Слободан Владушић: Дјецу васпитава породица, робове медији и корпорације

Однедавно, другари су почели да ми форвардују линкове за текстове на тему забране физичког кажњавања деце.

понедељак, децембар 22, 2014 / 21:37

А где су текстови, ту су, је ли, и коментари читалаца, који се своде на то који закон да препишемо.

Јадно.

Ствар са забраном физичког кажњавања деце почиње половином прошлог века када је Дејвид Рисман написао књигу "Усамљена гомила”. Укратко речено, Риман је показао како се у тадашњем америчком друштву јавља нови тип карактера човека кога нису васпитали родитељи, већ његови вршњаци, тачније медији и они који управљају медијима – мултнационалне компаније.

Досадашњи закон прави фино разликовање између физичке казне и физичког малтретирања, чиме оставља могућност родитељима да сами васпитају своју децу, али им одриче могућност да ихзлостављају. Предложени закон који забрањује физичко кажњавање деце, укида то разликовање како би убрзао процес промене типа карактера који је описао Рисман. Када се родитељима одузме могућност да детету понуде штап и ли шаргарепу, они више не могу да за децу буду било какав ауторитет или могући медиј преко којих ће деци бити пренесено нешто од породичних прича и традиције: они постају нека врста додељених слуга, који децу хране, облаче и финансирају њихове жеље. Ако је то улога родитеља, зашто би неко уопште имао децу.

Штап који је одузет родитељима сада је у рукама мултинационалних компанија. Они дете неће физички кажњавати (можда ће га само мало зрачити осиромашеним уранијумом, што је прилично ефикасна метода ненасилног кажњавања), али ће га изложити претњи трајног психолошког насиља: над главом детета непрекидно стоји опасност да ће бити искључено из заједнице вршњака, те проглашен лузером, уколико не слуша оно што (наводно) сви слушају, не гледа оно што (наводно) сви гледају или нема оно што (наводно) сви имају (нови телефон, нове патике) дакле, уколико не пристане да жели оно што му компаније понуде.

Стивен Apple Џобс је то лепо срочио: "Купцима није посао да знају шта желе” (хвала М.Ј.-у). Додајмо уз то фино развијање мржње према хејтерима који се усуде да тврде да нешто што је у тренду није није баш толико вредно и видећете на који начин мултинационалне компаније васпитавају вашу децу. Тако се она од грађана који су одрасли у породици и који могу да произведу своју породицу, преображавају у потрошаче који се плаше да пожеле или помисле било шта друго од онога што им је понуђено/наређено.

Укратко: Грађански закон ће мултинационалним компанијама дати могућност да овдашњу децу претворе у робове тренда, да би сутра, под ингеренцијом Закона о раду, лакше постали радни робови. Они који то не могу да схвате, већ јесу робови. Зато је ваљда толико и упиру да се под маском бриге за туђу децу (јер шта их спречава да своју не кажњавају) додворе свом господару и тако можда зараде за нови АјФон. За срећу роба – сасвим довољно.



0 КОМЕНТАРА

  1. Грађански закон ће мултинационалним компанијама дати могућност да овдашњу децу претворе у робове тренда, да би сутра, под ингеренцијом Закона о раду, лакше постали радни робови.

    ——————————————————————

    Kao što je na dvoru feudalca crkveno ispiranje mozgova pretvaralo ljude u robove kršćanskog trenda koji je osiguravao da se kmet ubijedi u božansko određenje svoje podređene sudbine.

    Šta je tu novo?

  2. „Kao što je na dvoru feudalca crkveno ispiranje mozgova pretvaralo ljude u robove kršćanskog trenda koji je osiguravao da se kmet ubijedi u božansko određenje svoje podređene sudbine.“

    Pa, od tog ispiranja je prosperirao cijeli zapad i razvijeni svijet,prvo : „da se kmet ubijedi u božansko određenje svoje podređene sudbine.“-tako su se divlja germanska i slovenska plemena civilizovala i postala dio hrišćanske Evrope i svijeta,a drugo-zbog prevelikog uticaja Crkve(pape) i jeste nastala reformacija a kasnije renesansa itd(nas je doduše zaobišla),što je opet dovelo do napretka,tako da…
    E, vidiš Ćešnjak,ovo današnje i zakašnjelo ispiranje mozgova koje sprovode raznorazne Selefije,Vehabije ISIS,Al Kaida i ostali „tumači Islama“ je mnogo pogubnije i razornije za čovječanstvo, a „bezbeli“ ima „plaho“ pristalica u tvojoj Federaciji i kod pripadnika tvog naroda.
    Ima li tu šta novo?

