Дани(ј)ел Симић

Радоване, сиђи са тапете – прекоманду имаш међу свете

Као писац збирке приповједака Интервју са Радованом Караџићем, имам готово личан однос према човјеку који већ одавно више живи у легенди, него на јави.

среда, март 20, 2019 / 18:30

(Колумну први пут објављену 24.03.2016. године, репризирамо поводом "коначне" пресуде естрадног суда у Хагу. Ништа се, ни у свијести Срба, нити њихове околине, није промијенило по овом питању, прим. Фронтал.СРБ)

И Србија и Српска су биле под ужасним притисцима, зато што се Радован Караџић није предавао шоумејкерском, хохштаплерском квазисуду у Низоземској. Његов живот у бјекству је узрастао у оправдање за већ безочно злостављање српског народа у цјелини. Ужасна неправда која нам се наносила, од Призрена до Глине, правдана је преко медија преуморном плебсу Караџићем и Младићем. Ето, само да се њих двојица предају, па ће НАТО закопчати шлиц.

Омамљено кметство није се знало побунити ни кад су члановима Радованове породице одузимани лични документи. Људска права која би могли сутра одузети и њима. Само ако им дође.

И тако, док је дане проводио под именом Драган Дабић, на крају трамвајских линија 7, 9 и 11, на Новом Београду, један мој колега, Србијанац, не знајући да је ту негдје међу нама, узвикнуо је за кафанским столом:

Ушао си, бре, у песму! Шта више човек може да очекује од живота? Пуцај себи у главу, или узми онај појас са експлозивом и предај им се!

Хуманистичка Ћеле-кула

Овакав став, да чудовишном змају који мучи село не требамо жртвовати дјевицу, краљеву кћер, већ бившег краља главом; била је веома раширена у непрепознатљиво разглављеном српском идеолошком бићу. Такав канибалски порив за преживљавањем већине, дугорочно, као историјска чињеница, растаче самопоуздање. Оног ко је у будућности буде водио, и нације у цјелини. Остаје као срамота, коју смо на прелазу вијекова урадили превише пута.

Ликови свих оних официра, генерала, министара и предсједника; које смо предали непријатељу као да им шаљемо одсјечене главе у ћуповима за Стамбол, исто ће тако бити упамћени у српској повијести. Као мученици и праведници. Ововијековне главе за Ћеле-кулу, којој смо грађевински материјал обезбиједили добровољно.

Младића се добро и уживо сјећам из рата, док ми је Радован свјежије урезан у посљератном памћењу. Као биће иза стакла. Изложбени експонат, на које западноевропске екскурзије у Хаг клинцима уперују прстом. Показују како изгледа зли, зли чика. Геноцидер и непослушник.

Тако ће проћи свако ко не буде слушао.

Шта год да је неко, лично или објективно, имао против Радована Караџића – данас то престаје.

Пресудом ће бити изречена завршна ријеч у претварању истог у свеца.

Наравно, не његовом кривицом и заслугама. Већ одавно он више нема права на сопствени живот. С које год стране да се погледа, Радован више није појединац са јединственим матичним бројем, већ симбол једног покрета, времена и циља. Иста ствар се десила и са Слободаном Милошевићем и Војиславом Шешељем, као естрадно најексплоатисанијим личностима у хашкој представи за дјецу до пет година. Дата им је прилика за искупљење гријеха пред сопственим народом. То је основни резулат лажног суда у Хагу.

Вјерујеш ли мени, или сопственим очима?

Пресуда Караџићу ће завршити на ђубришту историје као аргумент у међунационалној препирци, који једној страни звучи као "земља је равна плоча, пресудио Хашки трибунал".

Мало је ова развучена тема данас и досадна. Повећава се само број година у пјесми која Рашу позива да сиђе са планине. Све друго је речено, што се рећи могло. Позиције су непомјерљиве и, заправо, изрицањем праворијека од непријатељске стране у сукобима деведесетих, која је врло расположено убијала Србе готово читаву деценију, плански их протјерујући осиромашеним уранијумом са њихових етничких територија, неће се десити ништа ново.

Сањају шовинистички романтици да ће новим медијским Маркалама и Васе Мискина, узгибати озбиљнију инситуционалну и међународну расправу о државно-правном статусу Републике Српске. Нема од тих сватова ништа.

Као што и 09.01. остаје Дан Републике. Проглашен 1992. године, док је у позадини позорнице била окачена српска застава и југословенска тробојка са петокраком.

Треба, евентуално, мало спремити желудац. Прегрмити медијску онанију из Ефбиха и Енерха. Њихово тровање млађих нарашаја неискреном и мржњотворачком визијом почетка и тока рата у бившој Социјалистичкој Републици БиХ.

За три дана ће осванути нови.



154 КОМЕНТАРА

  1. Хвала аутору на одличном тексту. Да, први председник Српске дуго беше у бекству, пратиле су то приче, разне, оне у романтичарском духу, још више оне малициозне, људска поган му је свађта приписала, настојали укаљати име Радованово, на крају, а како то и бива код Срба, продане душе су му дохакале и испоручиле хашкој инквизицији.

    Али наставак приче није био по жељеном сценарију оних који наше роду рђаво мисле. Јок, др Караџић није клонуо духом, напротив. Брзо је доказао да је дорастао ситуацији, и сам је водио своју одбрану. И то је одлично чинио, разоткрио је бројне лажи тужилаштва, и бројне подвале бошњачких лидера (рецимо масакр Маркале).
    Дуго беше суђење, и у том дуготрајном процесу није предочен нити један доказ, наредба, документ који би повезао др Караџића са било којим неделом, ништа, апсолутно ништа.
    Неће то наравно утицати на пресуду, она је написана и пре самог почетка процеса, а сам процес је форме ради, хашка инквизиција по том обрасцу ради.

    Др Караџић беше први председник Српске, о томе колико је где омануо, а колико доносио ваљане одлуке, рећи ће они који су имали важну улогу у том времену, који су познавали ситуацију, околности. Сигурно је имао и грешака, али ко није, сигурно се и огрешио о неке људе, али ко није, али и ништа нечасно у том трагичном времену није учлинио, радио је и деловао гледајући добро свом роду, и никоме зло или нажао.
    Временом су пропаганда и малициозни новински текстови доста тога одредили, формирали мишљење у плебсу, зато су о улози др Караџићу данас и различита виђења. Ваљани, часни људи и они који мисле својом главом мисле углавном добро о др Караџићу, малоумници и погани људи у правилу рђаво.

    Коначни суд о др Караџићу даће историја, суд о човеку који је најтежем времену био лидер свог народа, који је водио свој народ кроз бројна искушења, понекад пркосио силницима, злотворима, није он бирао своју улогу, али историја је њега изабрала, много тога је започео, доста и урадио.
    И баш као је историја оне који су осуђени пред неким другим и сличним судовима за јеретичку мисао да „земља ипак није равна плоча“, ослободила, тако ће и историја ослободити др Караџића од монтиране оптужнице и пресуде хашке инквизиције.

  2. КОЈИ ЈЕ ЕФЕКАТ МИЛИЈАРДИ ДОЛАРА УЛОЖЕНИХ У ПОЛИТИЧКИ ХАШКИ ПАРАСУД?

    Данијеј даје одговор:
    “ Пресудом ће бити изречена завршна ријеч у претварању истог у свеца.
    Наравно, не његовом кривицом и заслугама. Већ одавно он више нема права на сопствени живот. С које год сране да се погледа, Радован више није појединац са јединственим матичним бројем, већ симбол једног покрета, времена и циља. Иста ствар се десила и са Слободаном Милошевићем
     иВојиславом Шешељем
    , као естрадно најексплоатисанијим личностима у хашкој представи за дјецу до пет година. Дата им је прилика за искупљење гријеха пред сопственим народом. То је основни резулат лажног суда у Хагу.“

    Према Караџићу и ратних профитера из његовог окружења имали смо негативан став готово као данас према Додику и његовима. Милошевића смо посматрали као највећег гробара српског народа. Ко би могао очекивати да ће доћи гори?

    Управо их је хашки парасуд рехабилитовао и послао их као велике страдалнике, жртве и позитивне ликове у историју.

    И Синан-паша је паљењем моштију Св.Саве постигао исти контраефкат.

    Да су судили по правди и истини, то не би био случај, а народи у БиХ ималу би шансу за будућност. Овако чекамо наставак оног што је започето 1941. године и никаф завршено.

    1. Rašo je posao odradio ,mogu ga sad yebati u haagu koga briga.
      Mile uskoro dovršava Rašin projekat a vi turci se tješite i dalje

  3. Dražene, a hoće li se ovom presudom Rašo iskupiti i za ono što je prvobitno bio osuđen za krađu crijepova?

    Ili mu i ta presuda dođe kao razlog za dodatno poštovanje.

    Naš Rašo, ne samo da je zločinac, on je tako pozitivan bio i prije tri decenije kada je svoje pozitivno mjesto u istoriji zadobio krađom crijepova.

    1. A kad je vas turke u saray evu liječio od psihoze i depresije onda je bio dobar jel???
      Mamicu vam jebem tursku nezahvalnu.
      Koliko turaka je samo Rašo poslao u Skandinaviju i Ameriku ,trebali biste mu okaciti sliku u dnevnoj

  4. @češnjak

    Питајте Алена Тигера!

    Не можемо напријед, јер немате поштен приступ. За вас постоји само истина о Србима као злочинцима и Бошњацима као жртвама. Кад будете признали Српску као субјект у оквиру БиХ, моћеми напријед. Пресуда Караџићу без пресуда другим протагонистима из 90-их нема никакву вриједност, јер нас још дубље укопава и дијели, умјесто да нас води повјерењу.

    Ја не знам да ли је Караџић крив за шта је неправоснажно осуђен. Можда и јесте, одговоран свакако јесте, али је осуђен од суда који је изгубуо кредибилитет. Зато Србе ова пресуда мање погађа но Бошњаке, који су прижељкивали осуду за геноцид 1992. и колективну кривицу. Судија у образложењу потенцира да је кривица индивидуална, а користи у бише наврата „територија на коју су право полагали босански Срби“.

  5. A пресуду у студију Сенада Хаџифејзовића, Алијиног миљеника с почетка деведесетих, коментаришу Петар Луковић (пожељни Србин), власник антисрпског угашеног портала, непресуђени Јован Дивјак (пожељни Србин) и непресуђени Насер Орић, директни протагонисти из 90-их. Шта даље треба говорити?

  6. Nisam htio da gledam prenos presude. Šetao sam s unučicom pored Sane. Čuo sam usput kakva je presuda. Otprilike, to sam i očekivao.

    Ponosan sam na svoje sugradjane što smo odbranili svoj grad 92. ,što nam se nije ponovila 41. …
    Pozdrav mome sugradjaninu M. Stakiću koji je dobio kaznu, ničim zasluženu.
    Pozdrav svim mojim sugradjanima koji su u kazamatima , isto na pravdi Boga.

    Ne poričem da nije bilo zločina, bio je rat, a rata nema , nažalost , bez zločina.
    I neka svako odgovara za zločine , ali šta sa onima koji su nenevino osudjeni, kao M. Stakić.
    Šta sa onima koji su krivi, a na slobodi su?

  7. Зукедине и Чешњаче, залутала наша браћо на путевима исламских фундаменталиста, беспућима повијесне збиље. Дакле, ништа се није промијенило, исти тон и иста мржња као и у вријеме Босанске буне 1885. Великог рата 1914. и масакра 1941. Но, није вама крив Караџић но нечиста петоколонашка савјест што окупаторе и завојеваче проглашава за ослободиоце. Тако и данас, гузице би дали да се увучете у НАТО и америчку клоаку. Већ сте виђени и досадни, да нисте опасни и крвожедни. Препоручујем да узмете ових дана дуплу дозу лијекова. Да преживите своју болесну мржњу која се генерацијама брижљиво његује и користи да нам се напијете крви. Истина је слиједећа, Срби су први отпочели рат против зликоваца који данас харају Блиским истоком, главосјећа који су вам и тада и данас савезници. И Срби су такође првоборци против НАТО фашистичке немани. То ће историја једног дана објелоданити. Кад прође ова дуга ноћ хашких и нато истина. На том сунцу истине Радован ће засијати а вама ће од тога сјаја лажљиви језици поиспадати. А онда слиједи посипање пепелом. Већ виђено и досадно.

  8. @prijedor

    Погледао сам документарац бошњачке продукције о страдању приједорских Муслимана.

    Чињеница да су злочини почињени, али чињеница је и да су починиоци у највећем дијелу кажњени. Др Стакић јесте био одговоран, сигурно и да је имао информације, али тешко да он има везе с организованим егзекуцијама.

    Оно што је најбитније, ради се о ОСВЕТИ, А НЕ ГЕНОЦИДНОЈ НАМЈЕРИ.

    Вратимо се документарцу!

    1. Акција српских јединица назива се „агресијом“, а касније се у току филма нав“оди да су све злочине починили Срби – комшије“;

    2. Помиње се Радио Приједор и позив Раде Мутића несрпском становништву да истакне бијеле чаршафе на куће и бијеле траке око руке. А онда пуштају аудио снимак на коме се помињу само бијели чаршафи, а не и траке. Јасна је намјера да се направи паралела с Хитлеровим третманом према Јеврејима, а неки чак и помињу“кристалну ноћ“.

    3. Наводни свједок тврди како је чуо разговор официра у касарни на Уријама по којем Срби планирају да сами исценирају напад на касарну, како би имали повод да прогоне и убијају Муслимане. А онда други свједок признаје да су први напали, „али су имали погрешне дојаве“, те их је изненадила припремљеност српске стране. Признају да су убили Зорана Карлицу, али „и да су начули да су њега Срби убили с леђа“. БАШ У ТРЕНИТКУ НАПАДА МУСЛИМАНСКО-ХРВАТСКИХ СНАГА СРБИМА БИЛО ЗГОДНО ДА УБИЈУ СВОГ КОМАНДАНТА?

    4. У документарцу се јасно каже да је Радован Караџић дао одобрење страним новинарима да посјете логоре у приједорској општини. ДА ЛИ БИ ТО КАРАЏИЋ УРАДИО ДА ЈЕ НАРЕДИО ИЛИ ЗНАО ЗА ТЕРОР НАД НЕСРБИМА У ЛОГОРИМА? ТЕШКО ЗА ПОВЈЕРОВАТИ!

    5. Неколико свједока наводи да су затворенике малтретитали и убијали њихове дојучерашње комшије и добри пријатељи. А ОВИ ШТО СУ ПРВИ НАПАЛИ, ОНИ НИСУ НАПАЛИ СВОЈЕ КОМШИЈЕ И ПРИЈАТЕЉЕ?

    6. Поједини стражари, који су и правоснажно пресуђени, етикетирају се као посебно сурови, што значи да је то до карактера појединца, а не намјере неког „одозго“ или планског малтретирања. Убиства у логору доводе се у везу с ударањем групе затвореника из собе број 3 у врата, тј. покушајима да се насилно отворе.

  9. На основу наведеног у мом претходном посту извлаче се доста јасни закључци:

    Срби су се одазвали на мобилизацију, великим дијелом били на ратишту у Зап. Славонији и другдје, а у Приједору им жене и дјеца, и наоружане комшије Муслимани и Хрвати, који се спремају за напад. Ради се о Србима потомцима оних који су бјежали у Козару, који су страдали у збијегу, на кућном прагу или у усташким логорима. Шта су они могли очекивати од усташких потомака?

