduženosti je u nemogućnosti upravljanja vanjskim dugom.
Valutni odbor ne posjeduje monetarne nadležnosti koje bi omogućavale prilagođavanje deviznog kursa i ostvarivanje drugih mjera ograničavanja uvoza na jednoj, a stimuliranja izvoza na drugoj strani.
Sasvim suprotno. Čvrst administrativni devizni kurs, u okolnostima rasta inozemne zaduženosti, uvećava vrijednost domaće valute što smanjuje izvoz, a uvećava uvoz. Inozemni novac i robe su sve jeftinije što stimulira zaduživanje i uvoz. Sve do konačnog ekonomskog sloma koje vrijeme nije daleko.
Sustav koji nas je uveo u dužničko ropstvo nije nas u stanju iz njega izvesti. Da bi se iz njega izašlo potrebno je promijeniti cjelokupni gospodarski i politički sustav. To neće biti lako. U zlo se lako uđe, ali se iz njega veoma teško izlazi. O promjeni sustava kao načina savladavanja naše krize, gdje je i izlazak iz dužničkog ropstva biće više riječi kasnije.
Kako bi izgledalo da BiH proglasi bankrot?
-Kada bi rješenje bilo u bankrotu svijet bi drugačije izgledao. Ne bi bilo ovolike zaduženosti i siromaštva. Problem je što bankrot ne oslobađa od obaveza. One neprekidno rastu (kamate) što ne dozvoljava oporavak. Između ostalog i zbog inozemne ekonomske blokade, u kojima okolnostima bi razvoj bi nemoguć.
Zbog toga se ni jedna zemlja, i u okolnostima krajnje zaduženosti, nije odlučivala na mjeru bankrota. Jer čim bi se, u slučaju eventualnog oporavka, stekli uvjeti za vraćanje duga otplatne rate bi stigle u uvećanom iznosu te bi ponovo ugušile razvoj. Mnogo je privlačnija misao američkog nobelovca Džozefa Štiglica, koji predlaže da manje razvijeni prestanu sa otplatama ovog bezvrijednog novca. I pored pune ekonomske opravdanosti ovakve misli još uvijek nema te vrste pokušaja.
Kako komentirate činjenicu da su države bivše SFRJ danas zajedno pet puta više zadužene nego bivša država 1990. godine?
-U pojedinim razdobljima ostvarivali smo najbrži gospodarski rast na svijetu. Brži od Koreje. Za kratko vrijeme (manje od 50 godina) od krajnje nerazvijene zemlje (350 $/stanovniku) stigli smo do razine ekonomske racionalnosti – srednje razvijene zemlje (2.500 $/stanovniku), što je posebno važno, sa izuzetnom socijalnom sigurnosti i pravednosti.
U toj mjeri spojiti ekonomsku racionalnost sa socijalnom pravednosti i sigurnosti nije uspjelo ni jednoj razvijenoj zemlji. Mnogi su upućivali poglede u našem pravcu. Neki čežnjive, neki zabrinjavajuće.
U zadnjem koraku stiže spremnost za promjenu gospodarskog i političkog sustava mirnim putem. Da komunistički politički monopol ustukne i prepusti vlasništvo u gospodarstvu radnicima i građanima.
„EU je pogrešan i štetan projekat. To je globalistički projekat oživljavanja slobodnog tržišta sa svim svojim pogubnostima, o čemu su svoje sudove izrekli najveći ekonomski umovi današnjice. Američki nobelovac Džozef Štiglic ističe i da je globalizam (ovdje EU) gori i od komunizma i od fašizma i da će mnogo ljudi propatiti prije nego što propadne. Norveški ekonomista Erik Reinert misli da je ovo nastavak hladnog rata i da predstavlja genocid nad malim manje razvijenim narodima. Brojna su i ostala negativna mišljenja“
Da se ostvari potrebna privatizacija. Prijetnja za ostvarivanje izuzetne racionalnosti i socijalne pravednosti. Prijeteći primjer za ugled, za temeljnu promjenu svijeta. I moralo se zaustaviti. I počeo je rat. Sada nam je nametnut povijesno prevaziđen gospodarski sustav individualne kao najneracionalnijeg oblika privatne svojine, pod kojim teretom se ruši moderno gospodarstvo, bez nade za oporavak, ukoliko ne dođe do pozitivne sistemske promjene.
Izvršena je privatizacija prodaje.