  3. čuj hrišćanstvo civilizovalo? pa umjesto grčko-rimske dobili „hrišćansku“ civilizaciju? da se pred renesansu ne pojaviše knjige grčkih i rimskih filozofa (mnoge zahvaljujući arpaskim prevodima) pričekali bi svi na reformaciju i renesansu..ali, dobro, razumljivo je takvo razmišljanje. sve je to dio lobiranja, prvenstveno Vatikana za povrat uticaja u Evropi.. velike pare se u to ukažu..

  4. discovery,
    naravno da se poredba simbioze crkve i feudalca proteže i na osmansko feudalno društvo i simbiozu vladajućeg sloja i islamskog sveštenstva.
    Isto tako je i tvoja predodžba da su slovenska i germanska plemena bila „divlja“ je oblik istorijske manipulacije i ispiranja mozgova. Mnoga od tih plemena su bila civilizovanija i humanija nego predstavnici rimskog carstva na kraju postojanja imperije i običaji i zakoni su im bili mnogo blaži nego kod crkvenih sudova.

    Samo kažem da je govoriti danas protiv manipulacija potrošačkog društva, a zazivati običaje prošlosti koji su produkt iste takve manipulacije vjerskih vođa na čijim iskustvima danas uče marketinški stručnjaci ozbiljno kao dijete na tuti.

  5. 1. ajd zajebite sliku, i citajte tekst

    2. mi nismo mogli imati renesansu, jer nismo imali mracni srednji vijek kao zapad. mi smo bili uz vizantiju koja nije propala, dok su rim razvaljivali germani

    3. nisu varvari bili bas toliki varvari

    4. batine za dijete su prirodna stvar koja postoji od prvobitne ljudske zajednice. ne znaci zlostavljanje, ne znaci maltretiranje

    5. niko od vaspitne batine nije nastradao, a kakve generacije debila izlaze sa ovim vaspitanjem u kome je dijete sa pet godina najpametnije, gdje mu ucitelj ne moze narediti da uradi zadacu… to vidjeti u zemljama socijaldemokratije sjevera (vec vidim da cete prebaciti pricu, ali oni imaju standard, da je nama tako…)

  6. češnjak, 24.12.2014. 11:53:06

    To nisu roditelji, to su zlostavljači, monstrumi.
    Naravno, ako se o ovom pitanju oglašavaju oni koji još nisu roditelji ili silom prilika to ne mogu biti, onda su konstatacije sve samo ne utemeljene.

    S obzirom na činjenicu da je iz škola izbačena vaspitna mjera, porast vršnjačkog nasilja je enorman, ali se podaci kriju, jer ni jednoj školi nije u interesu da se sazna za to.

    Izbacimo li to i iz porodice, imaćemo društvenu katastrofu, veću nego što je imamo sad.

    Ako država može provoditi represivne mjere, može i roditelj, sa ciljem da na strožiji način nauči dijete pameti (ako ukrade, ako laže, ako tuče drugu djecu…)

  7. van pameti:
    „Naravno, ako se o ovom pitanju oglašavaju oni koji još nisu roditelji ili silom prilika to ne mogu biti, onda su konstatacije sve samo ne utemeljene.“

    Zanimljivo, ti tvrdiš da o djeci i odgoju ne bi smjeli da se izjašnjavaju Patrijarh Irinej, pokojni patrijarh Pavle ili naprimjer Desanka Maksimović – jer nije imala djece – pa šta ona ima pričati o odgoju djece. Pazi, klizav je to teren za iznošenje ovakvih stavova.
    ——————————————————————-
    „S obzirom na činjenicu da je iz škola izbačena vaspitna mjera, porast vršnjačkog nasilja je enorman, ali se podaci kriju, jer ni jednoj školi nije u interesu da se sazna za to.“

    Ne znam na koju vaspitnu mjeru misliš jer u školi postoje vaspitne mjere, a porast nasilja u školama je višeslojan za ovakve zaključke, Prvo, u nasilje danas ubrajamo i verbalno nasilje i nasilje putem interneta pa je logično da danas imamo i veći broj zabilježenih slučajeva, isti tako to može značiti da se ima povjerenja u djelovanje pa se nasilje češće prijavljuje. Dijete koje nauči da ga roditelji tuku će uvijek naći način da svoju dominaciju nad slabijim pokaže na isti način.

