СНСД повукао Лагумџијину смјену са дневног реда

Са дневног сједнице Представничког дома Парламентарне скупштине БиХ, на приједлог Клуба посланика СНСД-а, скинута је тачка дневног реда Разматрање иницијативе за реконструкцију Савјета министара БиХ разрјешењем министра иностраних послова БиХ Златка Лагумџије. Замјеник предсједавајућег Представничког дома Милорад Живковић потврдио је да је СНСД повукао ову тачку, истичући да странке из Републике Српске желе да свој […]

уторак, октобар 23, 2012 / 11:28

Са дневног сједнице Представничког дома Парламентарне скупштине БиХ, на приједлог Клуба посланика СНСД-а, скинута је тачка дневног реда Разматрање иницијативе за реконструкцију Савјета министара БиХ разрјешењем министра иностраних послова БиХ Златка Лагумџије.

Замјеник предсједавајућег Представничког дома Милорад Живковић потврдио је да је СНСД повукао ову тачку, истичући да странке из Републике Српске желе да свој посао раде на партнерским основама са свим осталим странакама, чврсто заступајући интересе Српске.

У дневни ред 35. сјединице уврштене су нове тачке, међу којима је именовање парламентарног војног повјереника БиХ, те избор члана Високог судског и тужилачког савјета БиХ.

На дневном реду данашње сједнице налази се и други круг гласања о смјени замјеника предсједавајућег Представничког дома Дениса Бећировића, коју је затражио Клуб посланика СДА.

Пред посланицима би данас требало да се нађу и Приједлог закона о измјенама и допунама Закона о финансирању институција БиХ у другом читању, Приједлог закона о измјенама и допунама Закона о међународној правној помоћи у кривичним стварима и Приједлог закона о измјенама Изборног закона БиХ.

Продановић најавио

Посланици СНСД-а затражиће данас на сједници Представничког дома Парламентарне скупштине БиХ повлачење са дневног реда тачке која се односи на њихову иницијативу за смјену министра иностраних послова БиХ Златка Лагумџије, потврдио је Срни посланик СНСД-а Лазар Продановић.

"Разлог за то јесте обимност дневног реда, али и чињеница да није испоштована процедура предвиђена Пословником. У вези са овом тачком дневног реда даћемо додатно образложење", рекао је Продановић.

Он је подсјетио да СНСД заступа став да се о овој смјени треба расправљати на посебној сједници парламента.

О СНСД-овој иницијативи за Лагумџијину смјену требало је да буде расправљано на сједници која је била заказана за 27. септембар, али је она одгођена због Лагумџијиног пута у Њујорк.

Сједница која је била заказана за 5. октобар одгођена је након што су посланици клубова СНСД-а и СДС-а обавијестили предсједавајућег Представничког дома Божу Љубића да нису у могућности да присуствују сједници јер је заказана без дневног реда и у предвечерје локалних избора у БиХ.

У образложењу иницијативе наведено је да је Лагумџија прекршио Устав и законе БиХ када је Сталној мисији БиХ при УН издао инструкцију да гласа за резолуцију о Сирији у Генералној скупштини УН, иако о томе Предсједништво БиХ није заузело званичан став.

На дневни ред данашње сједнице уврштен је и други круг гласања о смјени замјеника предсједавајућег Представничког дома Дениса Бећировића, коју је затражио Клуб посланика СДА.

Пред посланицима би данас требало да се нађу и Приједлог закона о измјенама и допунама Закона о финансирању институција БиХ у другом читању, Приједлог закона о измјенама и допунама Закона о међународној правној помоћи у кривичним стварима и Приједлог закона о измјенама Изборног закона БиХ.

Сједница Представничког дома Парламентарне скупштине БиХ заказана је за 10.00 часова.