Umjesto razvoja, nerazvoj. Umjesto slobode, ropstvo. Posebno ropstvo od domaće vlasti kao najokrutnijeg kolonizatora. Na međunarodnoj sceni pliva bezvrijedan novac kojim se, prvi put u ljudskoj povijesti, najuspješnije zarobljavaju manje razvijeni. Teret zarobljavanja se prenosi na domaću vlast. Na temelju bezvrijednog novca na vlast se dovode nesposobne vlade koje izražavaju izuzetnu spremnost da vlastitim narodima čine najveća i najokrutnija zla samo da bi ostale na vlasti.
Uvučene u kriminal (posebno na osnovi privatizacije prodaje) počinju se bojati vlastitog naroda i okreću se inozemnim centrima moći, inozemnim izvorima svog opstanka, gdje je bezgranično zaduživanje veoma izdašno izvorište. Formira se gospodarska i politička elita koja je, umjesto razvoja, okrenuta preraspodjeli u vlastitu korist. Siromaštvo u koje narod propada pogodna je osnova nametanja vlastitog političkog monopola. Na temelju političkog zapošljavanja i uvjetovanja stvara se dovoljan broj ovisnih za trajnije ostajanje na vlasti. Narodu sve gore, a pogrešna vlast sve stabilnija.
To je težak paradoks, ali i težak teret ovog vremena. Zaduživanje se javlja najpouzdanijim pokazateljem ekonomskog, političkog i društvenog propadanja, čiji konačni završetak je u gubitku suvereniteta, u dužničkom i kolonijalnom ropstvu.
Nisu crnci siromašni zato što su crnci. Crnci su siromašni jer su korumpirani, jer imaju korumpirane vlade, kaže Erik Reinert, norveški ekonomista. Imamo izuzetnu priliku da postanemo crnci Europe.
Kakvo je Vaše mišljenje o ekonomskoj politici bh. vlada, odnosno rješenjima koje one nude za probleme s kojima je bh. ekonomija već godinama suočena?
-Vlada bh nema ekonomsku politiku. Ono što je na vidjelu je niz pojedinačnih mjera iznuđenih izuzetnim socijalnim pritiskom, prije svega iz pravca nepodnošljive nezaposlenosti.
Ekonomska politika je završni čin gospodarsko-sustavnik i dugoročnih strateških ciljnih ekonomskih i socijalnih odnosno moralnih i etičkih opredjeljenja.
Ako je gospodarski sustav međuovisnost i međuodnos čimbenika proizvodnje, subjekata, institucija i djelatnosti kojeg uspostavlja vlada posredstvom tržišnog reguliranja prije svega sa stanovišta obuzdavanja individualne pohlepe da bi se unaprijedile društvene dobrobiti onda je moguće primijetiti skoro potpuno odsustvo djelovanja vlade. Umjesto promoviranja društvenih ciljeva cvjeta individualna pohlepa.
Društvo i gospodarstvo su prepušteni opasnim hirovima nereguliranog tržišta što ograničava ekonomsku racionalnost i potiče društvene nepravde.
Primjetna su čak štetna djelovanja. Od kada je individualna privatna svojina dobila položaj presudne svojine, a pojedinac proglašen odlučujućim nositeljem, država i ne radi ništa drugo nego pljačka narod i ta bogatstva prenosi u ruke pojedinaca. Uzaludno se nadajući da će pojedinci bogateći sebe bogatiti i društvo. Suglasno svoj pohlepi pojedinci se bezgranično bogate skrivajući i iznoseći ta bogatstva iz zemlje. Gospodarstvo ostaje bez potrebnog razvoja, bez svog kvalitetnog nositelja i vlasnika.
Sa tog stajališta stanje u kojem se nalazi naše gospodarstvo i društvo izuzetno je teško. Vlada opći sistemski bezizlaz. Nema ni osnovnih naznaka o promjeni i uspostavljanju potrebnog nam novog gospodarskog sustava. Prihvaćajući individualnu svojinu kao osnovnu svojinsku instituciju i pojedinca kao odlučujućeg vlasnika vlada se zapravo opredijelila za gospodarski sustav devetnaestog stoljeća zaboravljajući i zanemarujući sve opasne posljedice do kojih je to i dovelo.
