Јовичић: У Бирчу се десио међународни криминал

Министар унутрашњих послова Републике Српске Радислав Јовичић изјавио је да у истрази у предмету "Бирач" постоје елементи међународног криминала, због чега се мора успоставити полицијска сарадња са Интерполом и Еурополом, те билатерална сарадња са Литванијом. Он је навео да истрага траје већ неколико мјесеци и да ће трајати још толико како би њен епилог био […]

понедељак, јул 22, 2013 / 09:21

Министар унутрашњих послова Републике Српске Радислав Јовичић изјавио је да у истрази у предмету "Бирач" постоје елементи међународног криминала, због чега се мора успоставити полицијска сарадња са Интерполом и Еурополом, те билатерална сарадња са Литванијом.

Он је навео да истрага траје већ неколико мјесеци и да ће трајати још толико како би њен епилог био што бољи.

"На том предмету ћемо, када дође до његове финализације, показати којим капацитетом располаже МУП Српске", рекао је Јовичић за "Прес Република Српска".

Он је додао да је свјестан да јавност са нестрпљењем очекује кривичну пријаву у овом случају, али да полиција не жели да подношењем парцијалних пријава наруши једну тако сложену истрагу.

Јовичић је за београдске "Вечерње новости" најавио да делегација Владе Српске почетком августа планира посјету Савјету за борбу против корупције Србије с циљем прикупљања корисних информација о борби против корупције.

"Желимо да из прве руке од колега из Србије сазнамо каква су њихова искуства. У пракси се види да су урадили много у борби против корупције", рекао је Јовичић.

Он је подсјетио да се у септембру у Народној скупштини Српске очекује усвајање Стратегије борбе против корупције, и додао да ће искуство из Србије бити од великог значаја.



0 КОМЕНТАРА

  1. Јесте, јесте, али све уз помоћ укио групе и горана додика, директног извршиоца криминалних радњи, чак им је и додиков буразерски режим спасио банку, а у том додик периоду Бирач и Глиница су само вршили услугу за лакташки клан!

  2. Eво поново све црно на бијело, како је то било и како се знало још давно до чега ће довести то „пословање“ са „угладним страним инвеститорима“.