    Грешке се плаћају главама, па су, поучени наивношћу предака, спремили одговор. А одговор је био РЕАКЦИЈА на АКЦИЈУ, што недвосмослено потврђује и докумензтарацц бошњачке продукције. ОСВЕТА је била крвава и пренаглашена. Ликвидиране су комплетне породице предводника напада. Похапшени су, па ислеђибани многи, а онда су даље према сазнањима ликвидирани и у логоримс сви који би се на било који начин мпгли довести у везу са муслиманско-хрватским снагама. Вјероватно је било доста и небино убијених. У филму се етикетирају полицијске снаге као готово јрдине одгпворне за злочине.

    Нама је овдје господин Радовановић појаснио директне везе ппкојног Дрњаче с Арканом и врхом СДБ из Београда. Данас чак и Орић (некад радник СДБ у обезбјеђењу Милошевића) помиње ослобађање Станишића и Симатовића. У пресуди смо чули и име Томе Ковача везано за Сребреницу, те Манојла Миловановића везано за „удружени злочимачки подухват узимања талаца“. Ти људи су на слободи, јер су сурови професионалци који су у сарадњи с другим службама одрађивали ствари. Живановић из Дринског корпуса такође никад процесуиран. А скетимо де доласка Станишића на Пале у циљу ослобађања талаца! Сјетимо се Франца Коса, Зијада Жилића, Дражена Ердемовића, који су до 1993. ратовали за другу страну! Како је Орић изашао из Сребренице? Зашто је Изетбеговић с Клинтоном договорио Сребреницу? У пресуди се наводи да је Младић дао одријешене руке, у смислу „сад имате шансу“. Прилично сам увјерен да је Милошевић са странцима договорио да има Дрину без Муслимана на граници, па се узимала Сребтенива, а у Крајини препуштале општине да се дође до 51:49.

    На крају, многи мушкарци изађоше живи из логора, те нема основа за тезу о геноциду у Проједору. Починиоци су кажњени и та прича је завршена. Сваки нормалан човјек треба да има емпатију према људским страдањима, па тако и ја жалим те жртве и сматрам да је правда дјелимично задовољена пресудама појединцима. Али злочини над Србима немају казну и то је оно што није пут ка помирењу, већ враћање у прошлост. Једнако као и тражење да се Српској налијепи да је „хеноцидна творебина“. Касно је то из пресуде, али не и у главама оних коуима се годинама понавља лаж.

    Зар Бакир Изетбеговић, који је током рата контролисао бошњачке обавјештајне структуре, треба данас да тумачи пресуду Караџићу и шта је истина, а шта полуистина? Зар Хаџифејзовић, Орић и Дивјак требају да коментаришу. Још само да су довели Мурата Шабановића, да пусти воду!

  10. Dražene , naravno da bijelih traka nije bilo niti ima dokaza o tome.
    Što se tiče bijelih zastava, uveče kada sam se vratio kući po završetku odbrane grada , i na mojoj kući bio je bijeli stoljak, vidjela djeca da drugi stavljaju, pa i oni okačili.
    U kući sam zatekao oko 25 komšija nesrba, medju njima dvije žene iz kozarca sa po dvoje djece. Muževi su im bili u Trnopolju, sutradan sam otišao tamo i odnio im pisma od žena i cigarete. Nikoga od njih nisam poznavao. Živi su svi, nasreću, negdje u inostranstvu.

    Karlicu su ubili muslimani u Partizanskoj ulici koji su napali grad a uputili se prema radio stanici.

    Da je kojim slučajem bila obrnuta situacija, moja porodica bi bila likvidirana. Oko radija PD uhvatili smo izvjesnog Jadranka Tešanovića-Hrvata sa listom crtanog romana na kojem je bila skica naselja, zaokružena kuća jednog člana moje porodice i napisano: likvidirati porodicu.

    I dalje mislim i čvrsto vjerujem da je M. Stakić nevin , nepravedno optužen da on nije kriv što je bilo slobodnih strelaca i odmetnutih.
    Na kraju: ako je predsjednik republike osudjen na 40 godina , nije li nerazumno osuditi predsjednika opštine na doživotnu robiju?

    Hvalabogu, moj grad se odbranio, nije se ponovilo ono:
    „Poglavniče, kune ti se cvijeće
    pod Kozarom Srba biti neće….“

    I na kraju: u PD je bio genocid , ali u drugom sv ratu, jer je grad bio pun Jevreja, nijedan nije dočekao slobodu.
    Nisu po njih došli Hans i Johan, nego komšije muslimani i Hrvati.
    Kao što ni stotine hiljada u Jasenovac nisu odvele Švabe nego hrvatske i muslimanske ustaše.

    Ponavljam, bilo je zločina, njihovi vinovnici su pretežno kažnjeni, ali dosta ih je kažnjeno i nevinih.

  11. prijedor,25.03.2016. 01:46:09

    “Što se tiče bijelih zastava, uveče kada sam se vratio kući po završetku odbrane grada , i na mojoj kući bio je bijeli stoljak, vidjela djeca da drugi stavljaju, pa i oni okačili. “

    Тужно. Због дјечије грешке си морао отићи у Шведску.

  12. Svaka cast za komentar gospodine Samardzija.Kratko jasno i pravo u centar.Drago mi je sto se polako ali sigurno mijenja odnos snaga u svijetu.Ratni gubitnici su se bili osilili i poceli da kroje svoju pravdu i istinu.Ali svemu jednom dode kraj.Mi smo Srbi skloni da prijateljem nazivamo i onoga ko nas kroz istoriju vise puta pokusava istrijebiti,da svojim ratnim pobjedama drugima pravimo drzavu i najmanje mislimo na sebe i svoju drzavnost.

  13. Добар коментар Жарка Марковића: Pomirenje nije ubjeđivanje da smo, eto, svi bili u ratu, ali su samo Srbi imali oružje kojim su ubijali nedužne Bošnjake. Pomirenje nije priželjkivanje da se genocid desio na svakom kilometru kvadratnom ove zemlje. Nema pomirenja u ambijentu u kojem su Radovan Karadžić i Ratko Mladić krvoloci, a Naser Orić i Atif Dudaković vojni analitičari. Pomirenje nije zahtjev da se Republici Srpskoj otme ime niti budalaštine da „Karadžić jeste osuđen, ali da i dalje postoji njegovo djelo“. 

    http://pressrs.ba/info/komentar/zarko-markovic-kakvo-bolan-pomirenje-25-03-2016

    Колико хашке судије немају представу о реалним догађајима говоре два објашњења у пресуди. Прво је да је Караџић крив „јер су српске снаге напале колону које се од Сребренице кретала према Тузли“. Не наводи се да је колона била наоружана. Према свједочењима преживјелих, само трећина је жива стигла до муслиманске територије. Били су легитиман војни циљ, а вјероватно се убијени рачунају у оних 5000.

    Друго је теза да су српски снајперисти гађали родитеље који „Сарајевом шетају с дјецом“. У њиховим главама је слика породице на пикнику која игра „човјече, не љути се!“, а монструм их побије.

    Још сам запазио у изјави госпође Плавшић да је она „читала стенограме“ у којима Алија говори на тзв. Предсједништву БиХ о Клинтоновој понуди за жртвовање Сребреничана, Колико знам, стенограми с неких сједница су склоњени. Нисам сигуран да је читала, али треба испитати.

  14. Од Караџића је веома мудро да повезује све с догађајима у Паризу и Бриселу, јер западно становништво све јаче мрзи ислам. Срби би требали уложити десетине милиона КМ да се документарци попут „Љуби брата!“ о одсијецању глава на Озрену прикажу западној публици. То је круцијално за историјски приказ овог рата, али и однос према Србима западне антицивилизације. Такође, форсирати тактику Симе Ороза, тј. слтетати тему на чињеницу да су сарајевски политичари на Маркалама побили свој народ, да су „шеве“ пуцале сопственим цивилима.

    Треба и Мехољићево свјеочење о улози Клинтона у сребреничком терору пренацити Доналду Трампу. Да му се нађе.

  15. drazen78bl,26.03.2016. 10:55:57[

    Dražene,u presudi je lijepo,čitko i razgovijetno navedeno da: I ako je bilo djelovanja od strane Armije BiH po UN-ovim snagama da je to bilo zanemarljivo i beznačajno kako bi se skrenula pažnja UN snaga.
    Granatiranje Markala ili činjenje nekog drugog zločina u Sarajevu je lijepo pripisano karađžiću i njegovoj vojsci u predudi o opsadi grada.
    Ako je rečeno da je bilo beznačajno i zanemarljivo i eventualno djelovanje Armije BiH po svojim „muslimanima“ ( što ja nisam čuo osim da je jedan sudija „mislio“) onda su po tebi i Simi Markale i Tuzlanska kapija beznačajni i zanemarljivi zločini.Tako da vam je to pogrešna taktika,pokušaj pranja krvavih ruku a ruke krvave do ramena…

  16. zulkedin,

    Ево да прекопирам свој коментар са друге вијести, што се Маркала тиче:

    =====
    Нисам примијетио да је неко спомињао издвојено мишљење судије Мелвила Берда о Маркалама 1994. г., који „држи да постоји основана сумња да је страна босанских муслимана гранатирала пијацу Маркале”:

    „6118. I am therefore, of the view that when all the factors I have identified above are collocated, the resulting edifice is of such, that I can hold that there is reasonable doubt that the Bosnian Muslim side fired the mortar bomb on the Markale Market.

    „6119. In the circumstances I am of opinion that the Accused must be acquitted of this charge.”

    http://www.icty.org/x/cases/karadzic/tjug/en/160324_judgement.pdf
    =====

    Дакле, јебеш ти ту истину и правду о којој одлучују три човјека, а у овом случају двојица надгласавајући трећег. Па да их три хиљаде усагласило, не мора значити да су у праву и треба свако да преиспитује њихове одлуке.

    Поред тога, пресуде су НАЈБЕЗНАЧАЈНИЈИ дио рада ICTY-а.

    Оно што је важно јесте обилна документација и солидан ниво транспарентности рада Суда. Ту се слажем са Чешњаком.

    Сви паламуде или како је Суд политички и неправедан или како је правда задовољена, а Суд непогрешив и коначни тумач истине, а нико да крене ровити по тој обимној документацији доступној јавности. Бар колико ја видим. Ако се то и ради, томе се приступа идеолошки и пристрасно.

    Пресуда Караџићу има две и по хиљаде страна и двадесет хиљада фуснота у којима се за сваку изнесену тврдњу упућује на доказе (или „доказе”, како год). Тако је и са свим осталим пресудама.

    Прошле године сам почео да читам пресуду Крстићу, јер је то прва пресуда за „геноцид”, и упоређујем наводе из пресуде са доказним материјалом. Ја немам времена да се томе посветим, па сам прешао само један, мали дио пресуде, али сам ипак успио да пронађем недосљедности и погрешна тумачења доказног материјала. И, рецимо, игнорисања неких наредби у којима се изричито заповиједа да се у операцијама мора поштовати Женевска конвенција.

    Власти Републике Српске би, умјесто што паламуде, требало да оснују један правни тим – било би довољно десетак озбиљних, независних и непристрасних правника, ваљда их можемо толико наћи у РС – одреде им један скроман мјесечни буџет и њима ће једини задатак бити да чешљају сву ту документацију и све те пресуде и указују на недосљедности.

    Најбоље би било да анотирају ПДФ сваке пресуде и чим једну обраде, то објаве на страници да буде доступно свима. И фино читаш пресуду у ПДФ-у и имаш са стране анотације правног тима шта ту не ваља и зашто то нема упориште у доказном материјалу. И то не радити само на српском већ и на енглеском, да буде доступно и страној јавности.

    Такође треба да се анализирају и објасне начини на који Суд функционише, које су му предности, који недостаци. Образложити сулудост правне дефиниције геноцида коју Суд користи, као и доктрина̂ попут „удруженог злочиначког подухвата”, двостепене командне одговорности, прихватљивости „рекла-казала” свједочења итд.

    Нека ради правни тим десет година, двадесет, нигдје не журимо. Дугорочно размишљање, дакле. Гдје бисмо били да је то покренуто прије двадесет година? Ко је прије двадесет година размишљао о 2016. години? А ево је, дошла, а ми ништа урадили нисмо. Доће и та далека 2036. година, а опет, бојим се, нећемо ништа урадити.

    Али не размишљају наше власти о томе. Не чујем ни опозицију да то предлаже. На крају, шта опозицију спречава да оснује невладин правни тим са истим циљем? Не, лакше је прибјегавати флоскулама. Јебеш дугорочно размишљање. Само од избора до избора.

    Ето, ако неког занима, пресуда Караџићу се може пронаћи овдје: http://www.icty.org/case/karadzic/4

    Скоро сав доказни материјал је доступан на сљедећој адреси, гдје се може претраживати и бесплатно преузимати: http://icr.icty.org/bcs/defaultb.aspx

    Па, натенане…

  17. „Власти Републике Српске би, умјесто што паламуде, требало да оснују један правни тим – било би довољно десетак озбиљних, независних и непристрасних правника, ваљда их можемо толико наћи у РС – одреде им један скроман мјесечни буџет и њима ће једини задатак бити да чешљају сву ту документацију и све те пресуде и указују на недосљедности.“

    Bravo Mačak,
    to je nešto što je trebalo biti urađeno prije dvije decenije, a ne godinama odbijati realnost da je sud tu i da sudi, prikupljati građu, angažovati eksperte, tražiti načine da se u sklopu zadane sudske procedure dostavi dokumentacija i kontraargumenti…
    Ali sada je najlakše sud nazivati antisrpskim, političkim blablabla, a svi znamo da je u svemu tome smo bora za političke glasove i fotelje u kojima se spremno žrtvovati i normalan život stanovništva stvarajući okruženje u kojem se neko proglašava jedinim zaštitnikom naroda.

    Ali eto dokumetacija, svjedočanstva, presude, pa neka ljudi od pravne struke tabire i analiziraju, izvode zaključke i ukazuju na propuste
    a mesari i nesvršeni studenti medicine neka rade svoj posao.

  18. мачак,26.03.2016. 13:24:43[1
    Нека ради правни тим десет година, двадесет, нигдје не журимо. Дугорочно размишљање, дакле. Гдје бисмо били да је то покренуто прије двадесет година? Ко је прије двадесет година размишљао о 2016. години? А ево је, дошла, а ми ништа урадили нисмо. Доће и та далека 2036. година, а опет, бојим се, нећемо ништа урадити.

    Pa jel ti misliš stvarno da smo mi,i ti a i ja,ko kornjače s galapagosa pa možemo živit 300 godina čekajući da neko skonta ili prihvati neke stvari ili prizna.Izvini al moj život neće toliko trajat,a sigurno ni tvoj.Meni su većina stvari jasne bile još 92′,još jasnije kroz rat do 96′,a sasvim jasne nakon presuda u Hagu.Prema tome, kome treba da razglaba, formira komisije,inspekcije bilo šta nek izvoli,bujrum ili nek čeka neki sud koji će aminovat sve ove zločine i reći da je to tako trebalo.
    Zajebi i ti jarane sa svojim razmišljanjem al ja ne čeko’…

  19. Bjezim od ovakvih tema k’o djavo od krsta. Jednostavno me stid srbovati i junaciti se sa petom kolonom.

    Ali Zulkedin insistira da mu se odgovara. Pa ako, jarane, nisi hendikepiran (mentalno), i ako ne odradjujes posao za srpske kvazi-patriote, onda ovo sto si ti ‘ceko i doceko’ podrazumijeva da se ja i ti, ili moj sin i tvoj sin, ponovo za vratove. Pa, jarane, bujrum (ako se tako kaze na bosnjackom).