    —————————————————————-

    „Ako država može provoditi represivne mjere, može i roditelj, sa ciljem da na strožiji način nauči dijete pameti (ako ukrade, ako laže, ako tuče drugu djecu…)“

    Onaj ko u državi je zadužen za odmjeravanje represivne mjere je obrazovan, imenovan i odgovoran za svoje postupke pred državom i višim sudskim institucijama dok da se postane roditelj ne traži se čak ni provjera zdravstvenog psihičkog stanja ni koliko za polaganje vozačkog ispita. Reći da neko samo zato što je njegov seks završio rođenjem djeteta ima pravo da provodi nekontrolisano nasilje nad nezaštićenim djetetom i da ga tako „uči pameti“ je za mene poziv osobama koje su odrasle traumatizirane zlostavljanjem od strane svojih roditelja da na isti način nastave mlatiti svoju djecu.

    Ono istina, lakše je i brže namlatiti dijete za pet minuta nego sa njim razgovarati sat vremena. Ko bi stigao pogledati seriju, obaviti reviziju kafanskih stolova, kladionica i cuclanja kafa kad bi još morao razgovarati sa svojom djecom.

    Kako ono kažu: JA SAM TE RODIO – JA ĆU TE I UBITI!

  8. češnjak, 25.12.2014. 10:08:59

    Prvo bilo bi dobro da skineš ular sa očiju i malo proširiš vidike, a vidim da ti posebno ide od ruke zamjena teza, pa malo razmisli o ovoj dobronamjernoj kritici.
    Ja govorim o životnim situacijama u kojima se svaki od roditelja našao u određenom trenutku.

    S obzirom na činjenicu da druge osuđujemo za stvari koje sami činimo ili su nam činili, postoji mogućnost da je gornji komentar izraz tvoje frustracije, a ne sveukupnog sagledavanja situacije.

    Ni u jednom trenutku nisam rekla da djecu treba tući, već da je to krajnja vaspitna mjera, kao upozorenje, a ne da se dijete maltretira ili zlostavlja.

    Što se tiče navođenja istorijskih ličnosti, mislim da si sa tim prevazišao samog sebe, jer da iole bolje pročitaš, shvatio bi poruku. Kako ćeš dokazati djetetu od 3-5 godina razgovorom bilo šta, kad ih spopadne napad histerije, kada provjeravaju prag tolerancije roditelja, kada su toliko opčinjeni sa nečim da uopšte ne gledaju da li će prilikom postizanja toga ugroziti svoj život ili nekog drugog itd.

    Da se razumijemo, ja moju djecu nikada nisam, niti ću, tući. Starije dijete jesam jednom udarila po zadnjici, jer je u napadu dječije histerije da vidi šta je pod autom htio da skoči pod isto (vozač ga je već vidio mrtvog).
    Od tada mu to više nikad nije palo na pamet.

    Ali ovakve situacije, teško da može zamisliti neko ko nema djecu, toliko o tvom stavu….

    U zdravlje

  9. Ja sam vjerovatno 1000-ta generacija na koju je primjenjivano fizicko kaznjavanje u procesu vaspitanja. Planiram da nastavim sa takvim sistemo vaspitanja, jer smatram da je rizik prelaska na ovaj novi sistem prevelik. Sta ako nivi sistem ne valja, i dovodi do prekida potomstva nakon 2-3 poroda? Ako se pokaze da je taj sistem bolji, onda neka moji praunuci predju na taj sistem. A nesto mislim da nece.

    Zasto ja ne bih imao slobodu kako da vaspitavam svoju djecu? Ili su djeca vise zajednicka nego moja i moje zene, pa zajednica moze da odlucuje kako da vaspitavam svoje djete?
    Jeste li vi pitali svoje komsije na koji sport da upisete djete, ili da li treba da uci strani jezik, ili zamislite da morate trazit dozvolu.