Slobodno tržište ne gradi nego razara gospodarstvo i društvo. Vodi ga u opasnu bezizlaznu krizu. Izuzetne su pouke povijesti. Devetnaesto stoljeće slobodnog tržišta je proglašeno najcrnjim stoljećem europske povijesti. Slobodno tržište se smatra osnovnim krivcem pojave dva svjetska rata, pojave fašizma i komunizma u Evropi. Svojim negativnim ekonomskim djelovanjem slobodno tržište je dovelo do skoro potpunog uništenja gospodarstva, do najveće ekonomske krize tridesetih prošlog stoljeća. Od tada ni jedna zemlja ne riskira slobodno tržište kao temelj svog gospodarskog sustava.
Na djelu su veoma oštra tržišna reguliranja gdje se suglasno moralnim i vrijednosnim opredjeljenjima definiraju društveni i ekonomski ciljevi u čijoj podlozi je skup raspoloživih faktora ekonomskog razvoja sa svojim subjektima, institucijama i djelatnostima kao cjelovitosti gospodarskog sustava. Takvog gospodarskog sustava mi nemamo ni na pomolu.
Vlada ne zna kako da prirodna i radom stvorena bogatstva spoji sa stanovništvom koje je željno rada. Ona rasprodaje prirodna bogatstva pojedincima i strancima, stvorena materijalna bogatstva, posebno njegov najvredniji dio (industriju), uništava (stečaji i slično), a narod drži nezaposlenim. Pri tome ne vidi da je to potpuno suprotno europskoj stvarnosti. Tamo su prirodna bogatstva u pretežnom i potpunom vlasništvu države, a o rasprodajama nema ni govora. Gospodarstvo i posebno industrija je okružena nizom zakonoskih i materijalnih povoljnosti, prije svega monetarnih i fiskalnih, kako bi dala što bolji rezultat. Kod nas o tome skoro ni riječi.
Toliko razorno djelovanje individualne privatne svojine skoro da ne privlači nikakvu pozornost što dobiva i teško moralno značenje.
Pravo je iznenađenje sa kojom hladnokrvnosti i ravnodušnosti na propadanje gospodarstva i naroda gledaju oni koji su izabrani i zakleli se na služenje narodu i njegovoj dobrobiti. Vlada ne primjećuje da je na Zapadu nositelj ne pojedinačna privatna nego kolektivna privatna svojina, masovno dioničarstvo građana i radnika, na kojoj svojinskoj osnovi izrastaju njihova krupna poduzeća kao nositelji razvoja.
Mi se bavimo malim i srednjim preduzećima što je krajnja ekonomska besmislica. Mala i srednja preduzeća bez velikih nemaju svoju ekonomski temelj. Samo sa krupnim i mala i srednja dobivaju svoj ekonomski smisao.
„Vlast se neće dobrovoljno razvlastiti. To je sustav koji bogati usku političku i privrednu elitu, a siromaši narod. Stečeno, nezarađeno i nezasluženo će se žestoko braniti“
Umjesto da brine o razvoju, o izgradnji potrebnog gospodarskog sustava vlada se opredijelila da iz dugova gradi „infrastrukturni gospodarski okvir“. Graditi infrastrukturu bez gospodarstva, poznati je put propadanja u kolonijalno ekonomsko ropstvo. Vlada je svom snagom zapela u tom pravcu. Gospodarstvo gradi infrastrukturu, a infrastruktura, sama po sebi, ne gradi gospodarstvo. Posebno kada se infrastruktura gradi zajmovima koji opterećuju gospodarstvo. Pitanje optimalnosti odnosa ovdje je potpuno izostalo.
Vlada bh je okrenula leđa gospodarstvu i ne brine je njegovo propadanje. Nema ni približnih naznaka naporima da se tu nešto značajnije promijeni. Vlast koja je proizvela ovakav sustav sigurno je da ga neće dobrovoljno napustiti. Vlast se neće dobrovoljno razvlastiti. To je sustav koji bogati usku političku i privrednu elitu, a siromaši narod. Stečeno, nezarađeno i nezasluženo će se žestoko braniti.
Čitav problem je što na političkom horizontu nisu primjetne nove stranke koje u sebi, svojim programima, nose garancije poželjne sustavne promjene te da je narod u stanju da to prepozna. Da se sustavna promjena ostvari političkim sredstvima, promjenom vlasti u listopadu.
Zbog toga ostaje opasna budućnost da se vlast, način vladanja promijeni nasilnim sredstvima. Da narod općom pobunom ustane u vlastitu odbranu od pogrešne i štetne vlasti.