  20. мачак, 26.03.2016. 13:24:43 [162259

    Власти Републике Српске би, умјесто што паламуде, требало да оснују један правни тим – било би довољно десетак озбиљних, независних и непристрасних правника, ваљда их можемо толико наћи у РС – одреде им један скроман мјесечни буџет и њима ће једини задатак бити да чешљају сву ту документацију и све те пресуде и указују на недосљедности.

    Izvini ,mjesam ti se u komentar.
    Vlasti RS- a su davno bile osnovale takav tim(presude,tumacenja,sve o haskom tribunalu).
    Ubrzo zakljucile,bacanje para,koje usput receno trebaju njima.Jednostavno se zakljucilo da je lakse bacati povremeno bombe tipa haski tribunal navija za Bosnjake.Jer je toliko dokaznog materijala,da ga nikakve pare ovog svijeta nebi oprale.

    JBG KASNO MARKO NA KOSOVO STIZE.dZES TI BIO ZADNJIH 10 G?

  21. razen78bl,26.03.2016. 10:55:57[162247]
    Од Караџића је веома мудро да повезује све с догађајима у Паризу и Бриселу, јер западно становништво све јаче мрзи ислам. Срби би требали уложити десетине милиона КМ да се документарци попут „Љуби брата!“ о одсијецању глава на Озрену прикажу западној публици. То је круцијално за историјски приказ овог рата, али и однос према Србима западне антицивилизације. Такође, форсирати тактику Симе Ороза, тј. слтетати тему на чињеницу да су сарајевски политичари на Маркалама побили свој народ, да су „шеве“ пуцале сопственим цивилима.

    Треба и Мехољићево свјеочење о улози Клинтона у сребреничком терору пренацити Доналду Трампу. Да му се нађе.

    nEMA TEBI POMOCI,BRATE,tI SI U SOVINIZMU DO GUSE.jOS sIMU (ZAKLETOG NEPRIJATELJA NA TEMU DODIK,PRIZIVAS U POMOC)…

    vI KOJI DODZETE POSLIJE dODIKA CETE UPRAVO SAhraniti RS.

    dODIK JE ZA VAS GOSPODA..

  22. drazen78bl,25.03.2016. 00:34:25[162193]
    На основу наведеног у мом претходном посту извлаче се доста јасни закључци:

    Срби су се одазвали на мобилизацију, великим дијелом били на ратишту у Зап. Славонији и другдје, а у Приједору им жене и дјеца, и наоружане комшије Муслимани и Хрвати, који се спремају за напад. Ради се о Србима потомцима оних који су бјежали у Козару, који су страдали у збијегу, на кућном прагу или у усташким логорима. Шта су они могли очекивати од усташких потомака?

    Kad bi kojem slucajem bila neka mjera za sovinizam,ti bi doktore bio mjerna jedinica..

  23. jaasse. nikada ni u jednom komentaru nisam vidio Dražena kao šovinistu. Naprotiv.
    Jednostavno, ima svoj stav. svoje poglede o dogadjanjima i o ljudima.
    U većini slučajeva naši pogledi su približno jednaki, ali ima i različitosti, ali nikada ga nisam vidio u šovinističkom svjetlu.
    Ne vidim ni tebe, iako sam svjestan da se većina naših stavova o proteklim dogadjanjima, o istorijskim dogadjajima , o politici u svijetu i kod nas dijametralno razlikuju…
    Treba da shvatimo se pogledi izmedju nas u nesrećnoj BiH nikada zbog istorije, vaspitanja, gena nikada neće približiti, što ne znači da kvalifikujemo jedni druge mrziteljima, šovinistima, mjernim jedinicama ovoga ili onoga.

    Jednostavno, kroz istoriju smo uvijek bili na različitim stranama, naši Jasenovci, Šušnjari, Motike, Jadovna i Jastrebarska…. i mnoga druga stratišta su nas navodila na oprez i na strah početkom poslednjeg rata .
    Možda sam te krivo razumio , , da poričeš da su muslimani uoči rata u Prijedoru bili naoružani. Da, bili su naoružani, itekako, , to pokazuje i napad na Prijedor, ali na sreću nečiju. na nečiju nesreću u Prijedoru je bila kasarna JNA.

    I opet na nečiju sreću , na nečiju nesreću vojnici JNA u PD nisu prošli kao , recimo, u Sarajevu i drugim dijelovima BiH.

    Nemoj mi reći, pogledajmo istini u oči.
    I sada su naoružani, svi, , na svim stranama.
    Nećeš reći da i u Kozarcu i po brdima nema oružja. Peterdama pucaju po Brdu proslavljajući Bajram….?

    Pozdrav iz našega grada.

  24. Мало пре сам прочитао Драженове постове, и иако можда и није најбоље одабран текст за ове коментаре (а тема је ипак усуд првог председника Српске), ово су одлични коментари, аргументовани, сажети, са више него добрим закључцима.

    Лично сам са посебним занимањем пропратио подсећање на дешавања у Приједору, јер како сам те ратне године провео на другом делу Српске, и на другом ратишту, и овде сам сазнао неке информације које нисам знао.

    Ово је и јако важан пост, јер сам приметио, а то је и за очекивати, да су у федералним медијима (тј у федералном Сарајеву) све више на „удару“ дешавања 1992-е, у поменутих у пресуди 7 општина, а ту опет посебно у фокусу дешавања у Приједору у тим првим ратним месецима.

    То ће узимати замаха. Ићи ће оркестрирано, биће ту пуно спиновања, уз протурања пожељне квалификације тих догађаја, много лажи, наћи ће и неког Србина или Српкињу (медиокритета жељног медијске пажње) из Приједора, како би такве клевете добиле неки „легитимитет“ (јер ко бива, рећи ће, па ево и „ваши“ се слажу), а то ће онако „изокола“ пратити и притисци на институцуије Српске, наравно у позадини је наум да бошњачке политичке елите у миру остваре ратне циљеве.
    Зато јесте важно писати о тим догађајима, наравно они који више знају, који су били у том времену на месту догађања, истину и аргументовано, без непотребног политиканства, поштујући хронологију догађаја, како је то и Дражен овде писао (и у виду текста, Фронтал је већ објавио неке које сам прочитао), разбити и један перфидно подметнути мит, мит о „бијелим тракама“ у Приједору.

    У коначници, ако они који су свесни протурених лажи и манипулацији, и ако такви који знају доста о тим дешавњима писати, ко ће?

  25. @Џасе

    Кад немаш одговора на моја питања и тврдње, онда потежеш за етикетама типа шовиниста и слично, или једноставно констатујеш да су питања глупа.

    Прво би нам се требао извинити за тврдњу да Срби нису нападнути у Приједору, а онда и за измишљање бијелих трака. Стисни петљу па овдје признај да су бијеле траке измишљотина! Кога се бојиш?

    Ја се не плашим овдје под својим именом писати да су починиоци злочина над приједорским Муслиманима заслужено кажњени и да за исто сноси одговорност и Караџић, бар зато што није он казнио починиоце.

    Дакле, ја не спорим злочине, али сматрам да је српским зликовцима требало судити још тих година у Бањој Луци, а не да им суде ратни непријатељи.

    Као основу за аргументе на основу којих судим и закључујем наводим документарац приједорске продукције који погледах, а не на основу „српске митологије“. Па ако из тог извора сазнам да су напали Србе Славко Ећимовић и још меки Муслиман као предводници, а слиједили их углавном наоружани приједорски Муслимани, онда ја том вјерујем. Ако се тражи алиби за убиство мајора Карлице и напад на касарну, онда ту нема шта вијећати да су се десили. Ти то негираш, а мене етикетираш као шовинисту зато што измосим чињенице из бошњачких извора. Кажем да су злочини страшни, али да НИЈЕ ГЕНОЦИД. Ти си живи примјер, а многи мушкарци су преживјели лохоре у приједорској општини. Да је био геноцид, не би ти данас мене етикетирао. Срећом није. А ја сад тражим од тебе да јасно напишеш ЈЕ ЛИ БИО ГЕНОЦИД У ПРИЈЕДОРУ и образложиш?

    Ако кажем да је српски жесток одговор био РЕАКЦИЈА на нападе Ећимовића и братије, да ли сам слагао? Ја тени вјерујем да су вам Срби продали оружје, много је међу Србима тог несоја, вјерујем и за терор под којим сте били. И не спорим казме починиоцима. Само у филму чух да је НЕКО „дао погрешне информације“ муслиманско-хрватским нападачима. Е ја ТРАЖИМ ДА СЕ КАЗНИ ТАЈ КОЈИ ВАС ЈЕ НАГОВОРИО да нападнете потомке страдалих на Козари и јасеновачким логорима смрти. Њих су неке комшије водиле у Јасеновац. Ти напиши ако није истина. Ако су од својих очева и дједова примили та сазнања, онда је логично да су били опрезни у овом рату, да им се не ппнови. Ако су они овај пут претјерали, то је свакако на срамоту њихових предака, али и потомака. ТРЕБА ЛИ, ЏАСЕ, КАЗНИТИ ОНЕ КОЈИ СУ НАОРУЖАЛИ ПРИЈЕДОРСКЕ ИНФОРМАЦИЈЕ И ДАЛИ ИМ ПОГРЕШНЕ ИНФОРМАЦИЈЕ ДА НАПАДНУ?

    И на крају, ето, Караџић је осуђен, биће и правоснажно, Стакић доживотну, стражари дугогодишње казне, Дрљача убијен. Јеси ли ти задовољан? Шта би за тебе била коначна сатисфакција, да живимо као људи, да не будемо робови мрачне прошлости? Ниси задовољан, признај! Смета ти постојање Републике Српске! А што ти себи дајеш за раво да не живиш у Југославији и исто мени одређујеш? Зашто желиш да ја живим у унитарној БиХ, ако је теби проблем у Републици Српској? На пријатељском мечу РС – ФБиХ, фа ли би набијао за своју домовину Српску или за ФБиХ@?

  26. За тебе је, Џасе, истина и правда да је ратни злочинац онај ко је упозоравао „убешћете нас у рат, а муслимански народ можда и и нестанак“, а није онај који рече „жртвоваћу мир уа Босну“. Злочинац је онај који је узимао УН војнике за таоце, а није онај што је пуцао по њима. Злочинац је онај који није казнио терор над приједорским Муслиманима, а није онај ко их је увео у рат и онај ко је увозио Арапе и није казнио одсијецање глава ратним заробљеницима. ДА ЛИ ЈЕ РАТНИ ЗЛОЧИНАЦ АТИФ ДУДАКОВИЋ, ЏАСЕ! Имаш на ју тјубу снимке на којима наређује паљења села и ликвидацију заробљених. ДА ЛИ СУ РАТНИ ЗЛОЧИНЦИ ОНИ КОЈИ СУ БАЦИЛИ ГРАНАТУ НА МАРКАЛЕ КАКО БИ ИСПРОВОЦИРАЛИ СТРАНИ ФАКТОР ДА КАЗНИ СРБЕ? ДА ЛИ СУ ТАТНИ ЗЛОЧИМЦИ ОНИ ЗА КОЈЕ СУ ПО САРАЈЕВУ СРБЕ УБИЈАЛЕ ТЗВ. ШЕВЕ, ЦАЦУ, ЋЕЛЕ И НА КРАЈУ ИХ УБИЛИ? ДА ЛИ ЈЕ АЛИЈА ИЗЕТБЕГОВИЋ РАТНИ ЗЛОЧИНАЦ НАР ЗАТО ШТО ЈЕ ПУВАО ПО СВОЈИМА, ПО УН ВОЈНИЦИМА, ШТО ЈЕ С КЛИНТОНОМ ДОГОВОРИО ДРЕБРЕНИВУ? ДА ЛИ СУ БОШЊАЦИ ЖРТВЕ И СРБИ ЗЛОЧИНЦИ?

    ВИДИШ, ЏАСЕ, ТЕБИ НЕМА ПОМОЋИ, ЈЕР ТЕ ГОДИНАМА ФИЛУЈУ САРАЈЕВСКИ МЕДИЈИ, док ја ртрс и не гледам. Ја сам погледао филм „Приједорска поља смрти“. Теби дајем домаћи задатак да погледаш „ЉУБИ БРАТА“ и препричаш нам фабулу и утиске.

    Деценијама се ствара слика о Србима монструмима и Муслиманима жртвама у западним медијима. То не одговара истини, мој отац и ујак су часно ратовали у српској војсци, а ти мене називаш шовинистом зато што заговарам пласман информација о српским жртвама и муслиманском терору над Србима, али и Муслиманима, у стране медије. Шта је проблем? Свијет се згражава кад исиловац Британцу одруби главу, а нико појма нема да су такви доведени од стране муслиманског руководства и момцима из Прњавора и Српва, те цивилима с Озрена одсијецали главе.

  27. А Симо Ороз није мој непријатељ. Он ми је најдражи лик на овом порталу, њему се углавном лично обраћам, читам његове блогове, непресушни ми је извор забаве. Не призивам га, него сугеришем да се његова мудра тактика примијени према свјетској јавности у циљу исправљања слике о мом народу. Ако су видјели прилог из Омарске, шта је проблем да виде српске одсјечене главе у режији ратника АБиХ, а пионира ИСИПЛа?

    Судско вијеће као олакшавајућу околност Караџићу наводи споразум са Холбруком, што нас упућује да из политичких разлога свјетски моћници могу аболирати и злочинце уколико је то интерес америчке спољне политике. Дакле, политика је изнад права и правде и зато нема казне за злочине над Србима. Срби су платили цијену блискости с Русима, припадности православној вјери и словенском поријеклу. Али на основу пресуде Караџићу, уз приказ чињенице да су Срби прве жртве у свијету радикалног ислама, ситуација се може промијенити. Зашто сам ја шовиниста ако призивам тај сценарио? Мени је јако битно да злочин над Србима добије казну како се не би неко опет залетио на моју дјецу зато што му нека будала дала погрешне информације.