  10. van pameti,
    jako je zabavno iz pozicije anonimnosti gledati kako se sa mnom raspravljaš ukopavajući se u premisu (srećom pogrešnu) da nisam roditelj i da si ti u nekoj višoj poziciji iz koje tako olako odapneš uvredu da imam ular na glavi i pri tome još moje stavove tumačiš nekim frustracijama.
    Nadam se da sa djecom ne razgovaraš na takav način.

    Nego, hajde da uzmemo tvoj primjer – dijete je izložilo svoj život opasnosti i ti si ga istukla. Okej, desi se, iz ljubavi radimo najgluplje stvari i to je sveljudska osobina, ali je problem ako to poslije pokušavamo opravdati kao ispravan postupak koji je spriječio naše dijete da više čini iste stvari.
    – Zašto pretpostavljaš da su tvoje batine dresirale dijete da se više ne baca pod automobile? Zašto pretpostavljaš da je tvoje dijete gluplje od psa. Pa dijete te voli njemu je dovoljno da vidi strah u tvojim očima da shvati da ti to ne smije činiti. U ovakvim slučajevima batine koje dobije dijete su izraz naše nemoći, ljuti smo na sebe što ga nismo dovoljno pazili ili prethodno upozorili i svijest o vlastitom propustu odgovornost projiciramo na dijete. I liječimo vlastite frustracije.

    Opet, bez obzira na sve nikada ne bih pomislio da neću nešto dobro čuti o odgoju djece od osoba koja nemaju vlastitu djecu. Opet u relaciji roditelj – dijete tebi dijete postaje objekat, jer pobogu, pa i onaj ko nema dijete nekada je bio dijete i on u sebi nosi neka iskustva tog odnosa, u njemu živi ono dijete i treba ga poštovati.
    Zamisli, slijedeći tvoju teze:
    – „Ali ovakve situacije, teško da može zamisliti neko ko nema djecu“,
    – „ako se o ovom pitanju oglašavaju oni koji još nisu roditelji ili silom prilika to ne mogu biti, onda su konstatacije sve samo ne utemeljene.“
    Kažemo nećemo čitati Andrićeve pripovjetke o djeci, jer šta on ima da nam o tome priča kad nije bio otac. Vjerovala ili ne, i Andrić i Desanka su bili djeca i te kako bi njihove riječi trebale da nam budu važne kada razmišljamo o odgoju vlastite djece

  11. Komplikovan login?
    Zasto ja ne bih imao slobodu kako da vaspitavam svoju djecu? Ili su djeca vise zajednicka nego moja i moje zene, pa zajednica moze da odlucuje kako da vaspitavam svoje djete?
    Jeste li vi pitali svoje komsije na koji sport da upisete djete, ili da li treba da uci strani jezik, ili zamislite da morate trazit dozvolu.
    —————————————————————–

    Zato što je čovjek socijalno biće i djecu šaljemo u škole gdje u vaspitanju naše djece učestvuje društvo koje svakom generacijom ima obavezu da podiže standarde civilizovanosti. Nekada su roditelji sa istim argumentima „to su moja djeca, a ne zajednička“ odbijali da djecu šalju u školu.

  12. češnjak

    Virtuoz u iskrivljavanju izrečenog:

    – dijete je izložilo svoj život opasnosti i ti si ga istukla.
    Nisam ga istukla, nego sam ga udarila po zadnjici (potpuno obučeno dijete) – suštinska razlika.

    – Zašto pretpostavljaš da su tvoje batine dresirale dijete da se više ne baca pod automobile?
    Prvo kao prvo moje dijete nije životinja da ga dresiram, niti se radi o batinama.

    -Zašto pretpostavljaš da je tvoje dijete gluplje od psa.
    Ti percipiraš da je moje dijete gluplje od psa, ne ja.

    – ljuti smo na sebe što ga nismo dovoljno pazili ili prethodno upozorili i svijest o vlastitom propustu odgovornost projiciramo na dijete.
    Dijete se sposobno povrijediti u djeliću sekunde, roditelji, vaspitačice, bedinerke i dr. jako dobro znaju šta to znači.

    -Opet u relaciji roditelj – dijete tebi dijete postaje objekat, jer pobogu, pa i onaj ko nema dijete nekada je bio dijete i on u sebi nosi neka iskustva tog odnosa, u njemu živi ono dijete i treba ga poštovati.