Umjesto neosnovanih očekivanja da će slobodno tržište graditi gospodarstvo bh vlada bi se morala okrenuti na drugu stranu. Morala bi stati u središte i preuzeti odgovornost za razvoj gospodarstva.
Nitko ne zna ili jednostavno neće da kaže koliko košta neviđeni administrativno-birokratski aparat u BiH? Koje je po vama rješenje za isti?
-Onaj ‘ko je pravio državu Bosnu i Hercegovinu nije je pravio da bude uspješna. Napravljena je jedna razvalina koja je nesposobna za bilo kakva značajnija ekonomska i demokratska dostignuća. U izuzetnoj sistemskoj nedovršenosti široke su mogućnosti da vlast pravi i najveće štete, a da je se u tome ne može spriječiti, što se odnosi i na ovoliku prekomjernu adminstraciju.
Otpuštanje ljudi sa posla ili smanjenje plaća nema izgleda za uspjeh. Sustav koji je stvorio problem nije u stanju i da ga riješi. Ne postoji sistemska prisila koja bi postojeću vlast primorala da to učini. Ovdje se otvara i suštinsko ekonomsko rješenje ovog problema. Problem ekonomskog razvoja se ne rješava smanjenjem potrošnje, što bi se ovdje dogodilo u slučaju pukog otpuštanja ovih radnika ili smanjenjem njihovih plaća. Obrnuto, za razvoj je potreban rast potrošnje, odnosno rast zaposlenosti.
„Onaj ‘ko je pravio državu Bosnu i Hercegovinu nije je pravio da bude uspješna. Napravljena je jedna razvalina koja je nesposobna za bilo kakva značajnija ekonomska i demokratska dostignuća“
Da bi se problem uspješno riješio potrebno je da se ušteđena sredstva na osnovi smanjenja broja državnih službenika i njihovih plaća, ta sredstva preliju u realni sektor u kojem bi se višestruko povećao broj zaposlenih. To je moguće učiniti na osnovi uplate 30 % iz proračuna u investicijske fondove. Oduzimanjem ovih sredstava izvršio bi se značajan pritisak na plaće i zaposlenost u administraciji.
Na drugoj strani ta sredstva, upotrebljena kao investicije u realni sektor, donijela bi uvećanje materijalne vrijednosti (BDP) za bar četiri puta kao i rast zaposlenosti za 2 -3 puta.
To bi uvećavalo ukupnu zaposlenost, odnosno uvećavalo ukupnu potražnju koja je od presudne važnosti za stimuliranje gospodarskog razvoja. Ubrzo bi se, na temelju tih investicija, stiglo do optimalnog odnosa zaposlenih u državnoj administraciji i realnom sektoru gospodarstva što je važna pretpostavka ukupne razvojne racionalnosti. Na osnovi ove sustavske izmjene (investicijski fondovi) riješio bi se problem prekomjernosti naše administracije.
U cijeloj regiji Balkana došlo je do pada stranih investicija, osobito u BiH. Šta su glavni uzroci?
-Potpuno su neutemeljena očekivanja da ćemo se razviti na temelju stranih investicija. Da razvijeni grade sebi konkurenciju?
Kada bi se problem manje razvijenih uspješno rješavao stranim investicijama svijet bi sasvim drugačije izgledao. Ne bi bilo siromašnih i ovolike prezaduženosti. Problem je obrnut. Strane investicije su štetne. Dovode do nerazvoja i prezaduženosti manje razvijenih.
Istraživanja prof. Jože Mencingera na aktuelnom primjeru osam istočnoevropskih zemalja govore da na svakih 1.000 KM rasta sudjelovanja stranih investicija u BDP, BDP se smanjuje za 32 KM. Brojna su i druga istraživanja koja govore o štetnosti stranih investicija. O tome svjedoče i mnogobrojna iskustva. Samo su zemlje, koje su se zahvalile uslugama MMF i Svjetske banke, i okrenule se vlastitim finansijskim izvorima, ostvarile uspješan razvoj.
Nije cilj stranih investicija da potaknu razvoj u krugu manje razvijenih nego obrnuto da dovedu do nerazvoja. Zbog toga one imaju ograničeno djelovanje.
Onda kada taj svoj cilj ostvare u jednoj, prelaze u drugu zemlju. Očito je da su taj svoj cilj nerazvoja kod nas ostvarile. O tome jasno govori struktura inozemnog investiranja. Uglavnom su to investiranja u infrastrukturu, državnu administraciju, društvene djelatnosti, ali skoro nikako u gospodarstvo.