  28. A da ipak postavim,posto vidim da neces da procitas,pa da vidimo sta je tacno navedeno u presudi M. Stakicu.

    7. Dana 7. januara 1992., članovi Skupštine opštine Prijedor srpske nacionalnosti i predsjednici
    opštinskih odbora SDS-a proglasili su paralelnu Skupštinu srpskog naroda opštine Prijedor. Za
    predsjednika te Skupštine izabran je dr. Milomir Stakić, po zanimanju ljekar. Deset dana kasnije,
    odlukom koju je potpisao dr. Stakić, Skupština je odobrila „udruživanje srpskih teritorija opštine
    Prijedor u Autonomnu regiju Bosanska Krajina“ (ARK). Krajem aprila 1992. u opštini je osnovano
    više tajnih srpskih policijskih stanica, a više od 1.500 naoružanih ljudi bilo je spremno da preuzme
    vlast.
    8. U noći sa 29. na 30. april 1992. izvršeno je nasilno preuzimanje vlasti, koje je predvodio SDS.
    Na mjesto legitimnih centralnih organa došli su članovi SDS-a i kadrovi lojalni SDS-u. Prije svega,
    dr. Stakić dolazi na mjesto predsjednika Skupštine opštine izabranog na slobodnim izborima,
    profesora Čehajića.
    9. Preuzimanje vlasti u opštini Prijedor bilo je nezakoniti puč, planiran i koordiniran mjesecima, čiji
    je krajnji cilj bilo stvaranje čisto srpske opštine. Ti planovi se nikad nisu krili, a sprovedeni su
    koordiniranim djelovanjem policije, vojske i političara. Jedna od glavnih ličnosti je bio dr. Stakić,
    koji je tada igrao vodeću ulogu u političkom životu opštine.
    10. Ubrzo nakon preuzimanja vlasti, opštinski Savjet za narodnu odbranu počeo se sastajati u
    novom sastavu, pod predsjedanjem dr. Stakića kao predsjednika Skupštine opštine uspostavljene
    nakon preuzimanja vlasti.
    11. Skupštinu opštine je 20. maja 1992. zamijenio Krizni štab opštine Prijedor, kasnije preimenovan
    u Ratno predsjedništvo, čiji je sastav bio gotovo identičan sastavu Savjeta za narodnu odbranu i
    kojim je takođe predsjedavao dr. Stakić. Krizni štab se u razdoblju odmah nakon preuzimanja vlasti
    sastajao veoma često, te je usvojio brojne odluke, naloge i druge akte.
    12. Civilni život u Prijedoru se nakon preuzimanja vlasti promijenio na mnogo načina. U gradu je
    zamjetno porastao broj vojnih lica i pokrenut je propagandni rat protiv nesrba. Na osnovu odluke
    Kriznog štaba, krenulo se s oružanim napadima na nesrpsko stanovništvo širom opštine. Stvaranje
    atmosfere straha u Prijedoru kulminiralo je dogovorom članova prijedorskog Kriznog štaba da se
    osnuju logori Omarska, Keraterm i Trnopolje.
    13. Pretresno vijeće je konstatovalo da su u logorima ubistva bila česta. Ne može biti nikakve
    razumne sumnje o tome da je počinjeno više masakara, između ostalog u prostoriji br. 3 u logoru
    Keraterm 24. jula 1992. ili oko tog datuma. Krajem jula 1992. u logoru Omarska je ubijeno više od
    sto ljudi, a 5. augusta 1992. iz Omarske je autobusima odvedeno i pobijeno oko 120 ljudi. Dana 21.
    augusta 1992. pripadnici prijedorskog interventnog voda koji je pratio deportacijski konvoj ubili su
    na planini Vlašić oko 200 ljudi iz tog konvoja. Još je mnogo više ljudi ubijeno tokom napada vojske
    bosanskih Srba na pretežno bosanskomuslimanska sela i gradove širom opštine Prijedor – Kozarac,
    Hambarine, Bišćane, Ljubiju, da pomenemo samo neke – a počinjeno je i više masakara nad
    Muslimanima. Pretresno vijeće je konstatovalo da je lišeno života više od 1.500 osoba, od kojih je
    bilo moguće identifikovati 486 žrtava.
    14. U logorima su činjena djela silovanja i seksualnog nasilja, a hiljade ljudi su podvrgnute
    nehumanom i ponižavajućem postupanju koje je uključivalo rutinska premlaćivanja i mučenje.
    Zatočenici su živjeli u nehigijenskim uslovima, a hrana koju su dobijali bila je jedva dovoljna za
    preživljavanje.
    15. Bosanski Muslimani koji su čitav život proživjeli u opštini Prijedor izbacivani su iz svojih
    domova i deportovani u velikom broju, često u konvojima koje su organizovale i nadzirale srpske
    vlasti iz Prijedora. Pretresno vijeće je saslušalo iskaze mnogih svjedoka koji su 1992. bili prisiljeni
    da bježe sa teritorije opštine Prijedor, najčešće u Travnik ili u Hrvatsku, kako bi se sklonili sa
    teritorije pod srpskom kontrolom. Egzodus uglavnom nesrpskog stanovništva iz Prijedora počeo je
    već 1991., ali je poprimio veće razmjere neposredno prije preuzimanja vlasti, da bi vrhunac dosegao
    tokom nekoliko mjeseci nakon preuzimanja vlasti. Žrtvom te kampanje progona bilo je više od
    20.000 osoba. Većina je otišla nekim od konvoja autobusa i kamiona koji su svakodnevno napuštali
    to područje.
    16. Kuće nesrba bile su određene za uništenje, a u mnogim slučajevima su stvarno i razorene, kao i
    džamije i katoličke crkve.
    17. Pretresno vijeće ne želi da žrtve postanu puke statističke brojke. Žrtve su bile ljudi – muškarci i
    žene, svaki sa svojom porodičnom istorijom, životnom pričom i ličnošću. Budući da je sve njihove
    sudbine nemoguće rekonstruisati, Vijeće je odlučilo da ključna pitanja koja se postavljaju u ovom
    predmetu istakne na primjeru tri osobe – profesora Muhameda Čehajića, svjedoka X i Nermina
    Karagića.
    D. Individualna krivična odgovornost dr. Stakića
    18. Što se tiče ključnog pitanja u ovom predmetu, da li dr. Stakića treba smatrati krivično
    odgovornim za zločine opisane u dijelu koji se odnosi na činjenično stanje, Pretresno vijeće je na to
    pitanje odgovorilo potvrdno.
    19. Pretresno vijeće konstatira da „saizvršilaštvo“, oblik „počinjenja“ iz člana 7(1) Statuta, najbolje
    opisuje učestvovanje dr. Stakića u krivičnim djelima koja su 1992. počinjena u opštini Prijedor.
    Zaključeno je da nema potrebe posezati za pravnom formulom „udruženog zločinačkog poduhvata“.
    Za saizvršilaštvo je nužno dokazati postojanje sporazuma ili prećutnog dogovora o postizanju
    zajedničkog cilja koordiniranom saradnjom i zajedničkom kontrolom nad kriminalnim ponašanjem.
    Saizvršilac je morao djelovati sa sviješću da postoji znatna vjerovatnoća da će doći do činjenja
    krivičnih djela, i morao je biti svjestan da je njegova uloga od ključnog značaja za postizanje
    zajedničkog cilja.
    20. Pretresno vijeće je osvjedočeno da je između januara 1991. i septembra 1992. dr. Stakić bio na
    sljedećim funkcijama s vlašću nadređenog, te da je 1992. bio vodeća politička ličnost u opštini
    Prijedor.
     Od 4. januara 1991. bio je na funkciji izabranog potpredsjednika Skupštine opštine Prijedor,
    kojom je predsjedavao zakonito izabrani predsjednik Muhamed Čehajić.
     Dana 11. septembra 1991. prijedorski SDS je osnovao opštinski odbor, a dr. Stakić je postao
    potpredsjednik tog odbora.
     Od 7. januara 1992. bio je izabrani predsjednik samoproglašene Skupštine srpskog naroda
    opštine Prijedor.
     Nakon preuzimanja vlasti 30. aprila 1992., dr. Stakić je postao prvi čovjek opštine, vršeći
    dužnost predsjednika Skupštine opštine nakon što je Muhamed Čehajić prisilno smijenjen s
    mjesta predsjednika. Istovremeno je preuzeo funkciju predsjednika Savjeta za narodnu
    odbranu opštine Prijedor.
     Od maja 1992. bio je predsjednik Kriznog štaba opštine Prijedor, koji je kasnije
    preimenovan u „Ratno predsjedništvo“.
     Od 24. jula 1992. do kraja razdoblja obuhvaćenog optužnicom (30. septembar 1992.)
    ponovno je bio na dužnosti predsjednika Skupštine opštine Prijedor.
    21. Među saradnicima dr. Stakića bili su nosioci vlasti samoproglašene Skupštine srpskog naroda
    opštine Prijedor, SDS, prijedorski Krizni štab, Teritorijalna odbrana te policija i vojska. Konkretno,
    dr. Stakić je djelovao zajedno s načelnikom policije Simom Drljačom, predsjednikom Izvršnog
    odbora opštine Prijedor dr. Milanom Kovačevićem, te sa Slobodanom Kuruzovićem, koji je bio i
    komandant opštinskog štaba Teritorijalne odbrane i komandant logora Trnopolje.
    22. Uspostavom samoproglašene Skupštine srpskog naroda 7. januara 1992. zajednički cilj
    stvaranja srpske opštine poprimio je vidljivi oblik.
    23. Zajednički cilj na nivou Prijedora našao je upečatljivi izraz u šest strateških ciljeva vođstva
    bosanskih Srba u Bosni i Hercegovini koje je formulisao Radovan Karadžić, a među kojima je prvi
    cilj bilo odvajanje Srba od „druge dvije nacionalne zajednice“. U trenutku kad je Karadžić
    formulisao te ciljeve, u opštini Prijedor već su bile u toku pripreme za sprovođenje prvog cilja.
    24. Na sastanku koji je dr. Stakić sazvao 29. aprila 1992. postignut je konačni dogovor između onih
    koji su bili voljni da učestvuju, konkretno policije i naoružanih Srba, da će te noći u Prijedoru biti
    sprovedeno preuzimanje vlasti. To je bio čin koji je pokrenuo čitavu lavinu događaja i prvi u nizu
    dogovora koji su bili potrebni da se postigne zajednički cilj. Nije bio nužan formalni sporazum, a
    svi su učesnici znali kamo vodi odluka o preuzimanju vlasti.
    25. Preuzimanje vlasti 30. aprila 1992. bilo je kulminacija planova koje je SDS kovao mjesecima.
    SDS je tada već sarađivao s policijom na tome da se, kao priprema za puč, ojačaju snage
    bezbjednosti u opštini. Nakon preuzimanja vlasti, dr. Stakić i drugi lideri SDS-a preuzeli su ključne
    funkcije u opštinskoj vlasti, a legalno izabrani muslimanski i hrvatski političari su prisilno
    smijenjeni. Drugi vodeći članovi SDS-a postavljeni su na strateška mjesta po čitavoj opštini. Simo
    Drljača je postao načelnik policije.
    26. Nakon preuzimanja vlasti, srpsko vođstvo je nastojalo da u opštini Prijedor nastane stanje
    spremnosti za rat. Prijedorski Krizni štab je počeo da uvodi ograničenja za stanovnike Prijedora koji
    nisu bili Srbi. Stvaranje atmosfere prisile za stanovnike opštine Prijedor nesrpske nacionalnosti u
    skladu je sa ciljem saizvršilaca da se konsoliduje srpska vlast u opštini prisiljavanjem nesrba da
    bježe ili budu deportovani, čime je prisilno suštinski promijenjena nacionalna ravnoteža u opštini.
    27. Propagandna kampanja pridonijela je polarizaciji stanovništva Prijedora po nacionalnoj osnovi i
    stvorila atmosferu straha. Dr. Stakić se tokom ljeta 1992. često pojavljivao u sredstvima
    informisanja, sijući međunacionalno nepovjerenje. Sredstva informisanja su postala propagandno
    oruđe srpskih vlasti. U govoru koji je prenio „Kozarski vjesnik“, list koji je tada izražavao stavove
    srpskih vlasti, dr. Stakić je izjavio: „Sada smo došli do toga da Srbi sami crtaju granice svoje nove
    države“. Na to takođe ukazuje činjenica da je izdanje „Službenog glasnika“ opštine Prijedor od 20.
    maja 1992. nosilo oznaku „godina 1“. U očima novih samoproglašenih vlasti, u opštini Prijedor
    očito je svanula nova srpska era.
    28. Nalog o osnivanju logora Omarska od 31. maja 1992., koji je potpisao Simo Drljača, izdan je „u
    skladu sa Odlukom Kriznog štaba“ čiji je predsjednik bio dr. Stakić. Kao što je dr. Stakić izjavio u
    intervjuu na televiziji, logori Omarska, Keraterm i Trnopolje bili su „nužnost u datom trenutku“.
    Potvrdio je da su ti logori „osnovani u skladu s odlukom ŠnjegovihĆ civilnih vlasti u Prijedoru“.
    29. U razdoblju koje je uslijedilo odmah nakon preuzimanja vlasti, dr. Stakić je, u saradnji sa
    načelnikom policije Simom Drljačom i najvišim vojnim starješinom u Prijedoru pukovnikom
    Vladimirom Arsićem, radio na jačanju i objedinjavanju vojnih snaga pod srpskom kontrolom.
    Nesrazmjerna reakcija vojske na relativno beznačajne incidente u Hambarinama i Kozarcu krajem
    maja 1992. bila je usmjerena protiv nesrpskog civilnog stanovništva. To je bila prva u nizu mjera
    koje je Krizni štab, u saradnji sa vojskom i policijom, preduzeo kako bi opštinu očistio od nesrba.
    30. Simo Drljača je u Kriznom štabu predstavljao policiju. Dr. Stakić je predložio da u Kriznom
    štabu bude i predstavnik vojske, ali je taj prijedlog odbačen. Ipak, sastancima prijedorskog Kriznog
    štaba i Savjeta za narodnu odbranu prisustvovali su u ime vojske ili Arsić ili Zeljaja. Odmah nakon
    preuzimanja vlasti, civilne vlasti naručile su vojne uniforme za civilne rukovodioce, među kojima je
    bio i dr. Stakić, koji je nosio vojnu uniformu i oružje.
    31. Odbrana je energično pobijala tezu o uticaju dr. Stakića na vojsku i policiju. Pretresno vijeće je,
    međutim, konstatovalo da je između dr. Stakića s jedne, te vojske i policije s druge strane, postojala
    čvrsta saradnja. Zahvaljujući svom položaju predsjednika i Kriznog štaba i Savjeta za narodnu
    odbranu, dr. Stakić je omogućavao koordinaciju vojske i policije međusobno i sa civilnim vlastima.
    Razna tijela kojima je dr. Stakić bio na čelu takođe su pružala logističku i finansijsku pomoć vojsci.
    Savjet za narodnu odbranu tražio je od nadležnih opštinskih organa da obezbijede prioritetne
    komunikacije i osnovne potrepštine, npr. hranu i naftu, te da o tome izvještavaju prijedorski Izvršni
    odbor. Dokumentarnim dokazima je dokazano da je Krizni štab osnovao logističku bazu u Čirkin
    Polju koja je dostavljala obroke za policiju na kontrolnim punktovima i stražare u logorima, gorivo
    za prijevoz zatočenika u logore i iz jednog logora u drugi, te opremu za policiju i vojsku.
    32. Osim toga, Krizni štab je naredio prijedorskoj Stanici javne bezbjednosti i prijedorskoj
    regionalnoj komandi (tj. policiji i vojsci) da „obrazuju zajednički interventni vod“ ili „odjeljenje“.
    33. U dokumentu od 4. augusta 1992. koji je sastavio Simo Drljača, načelnik SJB-a Prijedor, stoji
    da su zahvaljujući „sinhronizovanim dejstvima srpske vojske i policije“ velikim dijelom uništene
    paravojne formacije. Prema navodima, Simo Drljača je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti, na
    zatvorenoj sjednici Skupštine opštine izjavio da su, zahvaljujući uspješnoj akciji vojske i policije,
    muslimanske paravojne formacije razbijene te da je situacija u tom pogledu stabilna.
    34. Između Kriznog štaba, kasnije Ratnog predsjedništva, i pripadnika policije i vojske postojala je
    koordinirana saradnja u upravljanju logorima. Uloga Kriznog štaba sastojala se u nadgledanju
    bezbjednosti u logorima, donošenju odluka o produženju pritvora građana Prijedora, osiguravanju
    prijevoza i potrebnog goriva za premještanje zatvorenika iz logora u logor ili van teritorije pod
    srpskom kontrolom, te koordiniranju dostave ograničenih količina hrane za zatočenike.
    35. Kad su u Omarsku stigli prvi zatočenici, uređena su stalna stražarska mjesta, a oko logora su
    postavljene protivpješadijske mine. Oko kruga logora stražarila je vojska, a policija je, prema
    iskazima svjedoka, bila „unutra, gdje su bili zatočenici“. Jedno naređenje prijedorske Stanice javne
    bezbjednosti potvrđuje da je krug logora Omarska bio ograđen te da se oko logora nalazilo minsko
    polje.
    36. Zajednički cilj nije mogao biti postignut bez zajedničke kontrole nad konačnim ishodom; taj
    element međuzavisnosti je karakterističan za ovo kriminalno ponašanje. Nijedan učesnik ne bi
    mogao sam postići zajednički cilj. Međutim, svaki učesnik za sebe mogao je taj plan omesti –
    odbivši da obavi svoj dio posla ili prijavivši zločine. Da su, na primjer, organi političke vlasti koje
    je predvodio dr. Stakić uskratili svoje učešće, to bi omelo zajednički plan. Dr. Stakić je to znao. U
    protivnom, ne bi bilo potrebe da se zbaci profesor Čehajić.
    37. Atmosfera nekažnjivosti svih onih koji su učestvovali u puču koji je predvodio dr. Stakić, kao i
    opšte bezakonje koje je vladalo u Prijedoru, omogućili su sprovođenje zajedničkog cilja.
    38. Da citiramo jednog svjedoka: u Prijedoru „nije bilo ni de facto ni de jure vlasti, niti ikog ko bi
    bio iznad dr. Stakića“. U „Kozarskom vjesniku“ od 13. januara 1993., za dr. Stakića se kaže da je
    „najviši funkcioner u opštini“. U člancima i izvještajima iz tog razdoblja se o dr. Stakiću govori kao
    o „gradonačelniku“ Prijedora – što je naslov koji obično označava položaj velike političke vlasti – a i
    on sam se tako predstavljao. No, titule same po sebi nisu bitne, budući da je jasno da je dr. Stakić
    imao posebnu odgovornost za sve što se događalo u opštini Prijedor, a imao je i moć da promijeni
    tok događaja.
    39. Za sva krivična djela, Pretresno vijeće je uvjereno da su dr. Stakić i njegovi saizvršioci djelovali
    sa sviješću da će, kao direktna posljedica njihovog sprovođenja zajedničkog cilja, biti počinjeni
    zločini. Saizvršioci su pristali na uklanjanje Muslimana iz Prijedora svim potrebnim sredstvima te
    su ili pristali na predvidivu posljedicu da će doći do zločina ili su aktivno učestvovali u njihovom
    počinjenju. Činjenica da je dr. Stakić smatrao potrebnim da smijeni profesora Čehajića i druge koji
    očito ne bi bili učestvovali u sprovođenju zajedničkog cilja ukazuje na to da je dr. Stakić bio
    svjestan da, bez radnji koje su preduzeli on i njegovi saizvršioci, krajnji cilj stvaranja srpske opštine
    i, u konačnici, srpske države ne bi mogao biti ostvaren.
    40. U intervjuu koji je dao kao predsjednik Kriznog štaba 24. maja 1992. dr. Stakić je izjavio da je
    čitava teritorija opštine Prijedor „od oslobođenja Kozarca“ pod srpskom kontrolom te da, kako se na
    svom jeziku izrazio, „čišćenje“ u Kozarcu još uvijek traje „jer su oni koji su preostali najveći
    ekstremisti i profesionalci“. Pretresno vijeće je čvrsto uvjereno da je dr. Stakić bio potpuno svjestan
    da su ti takozvani ekstremisti bili niko drugi doli nevini civili Muslimani i Hrvati, od kojih neki jesu
    bili naoružani, ali se nisu mogli smatrati profesionalnom oružanom silom. U stvari, dokazi pokazuju
    da je dr. Stakić, iako je govorio samo o borbi protiv muslimanskih ekstremista koji vode oružane
    operacije protiv srpskih snaga, postupao kao da se čitavo muslimansko stanovništvo sastoji
    isključivo od ekstremista. Pretresno vijeće je osvjedočeno da dr. Stakić nije pravio razliku između
    muslimanskog i hrvatskog civilnog stanovništva, za koje je tvrdio da ga želi zaštititi od zla i
    nevolje, i ekstremista koje je više nego išta želio poraziti.
    41. Pretresno vijeće je uvjereno da je dr. Stakić znao da su njegova uloga i vlast koju je imao kao
    vodeći političar u Prijedoru bile od ključne važnosti za postizanje zajedničkog cilja. Bio je svjestan
    da cilj stvaranja srpske opštine može osujetiti ako se posluži svojim ovlašćenjima da pozove na
    odgovornost odgovorne za zločine, zaštiti nesrbe i pomogne im, ili da ostavku na svoje visoke
    funkcije.
    E