    Ja govorim o djeci uzrasta od 3-5 godina, iskustveno govoreći, ni jedno dijete nije svjesno šta čini sebi i roditeljima, jer su nesvjesna cjelokupne situacije, ne radi se tu o poimanju djeteta kao objekta, nego kao ljudskog bića u procesu spoznavanja činjenica i opasnosti u svijetu u kojem se nalazi.

    Svaka čast na upornosti da odbraniš neobranjivo, u svim pokušajima da izokreneš moje riječi, ali kad odrasteš mnoge stvari će ti se kasti same. Moja polemika sa tobom je završena.

    P.S. Godine života ne podrazumjevaju i iskustveno sazrijevanje.

  13. Апсолутно сам против батињања дјеце! Какво ће то васпитање батином упити, па је неко зове васпитна? Ако ниси у стању на своје дијете утицати као нормална особа и дискретно му наментути људске, моралне и сваке друге вриједности од понашања до схватања онда за такву особу и нису дјеца! Потпуно је приглупа ствар, правдати тиме „и нас су наши лемали“? Јесу ли неки постали бољи људи од тог лемања? Што тзв. родитељ у журби према кафани опуца два три шамара досадним клинцима, ни у лудилу се не може назвати васпитање!

    Дијете ће нормалније сазрети, када му не наметнеш гледање дневника и гунђање, него му примјером кажеш да су наше власти ђубрад и олош најгоре врсте, као кад он има силеџију у школи, па се тај силеџија окити истим друштвом око себе и малтретира слабије, отима им паре за доручак, а морају се ту снаћи и изборити самостално или са другима против силеџија, е тако и ми исто против силеџијске власти. Тако ћеш му најбоље изоштрити погледе на свијет око себе!

  14. Morao sam ponovo pročitati tekst, jer naprosto ne mogu da vjerujem kakve gluposti ovaj čovjek izgovara. Šta on pokušava da komparira: uticaj zakona koji zabranjuje fizičko kažnjavanje djece i uticaje moćnih kompanija kakve nastoje preko medija oblikovati svijest građana za sopstvene interese (potrošačko društvo)? Šta pokušava reći: da djecu treba fizički kažnjavati kako ne bi podlegli modernim oblicima manipulacija sviješću?

    Dakle, da se razumijemo: fizičko kažnjavanje (i kažnjavanje uopšte) je posljednja i najgora vaspitna metoda. Imam troje djece i ne pada mi na pamet da ih fizički kažnjavam za bilo šta. ZAŠTO? Pa jednostavno:

    – Prvo zbog toga što kažnjavanje znači da je dijete već nešto pogriješilo ili zgriješilo (post festum), a cilj je djecu usmjeravati tako da što manje čine stvari zbog kakvih bi ih trebalo kažnjavati. Pri tom treba uobziriti i onu „ljudski je griješiti“, pri čemu dijete ne treba kažnjavati, nego mu objesniti u čemu je njegova greška i kako se to manifestuje po njega i druge.

    – Drugo, djecu se najbolje vaspitava vlastitim primjerom. U tom smislu postavlja se pitanje da li je neka dječija pogreška posljedica njegovog ponašanja ili naših propusta prilikom vaspitanja? odnosno, pitanje je da li trebamo kažnjavati dijete ili sami sebe?

    Dakle, da rezimiram ovaj dio oko fizičkog kažnjavanja ili kažnjavanja uopšte. Kad neko razmišlja o kažnjavanju djeteta za nešto šta je počinilo, onda (na prvom mjestu) treba preispitati propuste njegovih roditelja i društva uopšte kakvi su doveli do toga da dijete zgriješi. Podugačak je spisak onih koje treba kazniti prije nego se odlučimo da kažnjavamo djecu.