Budući da je ostvaren cilj nerazvoja nije moguće očekivati nova značajnija inozemna investiranja kod nas. Sada smo mi prepušteni sami sebi da svu akumulaciju koja nam je potrebna za razvoj, upotrebljavamo za otplatu dugova. Odlivom ovog novca u inozemstvo pravi se višestruka šteta, zbog nemogućnosti ostvarenaj multiplikatora investicija. Svaka marka upotrebljena za investicije pravi bar četiri marke BDP. Kada se ona odlije (otplata kredita) ne gubi se tako jedna nego četiri KM.
Postoje li neki strateški projekti od regionalnog karaktera od značaja za oba entiteta, za BiH, a i zemlje u okruženju, a koji mogu otvoriti novi investicijski ciklus u regiji?
-Mi smo mali prostor, sada politički veoma usitnjen što donosi ekonomsku neracionalnost. Postojeće stanje političkog, koje je na suprot ekonomskom, nije dugoročno održivo. Budućnost je sigurno na strani potrebe potpunije regionalne saradnje i ekonomskog integriranja.
To je ekonomska nužnost koja na kraju uvijek pobjeđuje. U normalnim okolnostima ekonomsko je iznad političkog, odnosno političko treba da doprinosi racionalnosti ekonomskog. Jedna od bitnih karakteristika šireg prostora bivše SFRJ je u njegovoj komplementarnosti, što prirodno upućuje na potrebu intenzivnije međusobne ekonomske saradnje, odnosno stvaranja investicijskog ciklusa na razini šire regije.
Prije rata i malo značajniji proizvod je ostvarivan u suradnji dvije ili više republika. Budućnost je sigurno na toj strani. Plovni put Sava na primjer, sigurno je jedan od regionalnih projekata. Na međuentitetskoj razini prisutna je potreba brojnih zajedničkih ekonomskih bavljenja (poljoprivreda i prehrambena industrija, drvna industrija, energetika i slično).
Možemo li sami pronaći izlaz iz krize, ili je nužna intervencija međunarodne zajednice?
-Moramo sami pronaći izlaz iz krize. Sve što nam je do sada učinila međunarodna zajednica je pogrešno i štetno. Može se slobodno reći da su stranci i njihovo djelovanje osnovni uzrok pojave ove krize.
Prije svega se to odnosi na njihovu odlučujuću ulogu u provođenju privatizacije i uspostavljanju i održavanju nesposobnih vlada.
Da bi se pronašao izlaz iz krize mora se utvrditi njezin karakter. Ovo nije prolazna, konjukturna kriza karakteristična za tržišna gospodarstva, kako nam je želi predstaviti domaća vlast. Ovo je kriza sustava koja udara u same temelje društva prijeteći njegovom opstanku. To je kriza koja nezaustavljivo vuče na dole do krajnjih granica, do potpune, čak i biološke ugroženosti stanovništva.
Kako je sistem sadržan u svojini sav problem se svodi na izgradnju kod nas nedostajuće masovne dioničarske (korporativne) svojine. Ekonomija je kao tehnologija. Pod istim zakonskim i svojinskim uvjetims daje približan rezultat.
U Njemačkoj ima oko 2,1 milijuna poduzeća od kojih su: 1,5 milijuna mala, u individualnoj privatnoj svojini, 260.000 su društva lica, 260.000 su društva sa ograničenom odgovornosti (srednja) i samo 1.717 preduzeća spada u grupu krupnih, zasnovanih na masovnoj dioničarskoj (akcionarskoj) svojini građana i radnika. Tih 1.717 krupnih pravi znatno veću materijalnu vrijednost od svih 1,5 milijuna malih u individualnoj privatnoj svojini.
Da bi bili uspješni nužno je da izgradimo ovu cjelovitu svojinsku i veličinsku strukturu u gospodarstvu. Nama nedostaje masovna dioničarska (akcionarska) svojina kao osnova izgradnje krupnih preduzeća. Dva su načina da se to ostvari: reprivatizacija i investicijski fondovi.
Kupcu poduzeća je potrebno priznati realan iznos uplate kao dioničarski ulog u ukupnoj vrijednosti preduzeća u postupku privatizacije. Ostali neotkupljeni dio 50 % podijeliti radnicima, a 50 % prenijeti u investicijski fond društveno-političke zajednice radi kasnije prodaje građanima uz popuste.