  29. Jbg, da je odbrana tada znala za te tvoje Bosnjake mozda bi bio oslobodzen,ili za granatiranje kasarne..
    Jedino ne znam kako bi ih uvjerio da iako je Kozarac vec 24 pa do 30 maja, popaljen,ljudi ubijani i po logorima itd, da je to bila reakcija za napad na Prijedor koji se desio 30 maja
    Vlast u Prijedoru je znala pa je preventivno djelovala….

  30. Jasse, istina , samo letimično sam pročitao komentar.
    A legitimno bi bilo da su Hadžija i Ećimović preuzeli vlast’?
    Usput, Hadžija je ubio Karlicu u gostioni Obala.
    Oko mnogih stvari se nećemo složiti.
    Ne poričem bilo je zločina, to su radili pojedinci, robijali su i robijaju. I, neka su.
    Ali, mnogi nedužni su po zatvorima.
    Ostajem na stanovištu da je M. Stakić nizašto dobio drakonsku kaznu.
    Za S. Drljču to ne bih rekao. Ali, Simu sfor nije htio da hapsi, niti ga je hapsio, niti je stradao od njega.Barem po mom mišljenju.
    svojim očima sam vidio više puta da su vojnici sfora sjedili u baštama sa njim.
    Uostalom. i da su ga htjeli uhvatiti, njima je Simo trebao živ.
    Mogli su ga uhvatiti kad su htjeli. Ubijen je na jezeru, nenaoružan, u kupaćim gaćama.
    Ubili su ga oni koji su htjeli da sa Simom odu u zemlju mnoge tajne.

    To što u što je pretresno vijeće bilo uvjereno da je Stakić ovo ili ono znao, nije dokaz da je istina.Nikakav dokaz.

    Stakić je imao nesreću da bude to što je bio u pogrešno vrijeme.

    Nema pedlja BiH , ma pod čijom kontrolom bio, da nije smrdio na zločine i dim.

    Nesreća Stakićebva je bila što je u to doba procesuiran, da je to sada , kad i Radovan,u ovoj situaciji kada su se prilike u svijetu promijenile, Stakić bi prošao s minimalnom kaznom, ili oslobodjen.

    Što nije isključeno , nastavi li se ovako, da se vrata haških tamnica širom otvore i ljudi dodju kućama.

    Jasse. pozdrav iz našega grada, svako dobro. Čika prijedor

  31. prijedor,28.03.2016. 17:16:58[162335]

    Jasse, istina , samo letimično sam pročitao komentar.
    A legitimno bi bilo da su Hadžija i Ećimović preuzeli vlast’?

    Hocemo li se bar sloziti da su hadzija i Ecimovic pokusali preuzeti vlast 29 na 30 maj, a Kozarac vec popaljen,nepostojeci.Keraterm,trnopolje i Omarska vec u funkciji’?

  32. I ti i ja znamo ko je bio hadzija,ne trebamo to ponavljati.Ecimovic je drugo.A ako i dalje tvrdis da je hadzija imao takve sposobnosti da preuzme grad onda nista,sa 50-100 naoruzanih.Isto tako znamo kolika je sila bila tada stacionirana na opstini i sa kakvim naoruzanjem .

    Za mene su oni pokusaj ocajnika,da barem casno poginu i ne zavrse po logorima.Sto je uostalom i sud okarakterisao,bas tako.

  33. Прије овог текста аутора сам читао врло активно портал.
    Сада видим како се диви једном лопову и криминалцу, човјеку
    који је стотине злочина починио против властититог народа!!!
    Да смо имали храбрости требало је сами да му судимо послије рата за криминал.
    Шта рећи…

  34. A, što je Ećimović drugo?
    Obrazovan? Hahahaha
    Pametan? Hahahaha. poći na grad pun vojske sa puškom, a porodicu , mnogobrojnu ostaviti u dijelu grada s većinski srpskim stanovništvom.
    Uoči rata zadesio sam se u pošti kad je on došao na šalter. poprilično dug red pred šalterom. On naglas, sam sa sobom vodi razgovor:
    Neka ne misli Milošević da ćemo mi ostati skrštenih ruku. Imaju Alija i Franjo da vas pometu da vam se za trag ne zna…. Kad nije odradio Ante, ima ko će ….
    Nisam znao za njega do tada- Zapravo, znao sam mu pokojnog djeda, majčinog oca, kada je on prolazio kroz Prijedor u fijakeru, mi,djeca smo istrčavali na ulicu da vidimo najdebljeeg čovjeka u gradu. Sada su većina ljudi deblji od njega.

    Bio je dobar čovjek, ništa loše se nikada nije čulo o njemu. Naprotiv.

    Povukao je od oca U gene.

    A, što se tiče Hažjije, on je bio neoženjen, motorista, nije imao porodicu, nije žrtvovao svoju porodicu kao Ećomović.
    znao je da ide na put bez povratka, pošao da ubija, a ne skloniti porodicu ….
    Osveta je slijepai gluva, bez pameti, šta je razmišljao kad ih je ostavio u gradu.

    Časno završili, da ne završe po logorima?
    Kakvu si glupost napisao!

    Da je Ećimović bio častan, a pošao ubijati. Kako znaš da bi završio u Keratermu da nije pošao u suludu misiju?
    Imao je stotinu drugih načina da drugačije odradi…
    Mogao je da promijeni kuću sa Srbima iz Hrvatske, da odvede porodicu , da bude vojnik, da tamo pokaže svoju hrabrost.
    Tako i Hadžija i svi ostali. Mogli su otići u armiju BiH, no bili su fanatici kao ovi što se opašu eksplozivom . Da nije bilo napada na prijedor, pitanje je kako bi se razvijali dogadjaji.
    Pod Hambarinama su muslimani imali punkt, i ubili momke redovne vojnike i srbe, i Hrvate koji su se vraćali kućama..

    Nego, to su teme o kojima imamo oprečne poglede , kao i naši očevi , i djedovi, iz prethodnih ratova.

    Nas dvojica možemo o sjetvi, o meteorologiji, o filmovima, muzici…., a ne o ovome.
    Dogadjaje , kao i sve drugo, ljudi različito gledaju i doživljavaju.

    Pozzzzz iz našega grada.

  35. Nebojša, o tom čovjeku imam slično mišljenje kao ti. Sve što je u početku odradio dobro, kasnije je uprskao da ga , po meni, sva voda u cijelom svemiru ne može oprati.

    Jeste da je bilo ratno vrijeme, ali tolika samovolja , haos, kriminal u vlastitim redovima, … nije smio biti, bar neograničeno, kakav je bio…. Mogao se suzbiti.

    Uza sebe je imao ološ , pa dobro smo mi i prošli . Obrvan, kalinić, buva, trebinjska šoferčina, …. vidim da se nisam prevario, i sda su nam uzjahali ti vampiri na grbaču.

    Prodaja i predaja teritorija…. ubistva , pljačke, …

    Trebao je stati pred narod i reći:
    Narode moj, mi moramo dati jedan dio teritorije. Odluka je da to bude Krajina. Povucite se… A, ne, ljudi u S. Mostu beru kukuruze, a armija ulazi sa harmonikom u grad.
    Sve te žrtve idu njemu na dušu.
    A, nisu zaboravili da iz svakog mjesta koje su predali i prodali uzmu pare, recimo iz banaka.
    Šator, Drvar, Glamoč. Grahovo…..

    Studentsku brigadu mu neću oprostiti.
    Poveo golobradu djecu na ratište , a teritorije predao i prodao.
    Što nije poveo svoga sina?
    Sjećam se , glaedam na tv, kćerka mu uzela psića, kućnog ljubimca i ulazi, da li u avion ili helikopter i leti u BG.

    Drinski korpus ….
    “ mi ratujemo samo s lijevom rukom…“…. rekao je jednom… Ti braniš narod, s lijevom rukom…. Bome baš tako i bi….

    Advokat Petronijević je junak, on je odradio to dobro, a da Srbija i Srpska nisu dali ne cent. Sram ih bilo. Za Haračgradove, za Monike, emira, kesiće, kecmanoviće, galijaševiće, ćeraniće, lažanske, igokee…. je bilo koliko su mogli da strpaju u bisege, za Hag, za Mladića, Stakića, i ostale nije bilo ni feninga….
    Hvala mu za mnogo što je odradio u korist Srba i Srpske, ( Markale, Prijedor, Foča…. i Srebrenica je na staklenim nogama….)

  36. @Џасе

    Јеси ли ти ретардиран или безобразан?

    Ја ти поставим конкретна питања, а ти упорни вртиш исту плочу. Гдје си видио да ја оспоравам било шта из пресуде др Стакићу, кад су у питању чињенице? Али ти упорно
    ЗЛОЧИНАЧКО УДРУЖИВАЊЕ ПРИЈЕДОРСКИХ МУСЛИМАНА ПРАВДАШ ЗЛОЧИНАЧКИМ УДРУЖИВАЊЕМ ПРИЈЕДОРСКИХ СРБА. Је ли сам наводиш да су ПРИЈЕДОРСКИ МУСЛИМАНИ ПРЕД СУКОБ БИЛИ НАОРУЖАНИ и да су оружје купили од Срба? Јеси ли прбо негирао да је у Приједору било биккаквих оршаја, а онда помињеш 50-100″ОЧАЈНИКА КОЈИ СУ ПРВИ НАПАЛИ СРПСКЕ СНАГЕ У НАМЈЕРИ ДА ЧАСНО ПОГИНУ“. Па то су пионири ИСИЛ-a, који су таргетирали непријатеља којег треба убити жртвовањем и властитог живота. Но, напредујемо, коначно си себе демантовао и признао напад 50-100 наоружаних несрба.

    Не само да тражиш оправдања за нападаче, већ ОПРАВДАВАШ И УБИСТВО МАЈОРА КАРЛИЦЕ РИЈЕЧИМА „ЗНАТЕ ЛИ ВИ ШТА ЈЕ ОН РАДИО ПО СЛАВОНИЈИ?“. Нема сумње да си ти, Џасе, латентни злочинац, и питање како би се ти лично понашао да си имао прилику. Како би ти казнио мајора Карлицу, да си имао прилику?