    Litvanskog milijardera Vladimira Romanova u Srpsku su svojevremeno doveli Milorad Dodik i Biljana Plavšić. Nakon što je gotovo na poklon dobio ovaj privredni gigant, u Srpskoj je osnovao niz firmi pomoću kojih već šest godina izbegava plaćanje poreza i na koje prenosi kapital “Birača”. Britanski mediji pre tri godine tvrdili su da je Romanov kupio škotski fudbalski klub Harts novcem koji je izneo iz Republike Srpske, a samo do 2005.godine cifra koja je izneta iznosila je neverovatnih 800.000 miliona dolara.
    Odlukom prve Dodikove vlade od 01.novembra 2000. godine odobren je program privatizacije Fabrike glinice “Birač” i predviđena je tenderska prodaja 63,86 % državnog kapitala. Potom je raspisan tender, a da uopšte nije imenovana Komisija za provođenje tendera, što je bila zakonska obaveza. Desetak dana pre zaključenja tendera, na čelo Vlade RS dolazi Mladen Ivanić, koji formira Komisiju i 1.februara 2001.godine vrednovane su četiri pristigle ponude, mada nije jasno na osnovu čega jer je Upustvo za vrednovanje ponuda doneto 12.aprila 2001.godine, tri dana pre nego što je litvanska “Ukio grupa” obaveštena da je pobednik na tenderu. Iako je ugovor prema zakonu trebalo da bude potpisan pet dana nakon što je pobednik obavešten, do njegovog potpisivanje je prošlo punih šest meseci. Izvor “Pečata” iz tadašnje Vlade RS tvrdi da je Ivanić za to vreme pokušavao poboljšati ponudu “Ukio grupe”, a da je ova opet tražila dodatne pogodnosti – da joj država plaća struju, prevoz železnicama itd, što je Ivanić odbio.
    Za simboličnih 10 miliona KM, «Ukio grupa» dograbila se 63,8 odsto državnog kapitala Fabrike glinice «Birač» čija je vrednost inače bila procenjena na 465.593.860 КМ. Tri miliona od cene, Romanov je odmah uplatio, a ostalih sedam tek kada ih je “Birač” zaradio. Faktički, parama “Birača” privatizovao je istu firmu, pokazuju nalazi Glavne službe za reviziju javnog sektora RS.Reprogram dugova, plaćanje struje, gotovo besplatan prevoz železnicama, sadržaj su Aneksa ugovora koje je odobrila sledeća Vlada Dragana Mikerevića.
    Ugovorom se Romanov, odnosno “Ukio grupa”, takođe obavezao da će “Birač” zadržati svoju pretežnu delatnost što je podrazumevalo “kupovinu i preradu boksita i prodaju glinice”.
    -“Ukio grupa” nije ispoštovala ovaj deo ugovora, nego su u Banja Luci registrovali firmu “Balkal”. Osnivač ove firme je of šor firma „Corp system Ltd“ sa Britanskih Devičanskih Ostrva iza koje, kako se pretpostavlja, stoji „Ukio grupa“ – tvrdi izvor “Pečata” koji je vodio istragu o privatizaciji “Birača” u doba Vlade Pere Bukejlovića.
    Kako se već sedam godina pljačka RS i vrši utaja poreza? Umesto da, kao što je ugovorom navedeno, “Birač” kupuje rudu boksita, vrši njenu preradu i prodaje glinicu, firma “Balkal” je ta koja kupuje rudu i prodaje glinicu, dok “Birač” vrši samo uslužnu preradu. Po dvostruko nižim cenama od onih na svetskom tržištu, “Balkal” prodaje glinicu drugoj firmi Vladimira Romanova – „Kauno Tiekimasa” iz Litvanije, te u manjim količinama firmama „Opto trade LLC“ i „Bellimpex LLC“ iz SAD. Na, ovaj način, mali akcionari “Birača”, koji i dalje posluje sa gubicima, godinama su ostali uskraćeni za dobit. Manji deo profita ostao je “Balkalu”, saznanja su do kojih se došlo istragom Bukejlovićeve vlade.
    Primera radi, 2004.godine, “Birač” je poslovao za gubitkom, “Balkal” je zabeležio dobit od tri miliona KM, a prihodi litvanske firme „Kauno Tiekimasa” iznosili su 56,5 miliona evra. Poslednje informacije do kojih se moglo doći u decembru 2005.godine bile su da firma „Balkal” u 2004.godini nije uplatila ništa po osnovu poreza na dobit, a porez na dobit nije platila ni banjalučka firma „Balkal boksit“, koja je, kao i „Balkal“, preduzeće iza kojeg stoji litvanska „Ukio grupa“.
    Zanimljiv podatak je i da je vlasnik „Ukio grupe“, Vladimir Romanov, u februaru 2005.godine povećao svoj udeo u škotskom prvoligašu Hartsu na 55,5 odsto otkupivši dug kluba od 17 miliona funti, što je svakako daleko manje od prihoda koje je u 2004.godini ostvarila njegova litvanska firma „Kauno Tiekimasa” prodajući na svetsko tržište zvorničku glinicu.
    No, ovde nije kraj zvorničkim mahinacijama Vladimira Romanova, odnosno njegovog sina Romana koji se nalazi na čelu UO Fabrike glinice “Birač”. U momentu kupovine ova firma dugovala je 14,5 miliona KM. Deo dugova je reprogramirana, a kada je Vlada Pere Bukejlovića počela da se bavi sumnjivim poslovima Litvanaca, ispostavilo se da su se vlasnici Fabrike glinice „Birač” dosetili i osnovali tri nova fiktivna preduzeća na koja prenose imovinu zvorničkog giganta, kako se na ime kreditnih potraživanja ne bi imalo šta uknjižiti pod hipoteku. Na ovaj način dobar deo imovine “Birača” prenet je na novoosnovane firme „Alumina“, „Mehanika“, „Birač-energo“ i „Metalka”. Ugovorom od 5.januara 2004.godine, samo na “Mehaniku” izvršen je prenos sredstava “Birača” vrednosti 53.458.825 KM.
    Iako su mali akcionari podneli zahtev za reviziju privatizacije Fabrike glinice «Birač», Komisija za reviziju privatizacije nije našla za shodno da proveri njihove navode. Padom vlade Pere Bukejlovića čitava afera je zataškana. «Birač» je prethodne dve godine medijski predstavljan kao «primer uspešne privatizacije», sve dok pre desetak dana 245 radnika, među kojima ima i ratnih vojnih invalida i onih sa preko 30 godina radnog staža nisu otpušteni. Kada su neki od njih pokušali da dokupe radni staž, ispostavilo se da Litvanci nisu uredno izmirivali ni doprinose. Vlada ćuti, upućeni kažu da je trenutno angažovana na promeni spiska otpuštenih koji predano ažurira savetnik premijera RS Miladin Dragičević, na poslu ostavljajući politički podobne i otpuštajući politički nepodobne. Ako se ima u vidu, da je Pero Bukejlović krajem 2005.godine odbio mito u vidu od pola miliona dolara i privatni avion u zamenu da zaustaviti istragu o «Biraču», ćutnja sadašnje Vlade je sasvim razumljiva, naročito ako se ima u vidu da je brat premijera RS Goran Dodik, direktor «Balkala».