0 КОМЕНТАРА

  1. Da nije komično,bilo bi smiješno.To je svatko znao,jer su „oni svi uvezani“kako bi devlastirali i ovo malo preostale državne imovine,dakle,jedan drugom su potrebni zarad prikrivanja zlodjela,kao što je ovo:http://www.seebiz.eu/dodik-i-hypo-krivotvorili-dokaze-o-milijunskom-racunu-dodikova-sina/ar-48353/
    U cijeklosti sam pročitao ovaj, za građane Republike Srpske bolni tekst,koji je potvrdio moje pretpostavke.Toj porodici treba jedno PET šlepera formulara da prijave sve nepokretnosti,a za pokretnosti se pobrinuo BIG BOS Republike Srpske,da ih zataška i prikrije.Još neki građani Republike Srpske ne vide dalje od nosa,kako se kaže u NARODU,dakle,kakvog to imamo Predsjednika Republike Srpske ???,i zbog toga mu je potreban Lagumdžija.

  2. Очекивано, јер све друго је празна прича, али на тој празној причи додик калеми већ неколико мандата…па ко преживи причаће!
    Шта ти је наша традиционална национална заслепљеност, дража је народу туђа слатка лаж, него његова горка истина!

    Давно је Гебелс рекао, шта је и шта може хладна истина пред чаролијама чаробне лажи!?