    У самом пресуди др Стакићу лијепо пише да је РЕАКЦИЈА ВОЈСКЕ БИЛА ПРЕНАГЛАШЕНА НА „РЕЛАТИВНО БЕЗНАЧАЈНЕ ИНЦИДЕНТЕ У ХАМБАРИНАМА И КОЗАРЦУ КРАЈЕМ МАЈА 1992.“. Дакле, ти мегираш било какве инциденте у Козарцу, а чика Приједор нам те „релативно незначајне инциденте“ наводи УБИСТВА ВОЈНИКА КОЈИ СЕ ВРАЋАЈУ С РЕДОВНОГ ОДСЛУЖЕЊА ВОЈНОГ РОКА. Осим тога, ти упорно бркаш артиљеријски напад на касарну и сукобе на улицама Приједора, које си прво негирали.

    Дакле, коначно, дошли смо и до ПОВОДА, оног што је изазвало Србе да Муслимане потјерају у логоре. Али ти, Џасе, имаш ам, и не видиш изван обима своје сужене свијести. Без обзира што су и Срби и Муслимани истовремено наоружавани и припремали се за окршај, ти видиш само српски план, као и хашки трибунал. Хтјели ви, хтјели Срби, Срби надјачали, претјерали, пристојно кажњени и то је то. АЛИ НЕ. ТЕБИ ТО НИЈЕ ДОСТА, ТИ ХОЋЕШ ЈОШ. РЕЦИ НАМ „ШТА“?! Ја кажем да су заслужено кажњени већином, али ти у мени видиш шовинисту.

    Караџић је кажњен што је идеолошки организовао приједорске Србе, давао им смјернице преко СДС кадрова, али није кажњен онај за кога свједок из филма тврди ФА ИМ ЈЕ ДАО ПОГРЕШНЕ ИНФОРМАЦИЈЕ, Ко је наоружавао приједорске Муслимане и с којим циљем?

    Чика Приједору велики поздрав, јер је чињеницама матирао Џасеа, показао да лаже, а и Сими Орозу препоручио Драгуљчета као приватног детектива. Симо је аматер.

  37. drazen78bl,31.03.2016. 15:32:03[162405]

    Чика Приједору велики поздрав, јер је чињеницама матирао Џасеа, показао да лаже, а и Сими Орозу препоручио Драгуљчета као приватног детектива. Симо је аматер.

    Ostavi ti komentare mene i cika Prijedora. Mi cemo vec nekako naci neko rjesenje,kako dalje.Veze nemas sta se deasavalo u Prijedoru.Samo se provaljujes dalje,nastojeci biti veci „pravoslavac od patrijarha“.Nesto poput salonskog cetnika,k´o Seselj.U svemu kasnis,pa i jadnom pokusaju poistovjecivanju sa R. Karadzicem.Ugledaj se na mamu.Po tvome pisanju,velika gospodza i dobrotvor u proslome ratu.

    Sto se tice tvojih ostalh bljuzgarija,pokusao sam ti ponesto odgovoriti.Medzutim ti toliko uzbudzeno reagujes(ko momcic kad prvi put sazna kako je izluciti spermu)da je to nemoguca misija.Ni sam ne znas vise sta zelios da ti odgovorim.Sve nepovezano.

    A na glavno pitanje ne zelis odgovoriti:Sta se prvo desilo,napad na Prijedor,ili paljenje i unistenje Kozarca.

    Da si pricitao presudu,vidio bi desavanja mjesecima prije napada na Prijedor.Kao i mjesec dana prije,nezakonito preuzimanje vlasti od strane tadasnjeg SDS-a i dalja desavanja.Opkoljavanje Kozarca,gdje ni muha nije mogla izaci.
    Kad bi to htjeo ta desavanja analizirati u toj svojoj tintari mogli bi dalje.Pa da popricamo o akciji i reakciji.Zbog cega se uopste desio napad u Prijedoru.

    Zasto su ti napadaci (vidjevsi sta se desava u Kozarcu)odlucili na tako sumanut napad itd itd…

    Sve ostalo je pisanje uz vjetar.

    Ti izvrces presude kako bi ti volio da jeste,pa prema tome nemamo sta dalje raspravljati.Eto pobjedio si „cinjenicama“,ako tako hoces.

    Mozes sada smanjiti uzbudzenje.Samo pazi to je kao droga.Sve vise ces traziti taj adrenalin…
    Impotencija je zahebana stvar…ode na mozak

  38. 7. Dana 7. januara 1992., članovi Skupštine opštine Prijedor srpske nacionalnosti i predsjednici
    opštinskih odbora SDS-a proglasili su paralelnu Skupštinu srpskog naroda opštine Prijedor. Za
    predsjednika te Skupštine izabran je dr. Milomir Stakić, po zanimanju ljekar. Deset dana kasnije,
    odlukom koju je potpisao dr. Stakić, Skupština je odobrila „udruživanje srpskih teritorija opštine
    Prijedor u Autonomnu regiju Bosanska Krajina“ (ARK). Krajem aprila 1992. u opštini je osnovano
    više tajnih srpskih policijskih stanica, a više od 1.500 naoružanih ljudi bilo je spremno da preuzme
    vlast.

  39. 8. U noći sa 29. na 30. april 1992. izvršeno je nasilno preuzimanje vlasti, koje je predvodio SDS.
    Na mjesto legitimnih centralnih organa došli su članovi SDS-a i kadrovi lojalni SDS-u. Prije svega,
    dr. Stakić dolazi na mjesto predsjednika Skupštine opštine izabranog na slobodnim izborima,
    profesora Čehajića.
    9. Preuzimanje vlasti u opštini Prijedor bilo je nezakoniti puč, planiran i koordiniran mjesecima, čiji
    je krajnji cilj bilo stvaranje čisto srpske opštine. Ti planovi se nikad nisu krili, a sprovedeni su
    koordiniranim djelovanjem policije, vojske i političara. Jedna od glavnih ličnosti je bio dr. Stakić,
    koji je tada igrao vodeću ulogu u političkom životu opštine.

  40. 12. Civilni život u Prijedoru se nakon preuzimanja vlasti promijenio na mnogo načina. U gradu je
    zamjetno porastao broj vojnih lica i pokrenut je propagandni rat protiv nesrba. Na osnovu odluke
    Kriznog štaba, krenulo se s oružanim napadima na nesrpsko stanovništvo širom opštine. Stvaranje
    atmosfere straha u Prijedoru kulminiralo je dogovorom članova prijedorskog Kriznog štaba da se
    osnuju logori Omarska, Keraterm i Trnopolje.
    13. Pretresno vijeće je konstatovalo da su u logorima ubistva bila česta. Ne može biti nikakve
    razumne sumnje o tome da je počinjeno više masakara, između ostalog u prostoriji br. 3 u logoru
    Keraterm 24. jula 1992. ili oko tog datuma. Krajem jula 1992. u logoru Omarska je ubijeno više od
    sto ljudi, a 5. augusta 1992. iz Omarske je autobusima odvedeno i pobijeno oko 120 ljudi. Dana 21.
    augusta 1992. pripadnici prijedorskog interventnog voda koji je pratio deportacijski konvoj ubili su
    na planini Vlašić oko 200 ljudi iz tog konvoja. Još je mnogo više ljudi ubijeno tokom napada vojske
    bosanskih Srba na pretežno bosanskomuslimanska sela i gradove širom opštine Prijedor – Kozarac,
    Hambarine, Bišćane, Ljubiju, da pomenemo samo neke – a počinjeno je i više masakara nad
    Muslimanima. Pretresno vijeće je konstatovalo da je lišeno života više od 1.500 osoba, od kojih je
    bilo moguće identifikovati 486 žrtava.

  41. 13. Pretresno vijeće je konstatovalo da su u logorima ubistva bila česta. Ne može biti nikakve
    razumne sumnje o tome da je počinjeno više masakara, između ostalog u prostoriji br. 3 u logoru
    Keraterm 24. jula 1992. ili oko tog datuma. Krajem jula 1992. u logoru Omarska je ubijeno više od
    sto ljudi, a 5. augusta 1992. iz Omarske je autobusima odvedeno i pobijeno oko 120 ljudi. Dana 21.
    augusta 1992. pripadnici prijedorskog interventnog voda koji je pratio deportacijski konvoj ubili su
    na planini Vlašić oko 200 ljudi iz tog konvoja. Još je mnogo više ljudi ubijeno tokom napada vojske
    bosanskih Srba na pretežno bosanskomuslimanska sela i gradove širom opštine Prijedor – Kozarac,
    Hambarine, Bišćane, Ljubiju, da pomenemo samo neke – a počinjeno je i više masakara nad
    Muslimanima. Pretresno vijeće je konstatovalo da je lišeno života više od 1.500 osoba, od kojih je
    bilo moguće identifikovati 486 žrtava.
    14. U logorima su činjena djela silovanja i seksualnog nasilja, a hiljade ljudi su podvrgnute
    nehumanom i ponižavajućem postupanju koje je uključivalo rutinska premlaćivanja i mučenje.
    Zatočenici su živjeli u nehigijenskim uslovima, a hrana koju su dobijali bila je jedva dovoljna za
    preživljavanje.
    15. Bosanski Muslimani koji su čitav život proživjeli u opštini Prijedor izbacivani su iz svojih
    domova i deportovani u velikom broju, često u konvojima koje su organizovale i nadzirale srpske
    vlasti iz Prijedora. Pretresno vijeće je saslušalo iskaze mnogih svjedoka koji su 1992. bili prisiljeni
    da bježe sa teritorije opštine Prijedor, najčešće u Travnik ili u Hrvatsku, kako bi se sklonili sa
    teritorije pod srpskom kontrolom. Egzodus uglavnom nesrpskog stanovništva iz Prijedora počeo je
    već 1991., ali je poprimio veće razmjere neposredno prije preuzimanja vlasti, da bi vrhunac dosegao
    tokom nekoliko mjeseci nakon preuzimanja vlasti. Žrtvom te kampanje progona bilo je više od
    20.000 osoba. Većina je otišla nekim od konvoja autobusa i kamiona koji su svakodnevno napuštali
    to područje.
    16. Kuće nesrba bile su određene za uništenje, a u mnogim slučajevima su stvarno i razorene, kao i
    džamije i katoličke crkve.

  42. 13. Pretresno vijeće je konstatovalo da su u logorima ubistva bila česta. Ne može biti nikakve
    razumne sumnje o tome da je počinjeno više masakara, između ostalog u prostoriji br. 3 u logoru
    Keraterm 24. jula 1992. ili oko tog datuma. Krajem jula 1992. u logoru Omarska je ubijeno više od
    sto ljudi, a 5. augusta 1992. iz Omarske je autobusima odvedeno i pobijeno oko 120 ljudi. Dana 21.
    augusta 1992. pripadnici prijedorskog interventnog voda koji je pratio deportacijski konvoj ubili su
    na planini Vlašić oko 200 ljudi iz tog konvoja. Još je mnogo više ljudi ubijeno tokom napada vojske
    bosanskih Srba na pretežno bosanskomuslimanska sela i gradove širom opštine Prijedor – Kozarac,
    Hambarine, Bišćane, Ljubiju, da pomenemo samo neke – a počinjeno je i više masakara nad
    Muslimanima. Pretresno vijeće je konstatovalo da je lišeno života više od 1.500 osoba, od kojih je
    bilo moguće identifikovati 486 žrtava.
    14. U logorima su činjena djela silovanja i seksualnog nasilja, a hiljade ljudi su podvrgnute
    nehumanom i ponižavajućem postupanju koje je uključivalo rutinska premlaćivanja i mučenje.
    Zatočenici su živjeli u nehigijenskim uslovima, a hrana koju su dobijali bila je jedva dovoljna za
    preživljavanje.
    15. Bosanski Muslimani koji su čitav život proživjeli u opštini Prijedor izbacivani su iz svojih
    domova i deportovani u velikom broju, često u konvojima koje su organizovale i nadzirale srpske
    vlasti iz Prijedora. Pretresno vijeće je saslušalo iskaze mnogih svjedoka koji su 1992. bili prisiljeni
    da bježe sa teritorije opštine Prijedor, najčešće u Travnik ili u Hrvatsku, kako bi se sklonili sa
    teritorije pod srpskom kontrolom. Egzodus uglavnom nesrpskog stanovništva iz Prijedora počeo je
    već 1991., ali je poprimio veće razmjere neposredno prije preuzimanja vlasti, da bi vrhunac dosegao
    tokom nekoliko mjeseci nakon preuzimanja vlasti. Žrtvom te kampanje progona bilo je više od
    20.000 osoba. Većina je otišla nekim od konvoja autobusa i kamiona koji su svakodnevno napuštali
    to područje.
    16. Kuće nesrba bile su određene za uništenje, a u mnogim slučajevima su stvarno i razorene, kao i
    džamije i katoličke crkve.

  43. A kako ovo da objasnimo.Stakic rece u zadnjem intervjuu da su i ovo napravile zelene beretke.Jedino mi nije jasno zasto su zelene beretke poslije rusenja Kozarca nazvale ga Radmilovac.

    https://www.youtube.com/watch?v=QhK7IeGVqaI

    Na snimku glavne ulice(marsala tita) je i imanje moje familije,mog oca koji je citav svoj zivot ulozio u to.Sve unisteno.

    Danas to imanje je savremeno i obogaceno inovacijama kakvih malo gdje ima u nasoj drzavi.
    Jedino,nema onih koji su ubijeni…

  44. @Џасе

    Затрпавај, затрпавај! Ко прочита, биће му јасно.

    Могао си написати којег датума 1991. године је основано војно крило сда, кад ке формирана тзв. патротска лига, а кад су у Приједору формиране „зелене беретле“. За твојз информацију, рат је званично почео 6.4.1992. Шта је онда чудно да је у рату насилно заузета зграда полиције и СО Приједор?

    Ја сам јуче пио кафу с једним бањалучким Бошњаком, сјајним човјеком, најбољим у својој струци. Могао сам одабрати мајстора Србина, али одабрао сам Бошњака. Јер је најбољи. Јер је добар човјек. Један други Бошњак из Аустрије долази ми око Васкрса. Наше релације нису оптерећене ратом. Ја сам и у рату с њима био супер. Али да су узели оружје и напали на моју породицу, друга прича би била.

    Заправо, ја сам реалан човјек, не тврдим да су Срби жртве, а Бошњаци зликовци. Само тврдим да није тачно да су Муслимани жртве, а Срби злочинци. Истина је негдје између.

    Добро си се сјетио будућности, јер се баш појављујеш само на темама из мрачне прошлости. И Бошњачки политичари редом враћају у прошлост и не дају будућност. Зато их треба протјерати из политике, заједно с Додиком.