    Dalje, što se tiče modernih manipulacija sviješću u funkciji stvaranja „potrošačkog društva“, e tu bi prvo trebalo porazmisliti koliko odrasli uopšte razumiju ovu društvenu pojavu, koliko su sposobni odolijevati „čarima kupovine“, kako percipiraju odnos između duhovnog i materijalnog. Odgovorno tvrdim i to uvijek mogu dokazati egzaktnim podacima iz adekvatnih istraživanja – odrasli su ti koje treba „vaspitati“ i tako dovesti do stepena sposobnosti da oni vaspitavaju djecu. Čak je moguće istraživati i tako što ćemo identična pitanja postavljati djeci i odraslima, pa zatim komparirati koja kategorima ima više onog zdravorazumskoga odnosa prema pojedinim pojavama ili ponašanjima. Bojim se da će po mnogim pitanjima djeca pokazati više razuma od sopstvenih roditelja. Sa druge strane, oni roditelji koji ne žele da im djeca potpadaju pod različite negativne uticaje jednostavno djecu VASPITAJU TAKO!

    Ovdje ću se zaustaviti jer gluposti iznesene u ovom tekstu jednostavno ne zavređuju duže komentarisanje.

  15. Maloljetnička delikvencija nije priča o uspjehu, već svjedočanstvo o neuspjehu društva da obezbijedi zaštitno okruženje za svoju djecu. Žigosanje ove djece prije služi da ih isključi iz društva nego da pomogne u njihovoj rehabilitaciji. Ako maloljetni prestupnici nastave da budu kriminalizovani dok im je istovremeno uskraćena „druga šansa” koju zaslužuju, njihove “šanse” će se svesti na to da krše zakon kad odrastu. Ovoj djeci je potrebna podrška dok su još uvijek djeca. Napori društva da rehabilituju ovu djecu nisu dovoljni da odgovore na njihove razvojne potrebe i nisu doslijedni principu punog poštovanja dječijih prava.

    Djetetova ličnost se formira tokom čitavog procesa razvoja, a u zavisnosti od faze razvoja, dijete postaje sposobno za preuzimanje odgovornosti za svoje potrebe, postupke, zdravlje i bezbjednost. Zbog toga je društvo u obavezi da djeci obezbijedi i pruži posebnu zaštitu. Složenost krivično pravnog postupanja sa maloljetnicima možda najjasnije oslikava sljedeći primjer:

    Na osnovu osnovanih indicija da su počinili više razbojništava nad trgovačkim radnjama policijski službenici preduzeli su kriminalističku obradu nad starijim maloljetnikom i njegovim nešto starijim punoljetnim saučesnikom. Maloljetnik je tada priznao izvršenje pet razbojništava i više teških krađa, nakon čega je okružnom tužiocu potvrdio priznanje. Priznanje je, kasnije, potvrdio i tokom izjašnjavanja o krivici pred sudijom za maloljetnike. Ubrzo potom dolazi do lišavanja slobode trojice maloljetnika prilikom izvršenja razbojništva, inače ničim povezanih saprethodno pomenutim maloljetnikom, nakon čega ova ova lica priznaju ukupno tri razbojništva, od čega se dva odnose na djela za koja je prvi maloljetnik procesuiran. Na ponovljenom informativnom razgovoru maloljetnik je potvrdio da je u tri razbojništva zaista učestvovao, a da je dva takva djela priznao kako bio “važan u očima policije”. Na pitanje da li je svjestan kakve posljedice proizvodi takvim ponašanje, maloljetnik je karakteristično odgovorio : “J…mi se.”.

    Upravo zbog ovakvih primjera krivično zakonodavstvo dužno je donositi normativna i druga rješenja kojima će udovoljiti zahtjevima prevaspitavanja mladih osoba koje su se ogriješile o društveno usvojene norme ponašanja . Istorija bilježi dugu tradiciju filozovskih rasprava o potrebi izdvajanja ponašanja mladih od ponašanja odraslih o čemu postoje brojni zapisi. Jedan potiče od egipatskog sveštenika iz 4000 godine p.n.e.: “Naša se zemlja degenerisala u ovim zadnjim danima. Postoje znakovi da svijet došao do konca, jer djeca ne slušaju više roditelje”. Drugi potiče od od grčkog filozofa Sokrata, koji je u raspravama o ponašanju mladih istakao: “ Djeca sada vole luksuz, ona imaju loše vladanje, prezir prema autoritetu, ona pokazuju nepoštovanje starijih i vole brbljanje umjesto učenja. Djeca se više ne dužu kad stariji ulaze u prostoriju. Ona protivuriječe svojim roditeljima, brbljaju pred društvom, pohlepno gutaju poslastice sa stola, prekriže svoje noge I tiraniziraju svoje učitelje.”

Оставите одговор