Drugi način su investicijski fondovi društveno-političkih zajednica na osnovi uplate 30 % iznosa proračuna. Uz garancije proračuna na isplatu minimalnih oko 7 % dividendi u ovim investicijskim fondovima prikupila bi se značajna investicijska sredstva i okupio značajan broj dioničara. Dioničarstvo bi se raširilo kroz narod i radnike.
Stvorila bi se masovna racionalna socio-ekonomska osnova što je prva pretpostavka ukupne političke i ekonomske uspješnosti. Zapad je počeo izmicati u razvoju upravo onda kada je u svoj razvoj uključio masovnu dioničarsku/akcionarsku svojinu. Kako inače objasniti činjenicu da u okolnostima višepartijnosti mi propadamo, a Zapad napreduje. Pretpostavka uspješne višepartijnosti je u raširenoj racionalnoj socio-ekonomskoj osnovi, masovnom dioničarstvu. Bez toga se višepartijnost pretvara u svoju suprotnost. Umjesto u razvoj to vodi u nerazvoj i zla svake vrste.
Kod nas se stalno priča o EU integracijama i one se vide kao rješenje svih naših problema. Što bi nam u ekonomskom smislu članstvo donijelo?
-EU je pogrešan i štetan projekat. To je globalistički projekat oživljavanja slobodnog tržišta sa svim svojim pogubnostima, o čemu su svoje sudove izrekli najveći ekonomski umovi današnjice.
Američki nobelovac Džozef Štiglic ističe i da je globalizam (ovdje EU) gori i od komunizma i od fašizma i da će mnogo ljudi propatiti prije nego što propadne. Norveški ekonomista Erik Reinert misli da je ovo nastavak hladnog rata i da predstavlja genocid nad malim manje razvijenim narodima. Brojna su i ostala negativna mišljenja.
Svi se slažu da mu trajanje, zbog svoje izuzetne agresivnosti, nije dugo. Ali da će njegovo propadanje biti veoma teško i dramatično. Neki (Džordž Soroš) misle da će to završiti po modelu općeg dar-mara, po modelu bokserskog pokreta, rata svih protiv sviju. Samo možemo poželiti da se to ne obistini.
Hoće li BiH za desetak godina biti dio EU?
-Ne vjerujem u preživljavanje projekta EU i uključivanje Bosne i Hercegovine u njega. Mi smo već na koljenima, a još nismo ni blizu priključenja. A oni koji su se prije nas priključili samo su još brže ekonomski propadali. Model slobodnog tržišta, na kojem je utemeljen projekat EU, je opasna povijesna prošlost koja ni sada ne može da donijeti ništa dobro.
To je model potkupljivanja domaće političke i gospodarske elite da kolonizira vlastite narode. Očekujem brzo otrežnjavanje i odbranu naroda od takvih vlada.
A gdje je Šukalo u toj priči?
Možda će im on biti kec iz rukava u kritičnim trenucima!
Sačuvaj nas bože.
Njih troica se uvijek lako dogovore. Sve afere u zadnjih 8 godina su plod njihovog dogovora i jednako su odgovorni za sve što nam se desilo. Trebali bi odgovarati procentualno u odnosu na iznos novca koji su oteli od naroda. DOSTA IH JE: KRAJ KRAJ KRAJ
Dvojica od ove trojice su osuđeni zbog kriminala i korupcije,nagodili se sa sudom,platili kaznu i sada postali ponovo pošteni.Treći još nema ovakve presude,ali kada do toga dođe narod će biti u šoku.Sa dodatkom dvojice iz SNSD,osovina Radojčić-Radmanović imamo petoricu najodgovornijih za stanje u RS.
‘Na međunarodnoj sceni pliva bezvrijedan novac kojim se, prvi put u ljudskoj povijesti, najuspješnije zarobljavaju manje razvijeni’
pa ako je bezvrijedan, zašto ga mi nemamo, recimo par milijardi, na kontu RSa B-)
Aleksa, glupane stari, sve si pobrkao 😀 evo jedan link, za proučavanje; mada ti je odavno kasno za revidiranje stavova B-)
http://qz.com/217695/the-united-states-has-finally-recovered-all-the-jobs-lost-during-the-great-recession/
Evo i tebi jedan link za proučavanje
http://www.vaseljenska.com/misljenja/federalna-rezervna-stamparska-masina-ko-zasto-grubo-krsi-ustav-sad/
Inspektore možeš li ti da shvatiš da se narodi zarobljavaju putam bezvrednog novca naštampanog u Federalnim rezervama?