  45. Почетак напада
    Дана 22. маја 1992 у 19 часова муслиманске паравојне формације са подручја Хамбарина
     извршиле су оружани напад на припаднике Војске Републике Српске
    . Напад на челу са Азизом Алисковићем је изведен тако што су аутомобил у којем су се возили припадници ВРС заустављен на контролном пункту нелегалних снага на излазу из приједорског поља на којем је отворена ватра и при том су смртно страдала два припадника ВРС а четворица су рањена. У том нападу погинули су Радован Милојица и Раде Лукић док су Раде Милојица, Синиша Мијатовић теже а Недељко Антуновић и Миленко Лулић лакше рањени.
    Иако је кризни штаб у Приједору тражио од мјесне заједнице Хамбарине да се изруче кривци за напад, нико се није одазвао позиву. Истог дана Кризни штаб Приједор
    нешто прије 15 часова је путем Радио Приједора саопштио јавности одлуку о предаји нелегално стеченог оружја до 27 маја у касарни Жарко Згоњанин
     у Приједору. Тако је кренула акција враћања нелегално стеченог оружја у коме је прикупљено око 500 цијеви углавном оружја ТО
    . Међутим оружје су одбили предати мјештани Мјесне заједнице Козарац и још неколико околних муслиманских села.Напад на војну колону
    Следећег дана 24. маја.1992 у 14 часова су муслимански екстремисти и зелене беретке су из правцаКозарац
     и Камичана
     напале војну колону на магистралном путу Приједор – Бања Лука а војска је нападнута у мјесту Камичани и посље узвраћеног напада се показало да зелене беретке имају велику количину наоружања и да су се дуго и темељито припремали зарат
    .Напад на касарну
    У ноћи између недеље и понедељка око 2 сата извршен је напад на касарну Жарко Згоњанин и на припаднике ВРС. У исто вријеме кад је из насеља Горња Пухарска
    нападнута касарна трајао је и напад муслиманских формација у Козарцу иКевљанима
     што говори о организованом нападу и синхронизованом дјеловању зелених беретки. Сви напади су успјешно одбијени. Починиоци напада на касарну су похапшени а то су Сенад Грозданић, Џевад Грозданић, Саид Грозданић и Хамдија Балић са својом групом. Посље успјешне акције одбијања напада муслиманских формација следеће јутро је велики број муслиманских села почео да прикупља оружје и да враћа у касарну Жарко Згоњанин а у уторак је приликом чишћења оружја из Козарца ухваћено преко 100 припадника Зелених беретки који су потом разоружани. Кризни штаб је дошао до сазнања да су вође паравојних муслиманских снага Бећир Медуњанин, Мирза Мујадјић и још неколико команданата Зелених беретки из Козарца наредили паљење збјега муслиманског народа у Козарцу, у предјелу Котловаче на планини Козара
    , како би оптужиле ВРС за напад на цивилно становништво, ВРС је успјешно угасила пожар на Котловачи .Главни напад и покушај заузимања града Приједора
    Дан је започео нападом на санитетска кола код подвожњака гдје је возач санитета, Горан Драгојевић[1]
    , израњаван из разног пјешадијског оружја, посље узвраћеног ударца муслимански екстремисти су се разбјежали и дан је протекао мирно, до у зору 30. маја 1992, када је отпочео план заузимања града.
    Велика група Зелених беретки пребацује се преко ријеке Сане
     у град и дијели се на два дијела. Први дио је остао да контролише комуникацију а друга група је кренула у заузимање радио станице Козарски вијесник како би дезинформацијама довели народ и војску у панику, падом радио станице би пале и двије највеће зграде у Приједору које би послужиле као одличан снајперски положај. Напад је заустављен у Партизанској улици гдје је 43. приједорска моторизована бригада
     ВРС из Приједора потпуно уништила муслиманске екстремисте и спречила покушај освајања радио станице.
    .
    Трећа група екстемиста кренула је у освајање зграде општине и станице јавних безбједности, падом ових зграда практично би пао град Приједор. Муслимански екстремисти су ископали ров на свега 50 метара од општине и главне полициске станице одакле су снажно тукли митраљезом и пјешадијским оружјем око 8 часова посље ликвидације митраљезког гнијезда зелених беретки , ВРС кренула у напад у коме су муслимански екстремисти разбијени.
    Четврта група нападача кренула је из Старог града према Пухарској гдје је требало да се споје са екстремистима из Пухарске и Церјека али су заустављени још прије него што су успјели пријећи у Пухарску.
    Борци Републике Српске су полако али сигурно, сламали отпоре разбијених муслиманских екстремиста по улицама.
    Истраживачко документацијски центар (ИДЦ) наводи да је у раздобљу од 1991. до 1995. у непосредним војним акцијама убијено или нестало 5209 грађана Приједора, од тога 4093 Бошњака, 898 Срба те 182 Хрвата.

  46. Почетак напада
    Дана 22. маја 1992 у 19 часова муслиманске паравојне формације са подручја Хамбарина
     извршиле су оружани напад на припаднике Војске Републике Српске
    . Напад на челу са Азизом Алисковићем је изведен тако што су аутомобил у којем су се возили припадници ВРС заустављен на контролном пункту нелегалних снага на излазу из приједорског поља на којем је отворена ватра и при том су смртно страдала два припадника ВРС а четворица су рањена. У том нападу погинули су Радован Милојица и Раде Лукић док су Раде Милојица, Синиша Мијатовић теже а Недељко Антуновић и Миленко Лулић лакше рањени.
    Иако је кризни штаб у Приједору тражио од мјесне заједнице Хамбарине да се изруче кривци за напад, нико се није одазвао позиву. Истог дана Кризни штаб Приједор
    нешто прије 15 часова је путем Радио Приједора саопштио јавности одлуку о предаји нелегално стеченог оружја до 27 маја у касарни Жарко Згоњанин
     у Приједору. Тако је кренула акција враћања нелегално стеченог оружја у коме је прикупљено око 500 цијеви углавном оружја ТО
    . Међутим оружје су одбили предати мјештани Мјесне заједнице Козарац и још неколико околних муслиманских села.Напад на војну колону
    Следећег дана 24. маја.1992 у 14 часова су муслимански екстремисти и зелене беретке су из правцаКозарац
     и Камичана
     напале војну колону на магистралном путу Приједор – Бања Лука а војска је нападнута у мјесту Камичани и посље узвраћеног напада се показало да зелене беретке имају велику количину наоружања и да су се дуго и темељито припремали зарат
    .Напад на касарну
    У ноћи између недеље и понедељка око 2 сата извршен је напад на касарну Жарко Згоњанин и на припаднике ВРС. У исто вријеме кад је из насеља Горња Пухарска
    нападнута касарна трајао је и напад муслиманских формација у Козарцу иКевљанима
     што говори о организованом нападу и синхронизованом дјеловању зелених беретки. Сви напади су успјешно одбијени. Починиоци напада на касарну су похапшени а то су Сенад Грозданић, Џевад Грозданић, Саид Грозданић и Хамдија Балић са својом групом. Посље успјешне акције одбијања напада муслиманских формација следеће јутро је велики број муслиманских села почео да прикупља оружје и да враћа у касарну Жарко Згоњанин а у уторак је приликом чишћења оружја из Козарца ухваћено преко 100 припадника Зелених беретки који су потом разоружани. Кризни штаб је дошао до сазнања да су вође паравојних муслиманских снага Бећир Медуњанин, Мирза Мујадјић и још неколико команданата Зелених беретки из Козарца наредили паљење збјега муслиманског народа у Козарцу, у предјелу Котловаче на планини Козара
    , како би оптужиле ВРС за напад на цивилно становништво, ВРС је успјешно угасила пожар на Котловачи .Главни напад и покушај заузимања града Приједора
    Дан је започео нападом на санитетска кола код подвожњака гдје је возач санитета, Горан Драгојевић[1]
    , израњаван из разног пјешадијског оружја, посље узвраћеног ударца муслимански екстремисти су се разбјежали и дан је протекао мирно, до у зору 30. маја 1992, када је отпочео план заузимања града.
    Велика група Зелених беретки пребацује се преко ријеке Сане
     у град и дијели се на два дијела. Први дио је остао да контролише комуникацију а друга група је кренула у заузимање радио станице Козарски вијесник како би дезинформацијама довели народ и војску у панику, падом радио станице би пале и двије највеће зграде у Приједору које би послужиле као одличан снајперски положај. Напад је заустављен у Партизанској улици гдје је 43. приједорска моторизована бригада
     ВРС из Приједора потпуно уништила муслиманске екстремисте и спречила покушај освајања радио станице.
    .
    Трећа група екстемиста кренула је у освајање зграде општине и станице јавних безбједности, падом ових зграда практично би пао град Приједор. Муслимански екстремисти су ископали ров на свега 50 метара од општине и главне полициске станице одакле су снажно тукли митраљезом и пјешадијским оружјем око 8 часова посље ликвидације митраљезког гнијезда зелених беретки , ВРС кренула у напад у коме су муслимански екстремисти разбијени.
    Четврта група нападача кренула је из Старог града према Пухарској гдје је требало да се споје са екстремистима из Пухарске и Церјека али су заустављени још прије него што су успјели пријећи у Пухарску.
    Борци Републике Српске су полако али сигурно, сламали отпоре разбијених муслиманских екстремиста по улицама.
    Истраживачко документацијски центар (ИДЦ) наводи да је у раздобљу од 1991. до 1995. у непосредним војним акцијама убијено или нестало 5209 грађана Приједора, од тога 4093 Бошњака, 898 Срба те 182 Хрвата.

  47. Ulične borbe

    Naredbu o podizanju Muslimana i Hrvata na ustanak u Prijedoru izdao je Mirza Mujadžić, predsjednika SDA Prijedor, a dobro naoružanim jedinicima „zelenih beretki“ tada su komandovali Asim Muhić, Kemo Alagić Divljak, Izet Mešić Hadžija i Slavko Ećimović, predsjednik HDZ u Prijerdoru. Napadači, koje je predvodio Edin Ćajić planirali su da kod podvožnjaka presijeku put kako iz prijedorske kasarne ne bi stigla pomoć u odbrani, a u isto vrijeme omogući jači napad iz Puharske u kojoj se nalazilo preko pet hiljada muslimanskog življa. „Hrabre ustanike“ zajedno sa Ćajićem predvodio je Nedžad Babić Đuzin. Halim Mešić je vodio grupu napadača s druge strane opštine, iz smjera robne kuće „Patrija“ i direkcije Ljubijskih rudnika.
    Obezbjeđenje i čuvari zgrade uspješno su odolijevali unakrsnoj vatri napadača sve do osam časova, a potom su u odbranu grada stigli pripadnici 43. motorizovane brigade Vojske RS, kojima je komandovao legendarni Radmilo Zeljaja. Poslije dva sata uličnih borbi borci potpukovnika Zeljaje su potpuno razbili neprijateljske grupe, a potom su napadači bili prisiljeni u paničan bijeg uz velike gubitke.
    Pogibija majora Karlice
    Nažalost, u toj nadljudskoj borbi i odbrani svog grada poginulo je 14 srpskih patriota, odnosno pripadnika vojske i policije, a 19 ih je lakše i teže ranjeno. U odbrani Prijedora poginuli su: Mladen Vlačina, Radenko Vučenović, Željko Gnjatović, Miroslav Gončin, Branko Đuričić, Boško Žujić, Neđo Katić, Vukašin Ritan, Mladen Popović, Duško Lukić, Rade Majkić, Radoslav Kolundžija, Duško Kragulj i Željko Gnjatović.
    Ovom prilikom smrtno je ranjen i major Zoran Karlica. On je pokušao da ubijedi jednu razbijenu grupu napadača, koji su se zabarikadirali u potkrovlju kafane „Obala“, da se predaju uz garanciju da će im biti omogućeno fer i pošteno suđenje za oružanu pobunu. Međutim, umjesto predaje pripadnici „zelenih beretki“ su bacili bombu s tavana na srpske borce. U toj eksploziji komandant izviđačke čete major Karlica je zadobio teške povrede zbog kojih je preminio tokom liječenja na VMA u Beogradu. Bio je to velik i nenadoknadiv gubitak za cijelo potkozarje i RS, a u znak zahvalnosti majoru Karlici glavni trg u Prijedoru danas nosi njegovo ime. Poslije neuspjeha u Prijedoru, muslimanske snage su pokušavale da utvrde položaj u Kozarcu, a tokom tih borbi poginula su dva vojnika, a više ih je ranjeno. Okršaji su nastavljeni i narednih dana, tokom maja i juna. Obračun sa zaostalim bandama trajao je tokom cijele godine, a posebno u rejonu Hambarina, Čarakova i Rizvanovića, odnosno šumskih predjela Kureva i Panjika.

  48. A ЕВО И ШТА ПИШЕ БОШЊАЧКИ НОВИНАР ЏУНУЗОВИЋ:
    “ Napad na Kozarac
    Nakon što su Srbi preuzeli vlast u Prijedoru, stanovnici Kozarca pokušali su da kontroliraju vanjske granice mjesta te su uz pomoć Seada Čirkina, bivšeg oficira JNA, organizirali patrole. Te patrole obično su se sastojale od desetak mještana naoružanih lovačkim puškama. Nakon napada na Hambarine izdat je i ultimatum za Kozarac. U njemu se zahtijevalo da se preda oružje TO-a i policije. Ultimatum je preko Radio Prijedora objavio Radmilo Zeljaja, prijeteći da će sravniti Kozarac sa zemljom ukoliko stanovništvo ne ispuni zahtjeve. Nakon izdavanja ultimatuma uslijedili su pregovori između bošnjačke i srpske strane, koji su bili neuspješni. Stojan Župljanin, koji je predvodio srpsku delegaciju, rekao je da će, ukoliko se ne ispune njegovi uvjeti, vojska silom zauzeti Kozarac. Počevši od 21. maja 1992. stanovnici Kozarca srpske nacionalnosti počeli su napuštati mjesto. Kozarac je potom opkoljen, a telefonske veze su prekinute. U noći između 22. i 23. maja 1992. čule su se detonacije iz pravca Prijedora i vidio se plamen u Hambarinama. Zatim je objavljeno da će kroz Kozarac proći vojni konvoj u dvije kolone. Izdato je naređenje da se s puta uklone kontrolni punktovi kako bi konvoj mogao proći. Međutim, kad su se ti konvoji približili Kozarcu, iz njih su otvorili vatru na kuće i kontrolne punktove, a istovremeno su sa brda ispaljivane granate. Pucalo se na stanovništvo koje je bježalo s tog područja. Granatiranje je bilo intenzivno i nije popuštalo; kako kaže jedan očevidac, svake sekunde padala je po jedna granata. U napadu je učestvovalo više od 5.000 vojnika i boraca, a navodno su među njima bili šešeljevci, arkanovci i jovićevci. Iako je potvrđeno da su pojedini stražari kod Javora otvorili vatru na srpske vojnike koji su se približavali, to je ipak bio samo taktički potez kako bi se ljudima dalo više vremena da se sklone od napada. Sead Čirkin rekao je jednom stražaru na kontrolnom punktu da treba pustiti tenkove da se približe toliko da budu u dometu zolje. Na taj način je najmanje jedan tenk barem oštećen. Jedan ili dvojica vojnika iz konvoja navodno su pogođeni iz snajpera. Kad su ljudi pobjegli, vojnici su zapalili njihove kuće.“

    ДАКЛЕ, ЏАСЕ, ЛАЖОВЧИНО, У КОЗАРЦУ СТЕ БИЛИ НАОРУЖАНИ, ИМАЛИ ПУНКТОВЕ, НАПАЛИ ПРВИ ВОЈСКУ, НИСТЕ ПРИСТАЛИ ДА ПРЕДАТЕ ОРУЖЈЕ, ЗОЉОМ ОШТЕТИЛИ ТЕНК…

    СРАМ ТЕ БИЛО!