  3. Reagovanje na tekst Ivana Lovrenovića; Suprostavljene slike povijesti…
    http://6yka.com/suprotstavljeneslike

    by Darko Tomić on Среда, април 20, 2011 у 2:03 по подне

    Iz teksta uvaženog pisca se vidi identifikovanje „dijagnoze“ na poželjan način i činjenica da svijest o tim pojavama ne da nedostaje, naprotiv, sve je više onih koji uviđaju da pored deklaracija, rezolucija, medijskog rastumačivanja stvarnosti, pokazivanja dobre volje od strane politike (koja je samo to) i drugih načina zapitkivanja i traženja odgovora za tmurnu stvarnost koja ima tendenciju udružena sa krizom da se produbljuje i stvara realnu sliku da u BiH mnogo šta nije u redu. Ne bih rekao da mi nemamo sposobne političare; mi ih imamo, oni odlučuju u naše ime, oni mogu da mijenjaju stvarnost jer imaju sve instrumente i novčana sredstva sa kojima raspolažu, oni imaju više nego njihove kolege u državama stvarne demokratije (u odnosu na „zasluge“). Ali oni ne rade da se stanje popravi jer smatraju da je to na štetu njihovih ličnih interesa. Da… kod nas se politika kad se sjedne u stolicu vlasti poistovjeti sa ličnom korišću i tako se počne djelovati, a po državu i narod kako ispadne. Zato i kažem da su političari „sposobni“ ali samo ako narod(i) u nemogućnosti da ne vide ličnu štetu (sistem to njeguje) odobravaju političarima da rade (za sebe) i tako budu „sposobni“ ali u zloupotrebama sa svim instrumentarijem kojeg imaju. Te zloupotrebe proizvode posljedice koje su strašne, a u kojima stradaju država i narod, svijest o tome šta je istina, a šta nije, stradaju naredne generacije koje nemaju pravi orijentir na dobrom putu, stradaju svi kojima čuči negdje u dubini duše pitanje „zašto je to kod nas tako?“ a da toga nisu ni svjesni. Da se vratimo političarima koji su takvi jer ih situacija koju bi oni trebali mijenjati pravi takvima u svojoj sumornoj uzročno posljedičnoj vezi nalikoj pupčanoj vrci između majke i djeteta. Oni su takvi da bi OPSTAJALI i ne samo to, jer mogu na toj platformi djelovati samo ako potenciraju i participiraju u lošem stanju kojeg su uzrok u sadašnjosti zajedno sa onima koji ih podržavaju, (a ne obaziru se na činjenice kojih je puno u prilozima protestvovanja) pri ubijanju budućnost pravdajući taj zločin frazama i skrivajući se iza opšteg interesa i „opravdanosti“ poteza od kojih nema opravdanja niti u logici, niti u razumu niti u pravu po savjesti . Oni su takvi jer je i baština i naslijeđe takvo da oni ne mogu potrošiti cijeli vijek vremena da to sve poispravljaju niti za to postoji dobra volja artikulisana kroz djela njihovih kolega. Dobra volja postoji samo u snu i željama, ali ne i na mjestima gdje se odlučuje i gdje se mijenja to toliko loše, to toliko veliko kao bolest za koju treba ogroman novac da se sanira. Naša politika je politika sukoba i politika obmana. Politika koja ne bi smjela kao takva opstajati, ili ako može onda je to iz razloga što postoji neiscrpan bunar iz kojeg se ona napaja. „Politika naša“ dobro pazi da u tom bunaru bude samo ono što je dobro za zdravlje jednog „etnosa“, jer se može imati nade za sebe (učešćem u nečasti) samo ako je to tako. Naša politika ne bi mogla biti takva da nije antagonizama podijeljenosti u tri i više tabora . Pod hipotetičkom predpostavkom da se promijeni jedna politika jednog etnosa i da odjednom preko noći počnu i političari i podanici (poreski obveznici) primjenjivati najviše standarde iz prava čovjeka ona ne bi opstala jer su joj kao spojene podude privezane druge dvije politike drugih etnosa koje se ne bi složile (udruženi zločinački poduhvat) sa standardima koji se kose kako rekoh sa ličnim interesima, a za dobro čovjeka tu je mjesta samo toliko koliko ima milosti u srcima tako konstituisanih karaktera ličnosti kojima je vlast sredstvo za bijeg iz opšte bijede. Naše tri politike kao po dogovoru „moraju biti“ dijametralno suprotne radi vlastitog održanja i sebe kao „imperativnog“ faktora, a ostalima kako bude. Ostali imaju kusur i mrvice. Ostali sami doprinose tome, (što svjesno što podsvjesno zavisno od namjera) ali nemaju snage da se tome i suprostave. Ostali ima da plaćaju. Ova zemlja je idealan poligon za tlačenja čovjeka i oskrvnavljivanje njegovih prava samo zato što nema koncenzusa, što nema mogućnosti da se trojstvo poreda tako da služi čovjeku, da država ne bude aparat koji služi udruživanju za podvajanje nasuprot njenom služenju svakoj njenoj individui koja je je plaća. Politika je ovdje zločin, koji se odobrava i pravda jer je utemeljena na strahu da ako se takvo tlo izgubi pod nogama (uvijek ima razlog za tu „opravdanost“) može da bude još veće zlo. Politika i njeni predstavnici taj strah rabe maksimalno. Taj strah izbija iz ratova (kojeg se uvijek može napraviti kad se moraju opravdati propusti i ostale nesuvisle zlosti što je i pravi razlog nesreća potpomognutim njegovanjem mržnje u osnovnom instrumentu podlosti) koji su oličenje svakog zla i taj strah je duboko urezan u svijest