  3. Ima i dodatak ovome što si ti naveo, a može se vidjeti od 53. minute na ovom videu tj. reprizi emisije Reflex sa televizije OBN:

    OBN TV: Reflex: „Protesti u BiH i Turskoj, odnosi marketinške mafije u regiji
    http://youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=Tin6E6kI6_k#t=53m00s

    (url videa je podešen da ide od 53 minute)

    a radi se o tome da je grupa novinara iz BiH istraživala ko su stvarni vlasnici Alumine – tj. jedne od tih povezanih firmi preko koje su isisivane desetine i stotine miliona maraka iz RS-a i ustanovili su da su stvarna dva suvlasnika od kojih je jedan beskućnik, a drugi je službenik u nekoj osiguravajućoj kući, a što je najsmješnije – da nijedan ni drugi nemaju blage veze da su vlasnici ove firme – što znači da je neko ukrao njihov identitet i registrovao ih kao vlasnike na toj offshore destinaciji.

    Što govori sa kakvim mi sve krimosima imamo posla i u kakvoj banana državi živimo i koliko su sami pojedinci iz vlasti korumpirani.

    I ovo je da ne znaš da li da plačeš ili da se smiješ.
    😀

  4. sasa75, 23.07.2013. 08:54:10

    Не понављам ја овај текст, зато што ми је досадно, него да се неупућени информишу, а злонамјерни као ти приведу к’познанију права, односно у овом случају неправа које је осмислио додик из првог мандата, а у другом обилато користио, све до коначног распада система у Бирчу. Дакле, врати се на задати текст и прочитај поново, нарочито овај дио.

    Odlukom prve Dodikove vlade od 01.novembra 2000. godine odobren je program privatizacije Fabrike glinice “Birač” i predviđena je tenderska prodaja 63,86 % državnog kapitala. Potom je raspisan tender, a da uopšte nije imenovana Komisija za provođenje tendera, što je bila zakonska obaveza

    Затим ово.

    Izvor “Pečata” iz tadašnje Vlade RS tvrdi da je Ivanić za to vreme pokušavao poboljšati ponudu “Ukio grupe”, a da je ova opet tražila dodatne pogodnosti – da joj država plaća struju, prevoz železnicama itd, što je Ivanić odbio.

    Шта је додика спречавало да заустави за својих ево седам година апсолутне владавине давање субвенција?
    Ако је у почетку имало смисла стимулисати неке инвеститоре тим субвенцијама, да започну здраву реиндустријализацију наших посрнулих индустријских гиганата, даљи уступци су били или неразумни или прорачунато профитерско проценташки!?

    Ја сам убјеђен да је у питању ово друго и зато највећу одговорност сносе додикове владе континуитета!

Оставите одговор