Умро Жељко Копања

С болом и тугом, редакције "Независних новина” и "Гласа Српске” обавјештавају јавност да је Жељко Копања, директор и власник "Независних новина” и "Гласа Српске”, преминуо данас од посљедица срчаног удара. Копања је преминуо у Бањалуци, у 62. години.

понедељак, август 8, 2016 / 18:54

"Дана 08.8.2016. године у Универзитетски клинички центар РС ваздушним медицинским транспортом у 16:42 часова довезен је Ж.К. (1954) са клиничком сликом акутног затајења кардиоваскуларног система, без очуваних виталних функција. Служба интензивне медицине Универзитетског клиничког центра РС, особље пријемне интернистичке амбуланте и дежурни кардиолози су одмах започели процес реанимације који није довео до побољшања. Болесник је преминуо у 17:37 часова”, саопштено је из Универзитетског клиничког центра РС.

Копања је рођен у Котор Варошу 21. октобра 1954. године. Завршио је економију, а новинарску каријеру започео је у бањалучком "Гласу”, данашњем "Гласу Српске”‘. За вријеме рата радио је као новинар београдског седмичника "Телеграф”.

По завршетку рата у БиХ оснива седмичник и дневни лист "Независне новине”, које су већински власник "Гласа Српске”, и склопу којих раде и радио-станице Нес радио и Цастра Нес. Вријеме и мјесто сахране Жељка Копање биће накнадно саопштени.

Жељко Копања је добитник награде Комисије за заштиту новинара из Њујорка, Удружења писаца из Норвешке, Српске ријечи из Београда, Удружења новинара из Италије, али и многих других.



0 КОМЕНТАРА

  1. „O mrtvima sve najbole“ i zato pokoj mu dusi.

    Inace da je ziv i da sjedi u svom omiljenoom kaficu preko puta Hitne podsjetio bih ga na sadasnjeg partnera vladajuce klike – Dr.Stevandica:
    «Početkom oktobra 1999. godine prema Kopanji (izvor: Izvještaj broj 474/99, datiran 1.11.99., intervvju sa Željkom Kopanjom koji je vodio Ranko Đukerić) petnaest dana prije eksplozije bio je na kiosku na raskrsnici Ranka Šipke i Jovana Dučića u Banjaluci i tada je vidio Nenada Stevandića. Kopanja ga je upitao «šta ima». Stevandić je odgovorio: «Šta te briga». Kopanja ga je tada pitao «jel to popravljaš ambasade ili ćemo to mi uraditi nakon što ih ti uništiš» (misleći na strane ambasade koje su srbi oštetili protestvujući za vrijeme NATO bombardovanja. Prema Kopanji Stevandić je organizovao sve proteste u RS protiv Amerikanaca i Britanaca). Stevandić je odgovorio: »Tvoje ubistvo snajperom je otkazano, ali reći ću ti jednu stvar: kupi sebi dizel, nemoj da voziš benzinca, ili kad ga već voziš, vozi sa pola rezervoara, zato što će te dići u vazduh». Policija u Banjaluci nije kontaktirala Stevandića, a kada smo mi pitali ko je on, rečeno nam je samo da je on doktor i srpski radikal na početku rata, trenutno nastanjen u Beogradu. Prema Kopanji, Stevandić je povezan sa srbijanskom DB i bio je umiješan u transfer vojske iz Jugoslavije u RS. Tokom rata imao je visoki čin u Kriznom štabu Krajine, pukovnik. Predsjednik te organizacije Radoslav Brđanin je trenutno u Hagu optužen za ratne zločine, dok se pukovnik Stevandić, prema Kopanji, istražuje», navodi se u Izvještaju. Grejdi je u Izvještaju osumnjičio Stevandića kao jednu od osoba odgovornih za atentat na Kopanju. Vozilo Željka Kopanje dignuto je u vazduh 22. oktobar 1999. godine, a on je u ovom stravičnom terorističkom napadu ostao bez obje noge. Naručioci i izvršioci pokušaja ubistva nikada nisu otkriveni, a Stevandić se ponovo vratio u politiku pod okriljem Srpke demokratske stranke (kandidat za Narodnu skupštinu RS) i ponovo prijeti.

    Ili bih ga mozda podsjetio na izjavu S.J.Leca :“ Prozor u svijet se moze zatvoriti novinama“

    Sigurno ga ne bih pitao za porijeklo enormnog bogastva koje je u kratkom vremenu stekao, donacijama , posebno jedne strane ambasade a nikako ga ne bih pitao o zenidbi…