Kad bi narod bio svestan da se njegova okupacija slično turskoj okuapciji sporvodi nevidljivi podizanjem MMF kredita svi bi skočili na noge, sve bi zvonilo na uzbunu
A ovako narod je naviknut na parazitizam na trošenje nezarađenog, na lagodan život, ima svega a nema proizodnje.
Sve to, takav nerazuman život će jednog dana morati doći na naplatu, a tada će odgovorni za zaduživanje biti daleko i narod neće moći doći do njih.
Odlično!
Građani sad imaju bar jasnu sliku po pitanju šta hoće, a šta neće (odnosno koga?).
BORISLAV R., 12.06.2014. 12:48:40
Recite mi šta bi sa onim materijalom što ste mi rekli poslati na mail [email protected]
Šaljem popodne uz izvinjenje, zaboravio sam…
ostao bez mozga,
dok je god taj novac prihvaćen kao svjetska valuta, i.e., planetarno konvertibilan, on nije bezvrijedan. igrom slučaja, iza tog novca stoji najveća ekonomija svijeta – može im se.
a sigurno su i kinezi u zabludi, kao najveći pojedinačni vlasnici američkih obveznica. možda bi mogao još koji tekstić na tu temu napisati, Štiglic, svjetska zavjera, masoni, trt mrt, pa da kapne koja šuška u vidu honorara, pored pošteno zarađene penzije kao bivšeg udbaša i platice u kiosku zvanom Ekonomski institut koje finansiraju mediokriteti iz lokalnih SDS prčvarnica?
Inspektore Božić Siniša
Argumnet ti je na nivou detete u obdanštu.
Jesu pročitao tekst o Federalnim rezervama?
Pročitaj ovo
http://bs.scribd.com/doc/153520217/Ans-i-Eva-Jargi-Bankari-protiv-%C4%8Dove%C4%8Danstva-OTKRIJTE-KAKO-NAS-VARAJU-I-PLJA%C4%8CKAJU-I-KAKO-DA-IH-ZAUSTAVIMO
http://www.vaseljenska.com/misljenja/federalna-rezervna-stamparska-masina-ko-zasto-grubo-krsi-ustav-sad/
Fereralne rezerve imaju dvoljno papira da naštampaju milijerde milijardi i da ih ništa to ne košta
od zlatnog standarda se odstupila, i odri štampaj dolar i dajeju korumpirani budlatinama u vladama država, uvučeš vlast u kriminal i radiš s njim šta hoćeš
Vladjuća koalicija će istu dobiti podršku kod naroda na izborima, kao što je dobila za solidarni porez.
http://www.rtvbn.com/309068/Ogromna-vecina–protiv-solidarnog-poreza-
ostao bez mozga
u normalnim zemljama, kad bi neko ko posjeduje akademski obrazovni nivo naveo kao referentnu literaturu linkove koje ti navodiš, vrlo brzo bi mu titula bila oduzeta, i/ili bi ga poslali na liječenje
Inspektore
Navodim ti literaturu koji je banjlučki unievrzitet pruhvatio kao zvanične i obavezne udžbenike
Kako ti se sviđa?
http://www.facebook.com/media/set/?set=a.1441149512798560.1073741830.1419324074981104&type=1
http://www.facebook.com/pages/Udru%C5%BEenje-sociologa-Banja-Luka/1419324074981104?ref=stream&hc_location=timeline
toliko si ishlapio da više ne poznaješ razliku između sociologije i ekonomije B-)
a kakvo je ovdašnje obrazovanje, možda će i udruženje sociologa da krene da se bavi monetarnim sistemima B-)
Ostao bez fabrike, 12.06.2014. 13:00:30
Poslao sam vam dva mejla…
Pozdrav!
Ako u nama ima i malo pameti glasacemo za bilo koga ko nije iz ove 3 steanke pa bar da se i mi malo smijemo kad ih budu privodili i ispitivali jer se oni nama smiju preko 8 godina
Ako u nama ima i malo pameti glasacemo za bilo koga ko nije iz ove 3 steanke pa bar da se i mi malo smijemo kad ih budu privodili i ispitivali jer se oni nama smiju preko 8 godina