koji parališe i logiku, razum, dobru volju za upuštanje u avanturu koja to i ne bi bila da nema plodnog tla pripremanog vijekovima za klijanje zla umjesto dobra. To zlo ima dubok korijen u naslagama istorije i niko nema tu snagu u jednom smrtnom vijeku da ga promijeni, zato se i ne upušta u frontalnu borbu s njim. Zato je nemoguće eliminisati ga iz života. Zato je moguće napisati zakone koji slijede Evropske standarde ali samo kao nešto daleko i neprimjenjivo (u primjerima naše nedoslijednosti i nedostatka svijesti i volje da zaživi jedan aršin za sve), nešto u šta mnogi ne vjeruju, jer im je stvarnost sa zidom ispred njih drugačija, sumorna. Stvarnost je takva da zakone mogu zloupotrijebiti „odabrani“ bez da podliježu sankcijama od ugrožene skupine ljudi, naroda koji nemaju instrumente zaštite osim te politike u koju se uzdaju, a koja je najvećim dijelom njihov grobar. Tako zakonodavstvo prividno obavlja funkciju ali prema podanicima, nikako prema njihovim tvorcima. Na toj razlici postavki funkcioniše politika i sistem sva tri etnosa jer samo tako ona može da dobije značaj koji joj nikada ne bi trebao pripasti. Tako imamo zamjene teza, tako imamo teror onih koje smo izabrali da nam štite interese, da nam otvaraju radna mjesta, da nam omogućuju kvalitetno liječenje i školovanje. Tako imamo komediju ili tragediju zavisno sa koje pozicije i ugla se posmatra. Tako imamo zlo obojeno različitim tumačenjima u različitim potrebama, imamo laži koje su predpostavka tom zlu sa kojim se ne možemo sami izboriti i iz razloga što „dajemo i crno ispod nokta“ onima koji nam nikad neće napraviti bolje, jer je to direktno na uštrb njihovog vlastitog održanja, jer je to po njihovom shvatanju (vlastodržaca) „naše zavlačenje ruke u „njihov“ džep“ Oni su tu da paze i da određuju ko će kome da šta daje, a daju malo, tek toliko da imamo privid prava i države, daju tek toliko da opstajemo u svojim najprostijim, najprimarnijim potrebama da bi imali osjećaj (ali malo kad više od toga) kao ljudi sa vanjskom fasadom jer nas ne bi smjeli dokrajčiti do kraja, postalo bi isuviše vidljivo. Da… naši političari su sposobni, jer takav sistem je inovacija, rekao bih genijalna, uvijek imaju razlog da im nešto ili neko ide u prilog, uvijek imaju opravdanje i uvijek se teze mogu zamijeniti i da to djeluje vjerodostojno bez prave bojazni njima toliko strane, a ako bi im se ta bojazan i pojavila kao nekakav incident (on uvijek ostane samo to) uvijek račun mogu ispostaviti narodu koji je „dobar“ i koji ne reaguje i kad je doveden pred provaliju i kad gleda da jedan po jedan čovjek pada u nju sa nezdravim uvjerenjem da se njemu to nikako ne može dogoditi. Solidarnost je ovdje smišljeno ubijena i tako eliminisana organizovana pobuna, najveća opasnost za poredak kakvog velika većina ne želi, ali ipak živi u nadi čas osnovanoj čas manje osnovanoj, koju opet diktira „vliki brat“ politike. Takve postavke u sistemu omogućuju nezadovoljstvo preostalim časnim, omogućuju eksperimente na koje ne bi pristali, ali isto tako postajemo nemoćni jer nemamo instrumente koji nam po pravu pripadaju, a uzurpirani su od naših „feudalaca“. Takav poredak se može održavati vijekovima, jer takav poredak iznutra niko nema snage izmijeniti ili ga ja u ovom trenutku ne vidim. Takav poredak vam sugeriše da promijenite svijest, nastojanja snove, ambicije i počnete raditi u skladu sa postojećim pravilima ili da se spakujete i putujete daleko odavde kad već imate potrebu za drugačijim svjetonazorom. BiH je zemlja u kojoj se prećutno odobravaju animoziteti, zemlja u kojoj cvjetaju antagonizmi, zemlja sa kojom se svi bave, ali samo nemilosrdni imaju koristi od toga, zemlja u kojoj je poželjno biti materijalista i težiti postavci te vrijednosti na prvo mjesto svog bitisanja, bez puno podpitanja koja bi se mogla pojaviti iz savjesti. BiH je zemlja u kojoj se zdrava savjest ubija i s njom ona vertikala koja čovjeka uzdiže u visine radi koje i postoji, koja mu po prirodi dodijeljena, ali isto tako koja se može zamijeniti za novac i status. Ta zamjena je ovdje očigledna u najvećem broju slučajeva i to od onih koji bi trebali biti uzor u poštivanju zakona, ta zamjena je upravo izvor problema. Ta zamjena je zamjena teza i nesposobnost balansa sa normalom između materijalnih potreba i duhovnog održanja te vertikale koja izdvaja čovjeka sa tla na kojem je njemu dodijeljena drugačija uloga od one na koju je u ovoj zemlji sveden, dijelom svojom krivnjom, dijelom istorijkim momentom u kojem je pažljivo eliminisana afirmativnost ljudskosti, a dijelom spletom okolnosti nametnutih na neprirodan način opisane u uzrocima manje ili više poznatim i kao takvim zacementiranim kao konstanta.

  4. Значи да ми је СНСД опростио кршење Устава, и да и даље може да га крши кад год је то на штету Републике Српске.Очито је да је напад на Лагумџију била пред изборна потреба пошто више нема Силајџића.(Поука, шупља прича за шупње главе).

Оставите одговор