  2. sasa,09.08.2016. 12:23:13[
    Sale, Sale, ja sam mislio da o doktoru sve znam, kad ono ti me „patosira“. Jbg., nije sramota reci da nesto ne znas.
    A to sale, Boga mi, puno znas. Cak i vise nego sto bi smio. Sve si u sridu pogodio, osim sto nisi rekao ko mu je politicki, i ne samo, MENTOR.
    E TAJ, SALE, GREBE MAJKU SVIMA iz prikrajka. Sto bi se reklo: rujno vino pije u potaji i grebe majku svima. Ukljucujuci i Njega. Znate vec koga.
    I sve to zato sto je ucijenjen od strane jedne velike medjunarodne sile koja zna za sve, ili priblizno sve, njegove/mentorove (ne Njegove) aferime.
    Samo sto ga zatekose na tegli kako lize secer i propade im plan. Plan, da Njega ruse Njim (mentorom doktorovim).
    Nedavno u javnost izadje (opet k’o fol) transkript razgovora Njega i Njegovom kuma. A ta velika sila ima snimljene sve razgovore svih politicara iz BiH, posto su ta vrsta snimanja postala „igra za malu decu“. Tao, kad hoce da im neki od njih odradi neki poslic, puste mu malo snimaka i tako mu grebu majku.
    E moje Aktivistkinje, s kim ste se vi (s kojim djavolom) u kolo uhvatile, i gdje vam ode nevinost. Sluzite samo kao dekor i sredstvo za uljepsavanje.
    A sve neki masteri, Bokoniji, Sorbone, Kembridzi, i ostale trice i kucine. Jadne ste vi Aktivistkinje kad su vas muzevi, osim kod sudbonosnog „da“ navukli i na ovu foru. Politicku

  3. @Ороз

    Друже Рајко, зар је то све што имаш написати испод ове тужне вијести?

    NAPRASNA SMRT
    27.6.2007. “ Radovan Bjelogrlic, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, preminuo jejuce u Banjaluci u 54. godini. „Po dolasku u Službu hitne pomoci pacijent je bio bez znakova života, radena mu je napredna kardiopulmonalna reanimacija 40 minuta, ali bez uspjeha“, rekao je zamjenik nacelnika Službe hitne pomoci Banjaluka Darko Obradovic. On je naveo da je Služba hitne pomoci poziv primila u 10.57 i da je poslala vozilo u hotel „Bosna“, gdje se Bjelogrlic nalazio kada mu je pozlilo.
    30.9.2007. “ Predsednik Republike Srpske Milan Jelić preminuo je sinoć u dobojskoj bolnici posle srčanog udara koji je doživeo na gradskom stadionu u Modriči, gde je živeo sa porodicom. Smrt predsednika Jelića je zvanično potvrdio premijer Srpske Milorad Dodik. On je novinarima rekao da je Jelić u dobojsku bolnicu dovezen oko 18 sati bez znakova života i da su lekari bezušpešno pokušavali da ga reanimiraju.“
    30.9.2014. “ U Bijeljini je noćas u 59-oj godini iznenada preminuo Gavrilo Bobar, narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske i vlasnik kompanije „Bobar“. Bobar je dovezen u 2h poslije ponoći u bijeljinsku Hitnu pomoć bez znakova života i ljekari su samo mogli da konstatuju smrt. „
    8.8.2016. „Nakon što je danas poslijepodne doživio srčani udar Željko Kopanja (62) preminuo je u UKBC Banja Luka. Kopanja je u popodnevnim časovima doživio težak infarkt, dok se nalazio u svojoj vikendici u kanjonu Ugra, u blizini Kneževa.Helikopterski servis RS-a brzo je regovao, kao i ljekarske ekipe. Pokušali su reanimaciju, ali udar je bio fatalan“.

  4. Није ми чудно да једна Трофртаљка мисли да је Додик крив што човјек од 80 љета (С. Павловић) има здавствених проблема, али кад један љекар инсуинира да је Додик крив за срчане ударе горе побројаних, онда то треба све да забрине.

    Такав љекар ће сутра бити у некој комисији која ће утврђивати узроке нечије смрти.

    Катастрофа каква се све багра увукла у часну медицинску дјелатност!

  5. @Ороз

    Друже Рајко, заиста је чудно да ни на блогу ни овдје не можеш људски да се опростиш од човјека који је имао своје снсд министре и директоре, моћ готово колику и Додик.

    То што тврдиш да Додика повезујем са смрћу најближих сарадника, то су ти тако себи представио у својој глави. Није ти лаХко. 😉

  6. :D:D:D

    “ Argumentum ad hominem u svojoj „abuzivnoj“ (pogrdnoj, uvredljivoj) varijanti sastoji se u tome da se ne raspravlja o spornoj tvrdnji, nego se pokušava diskreditirati čovjeka koji je tu tvrdnju postavio.

    U svojoj raspravi Eristička dijalektika, Schopenhauer kaže: „Kad primijetimo da je protivnik nadmoćan i da nećemo biti u pravu, treba prijeći na nivo osobnog, vrijeđati, biti grub. Intimiziranje se sastoji u tome da se sa predmeta spora (jer smo tu već izgubili) prijeđe na onog s kojim se prepiremo i da se nekako napadne njegova ličnost.“ 

    Postoji i naizgled dobroćudnija no ništa manje podla varijanta, ovog argumenta koja ne ide za tim da diskreditira oponenta, nego da ga uvjeri kako se on zbog posebnih okolnosti (zbog svog zanimanja, pripadnosti nekoj političkoj stranci, drustvenoj grupi, vjeri ili naciji, svojih ranijih izjava itd.) treba složiti s tezom kojoj se protivi.“

Оставите одговор