  49. ЈОШ ИЗ БОШЊАЧКИХ ИЗВОРА:

    “ Jusuf Arifagić je na suđenju Stakiću svjedočio da je tog dana odlučio da se ne preda, već se povukao na Kozaru, gdje su se on i drugi spojili s Bećirom Medunjaninom i Seadom Čirkinom koji su bili s grupom od oko 750 ljudi. Neki od ljudi iz grupe, među kojima je bio i Jusuf Arifagić, napali su Kozarac, ali je napad ubrzo odbijen tenkovima i artiljerijom. Tokom napada u Kozarcu došlo je do razaranja velikih razmjera. „

    750 наоружаних се повукло, па напали неки од њих на Козарац? Ко је напао, Џасе, лажовчино? Пуцали из снајпера, зољом на тенкове, одбили предати оружје! Па опет из шуме напали.

    Преживи ли тај Чиркин? Лијепо вас је увалио. Да сте предали оружје, избјегли бисте страдање. Ко је дао „погрешне информације“ да можете, кад не можете. Што рече Симо, неко вас је добро зај.бао. А ти као Симо, слажеш, па у расправи одабереш шта се теби свиђа, бјежиш од директмих одговора.

  50. Da, u uličnim borbama učestvovao i čika prijedor. Upravo u Partizanskoj ulici !

    Izmedju hrabrosti i ludosti tanka je crta. Zavisno ko nam komanduje, razum ili srce, premostićemo je , ili pasti na jednu ili drugu stranu.

    U situaciji kada od toga zavise životi, nas i naših porodivca , prijatelja, poznanika, ili čak i nepoznatih ljudi, nema nam nego da napregnemo svu snagu i pamet, kako bismo premostili tu liniju, izvukli žive glave, tudje i svoje.
    Pobjedio je onaj ko preživi. Život je pobjeda.

    Mudrost i junaštvo je spasiti živote.

    Ideja da se napadne grad u kojem je kasarna puna vojske je suluda, ubistvena,
    Nije mi, dakako žao , onih koji su nepromišljeno , ludjački krenuli u samoubistvo. Žao mi je nevinih na svim stranama.

    A, u Prijedoru ih je bilo mnogo,
    To je bio uvod u strašan rat u gradu, i sve što on nosi sa sobom….

    Da je bilo razuma, moglo je sve biti drugačije.

    JASSE,
    bio sam taj dan u odbrani svoga grada, svoje porodice, ali ponosim se svojom porodicom koja je u takvom momentu u kuću primila veliki broj komšija nesrba, čak i dvije majke sa po dvoje djece iz tvog Kozarca koje nismo poznavali. Vjeruj da je bilo i iz sela iz kojeg je krenuo napad.

    Žao mi je svih nevinih mojih sugradjana stradalih u ratu, bez obzira kako se zovu: ….
    katoličkog sveštenika i njegovih roditelja, Rizvića taxiste, Pute,… Brace Burazorovića, … i mnogih drugih, žao mi je , meni dragog, jednog sela, u cijelosti muslimanskog, za koje me vežu jake emocije, ne, ljubavne, koje je mnogo stradalo , a život bih dao da su se exstremi u njemu mogli da nabroje na prste jedne ruke. Na jednu stranu i kozarac, i Hambarine, i sva druga nesrpska mjesta, a na drugu stranu to prelijepo selo.

    Ali, bio bih neiskren kada bih rekao da mi nije drago što je moj grad odbranjen, ne smijem ni pomisliti šta bi se dogodilo da je bilo obratno.

    Veliko hvala, i slava svim junacima koji su dali živote braneći ga.

    Iskren pozdrav iz našega grada od čika prijedora

  51. drazen78bl,02.04.2016. 12:02:57[162473]

    Iluzorno je sa tobom voditi raspravu na ovakvu temu. Na dokazane cinjenice i sudske presude ti odgovaras tadasnjim bljuzgarijama radio Prijedora i Kozarskog Vjesnika.
    To stivo da je imalo istine niko nebi ni bio osudzen na opstini Prijedor.Cak stavise „rezes“ textove i ubacujes od drugih autora u jedno.Pa se stvara utisak da potkrepljujes svoje tvrdnje i od bosnjackih izvora.
    Svaki dokaz izokrenes kako ti je volja,Bio bi dobar urednik ratnog Kozarskog Vjesnika.
    Tebi je stalo da ne razocaras ostale citaoce.Tvoj zivot se svodi na komentarisanje na Frontalu.
    I sve ces napisati da se ne osramotis pred Simom.Moras priznati da ti je on idol.Bez obzira sto ti dalje komentarisanje tukne na sovinizam.
    Za mene je previse bolno takvoj osobi pokusavati nesto objasniti,zato odustajem.

  52. prijedor,02.04.2016. 19:42:50[162483]

    To sto si ucestvovao u ulicnim borbama u Prijedoru nikad ti nisam ni zamjerio.Puska na pusku pa ko koga,nije zlocin.Meni je stalo da se rasvijetle zlocini nad nevinim stanovnistvom.

    Zadnji put ti postavljam pitanje,nema veze i ako ne odgovoris.
    Kojeg datuma je Kozarac popaljen,a kojeg je bio napad na Prijedor?

    I jos jedno.Jeli istina sta govori komentator prateci ovaj snimak da je to ciscenje posle napada zelenih beretki,ili je to rusenje bosnjacke imovine masinama iz kasarne?Znamo sta je sada na Jerezi i kome pripada,u srcu grada.Komentator jos navodi da se pravi popis praznih stanova.Zasto su prazni?Ako si vec bio tada u Prijedoru znas i datum rusenja tih kuca.A znas i kad je bio napad zelenih beretki.Sve je to blizu tebe da si vjerovatno to mogao vidjeti i sa svog prozora.

    https://www.youtube.com/watch?v=BS9tOPdlqys

    A propagandu tipa da su z. beretke iskopale rov 50 m od pol. stanice, i sl. stvari necu pitati.Da su doktori nesrbi davali tablete za neplodnost i ostale pamflete,valjda se tu slazemo.

  53. @prijedor

    Претпостављао сам да је то тај. Ћелав, има браду, био посланик или у Вијећу народа?!

    Иако с Вама дијелим мишљење на већини тема, поштујем Ваше часно учешће и тазу у граду Приједору и покушај да реално сагледате чињенице, искрено Вам замјерам пднос према овом Џасете. Уопште ми није проблем што је Муслиман или Бошњак, што је током рата био на другој страни, али је велики проблем што ЛАЖЕ, свјесно и злонамјерно. Једино му као олакшавајућу околност можемо узети деценијама испиран мозак од стране медија који га информишу. Не само то! Он тражи рационализацију за убиство мајора Карлице, за 50-100 очајника који нападоше Србе. Он одбија да тражи одговорност за дешавања у Приједору било којег Муслимана. Чак и бошњачки извори га не могу разувјерити, као да је суманут.

    Замислите, он каже „знамо ко је био Хаџија, а Ећимовић је нешто друго“. Шта тиме жели рећи? To су неки клошари или будале? Па зар је онда разлика ако таквих будала има у српском националном корпусу. Ко би здрав и прав могао стрељати цивиле? Изузев ако је у јаком афекту, па се и у мирнодопским условима вјештачи „ботно смањена неурачуеивост“ или „смањена урачуњивост, али не битно“. Meни да је неко запуцао на породицу, не бих бирао средства, тако да нисам ја можда много бољи. Али сигурно не бих могао стрељати ратног заробљеника ни ако је непријатељски војник.

  54. ЛАЖИ ПАРАНОИДНО СУМАНУТОГ ЏАСЕА:

    1. Прво је писао да у граду Приједору није било никаквих сукоба, а онда пише о 50-100 очајника који нападају на Србе и покушава наћи оправдање за такав чин.

    2. Лаже да у Козарцу није било никаквог сукоба, а цитат текста бошњачког аутора Џунузовић јасно указује на 750 наоружаних Муслимана који из шуме пувају по српским снагама, као и о нападу на конвој.

    3. Џасе не пристаје да призна да су бијеле траке у Приједору измишљотина.

    4. Џасе прво не признаје постојање наоружаних Муслимана нити кад су формиране „зелене беретке“ у Приједору. Он напад на Козарац представља напад војске на цивиле иако бошњачки новинар Џунузовић објашњава да козарачки Муслимани први направише пунктове, из засједе нападоше конвој, а онда пуцаше из шуме. Зељаја је упозорио. Чиркин је одлучио да жртвује становништво Козарца.

    5. Џасе негира напад на касарну у Приједору иако постоје детаљни подаци с именима нападача као и докази о артиљеријској ватри по касарни. Чак и хашке судије убиства, нападе на српске војнике у Хамбаринама и Козарцу оцјењују као „релативно безначајне“.

    Симо Ороз је мој идол. Писмен, интелигентан! Да није покварен, кандидовао бих га за предсједника снсд. Без обзира, боље него да ми је идол Чиркин.

  55. ОБОЖАВАМ ДА СЕ КОРИСТИМ БОШЊАЧКИМ ИЗВОРИМА, ЈЕР ОНИ СИГУРНО ПИШУ ИСТИНУ. А БИТНЕ ЧИЊЕНИЦЕ ДА БИСМО РАЗУМЈЕЛИ КОНТЕКСТ ПРИЈЕДОРСИИХ ДЕШАВАЊА 1992. ГОДИНЕ СУ:

    1. 10. ЈУНА 1991. ГОДИНЕ СДА ОСНИВА СВОЈЕ ВОЈНО КРИЛО, ТЈ. ПАРАВОЈНУ ФОРМАЦИЈУ, У ВРИЈЕМЕ КАД СЕ БИХ ЈОШ УВИЈЕК НАЛАЗИ У САСТАВУ СФРЈ, А НИ МУСЛИМАНСКИ ПОЛИТИЧАРИ ЈОШ НЕ ТРАЖЕ ЗВАНИЧНО ИЗЛАЗАК ИЗ СФРЈ.

    10.06.1991. – Osnovana Patriotska liga BiH

    Na sastanku Gradskog odbora SDA u Sarajevu 31.03.1991 godine,donosi se odluka o formiranju krizne grupe sa ciljem praćenja vojno-političke situacije na prostoru grada Sarajeva, kao izraz nepovjerenja u tadasnji sistem odbrane , odnosno štabova Teritorijalne odbrane (TO).
    Do 05.04.1991. godine osnovani su općinski i mjesni krizni štabovi u Sarajevu. U Domu milicije, 10 juna 1991,- formiran je Savjet za nacionalnu odbranu muslimanskog naroda od sedam (7) članova .Krizni štab odbrane grada Sarajeva preuzima naziv Patriotska liga regije Sarajeva.
    Republički Štab Patriotske lige :
    -Politički dio: Alija Izetbegović, Omer Behmen, Rusmir Mahmutčehajić, Hasan Čengić- kordinator za vojna pitanja, Nasih Rašidagić-administrator.
    -Vojni dio: Meho Karišik-Kemo, Sulejman Vranj-Sule, Hajrudin Šuman-Šumi, Avdo Hebib –Avdo, Sefer Halilović-Halil, Atif Šaronjić-Emir, Dervo Harbinja-Omer, Mustafa Hajrulahović-Mujo, Kerim Lučarević-Doktor, Munib Bisić, Rifat Bilajac, Zićro Suljević, Abdulah Kajević, Omer Bašić, Zajim Backović-Zagi, Ragib Zilić, Zijad Rašidagić, Irfan Ljevaković.
    Izvor : knjiga ”Opsjednuti grad”, autor Zijad Rujevac

  56. ОБОЖАВАМ ДА СЕ КОРИСТИМ БОШЊАЧКИМ ИЗВОРИМА, ЈЕР ОНИ СИГУРНО ПИШУ ИСТИНУ. А БИТНЕ ЧИЊЕНИЦЕ ДА БИСМО РАЗУМЈЕЛИ КОНТЕКСТ ПРИЈЕДОРСИИХ ДЕШАВАЊА 1992. ГОДИНЕ СУ:

    1. 10. ЈУНА 1991. ГОДИНЕ СДА ОСНИВА СВОЈЕ ВОЈНО КРИЛО, ТЈ. ПАРАВОЈНУ ФОРМАЦИЈУ, У ВРИЈЕМЕ КАД СЕ БИХ ЈОШ УВИЈЕК НАЛАЗИ У САСТАВУ СФРЈ, А НИ МУСЛИМАНСКИ ПОЛИТИЧАРИ ЈОШ НЕ ТРАЖЕ ЗВАНИЧНО ИЗЛАЗАК ИЗ СФРЈ.

    10.06.1991. – Osnovana Patriotska liga BiH

    Na sastanku Gradskog odbora SDA u Sarajevu 31.03.1991 godine,donosi se odluka o formiranju krizne grupe sa ciljem praćenja vojno-političke situacije na prostoru grada Sarajeva, kao izraz nepovjerenja u tadasnji sistem odbrane , odnosno štabova Teritorijalne odbrane (TO).
    Do 05.04.1991. godine osnovani su općinski i mjesni krizni štabovi u Sarajevu. U Domu milicije, 10 juna 1991,- formiran je Savjet za nacionalnu odbranu muslimanskog naroda od sedam (7) članova .Krizni štab odbrane grada Sarajeva preuzima naziv Patriotska liga regije Sarajeva.
    Republički Štab Patriotske lige :
    -Politički dio: Alija Izetbegović, Omer Behmen, Rusmir Mahmutčehajić, Hasan Čengić- kordinator za vojna pitanja, Nasih Rašidagić-administrator.
    -Vojni dio: Meho Karišik-Kemo, Sulejman Vranj-Sule, Hajrudin Šuman-Šumi, Avdo Hebib –Avdo, Sefer Halilović-Halil, Atif Šaronjić-Emir, Dervo Harbinja-Omer, Mustafa Hajrulahović-Mujo, Kerim Lučarević-Doktor, Munib Bisić, Rifat Bilajac, Zićro Suljević, Abdulah Kajević, Omer Bašić, Zajim Backović-Zagi, Ragib Zilić, Zijad Rašidagić, Irfan Ljevaković.
    Izvor : knjiga ”Opsjednuti grad”, autor Zijad Rujevac

  57. 2. 7-8. ФЕБРУАРА 1992. (ДВА И ПО МЈЕСЕЦА ПРИЈЕ РАТА У ПРИЈЕДОРУ И ДВА МЈЕСЕЦА ПРЕД ПОЧЕТАК РАТА У БИХ) ПАТРИОТСКА ЛИГА БИХ, ПАРАВОЈНА ФОРМАЦИЈА СТРАНКЕ СДА, БРОЈИ 70000 НАОРУЖАНИХ ПРИПАДНИКА, РАСПОРЕЂЕНИХ У 103 БХ ОПШТИНЕ СЛИЧНО РАСПОРЕДУ ТЕРИТОРИЈАЛНЕ ОДБРАНЕ. НЕСУМЊИВО ДА ЈЕ ЈЕДНА ОД ТИХ ОПШТИНА БИЛА ОПШТИНА ПРИЈЕДОР.

    “ Na vojnom savjetovanju u Mehurićima kod Travnika (7. – 8.2.1992. g.) ustanovljeno je da Patriotska liga raspolaže sa 60 do 70.000 naoružanih članova. Sastav je pokrivao cijelu BiH, a sastojao se od Glavnog štaba PL-a na razini Republike, devet regionalnih štabova, 103 općinska štabova i velikog broja različitih postrojbi, organiziranih u formacije od voda do brigade (Halilović:1997.:120). Formacijski sastav ukazuje da je u teritorijalnom organiziranju djelomično preuzet model organizacije TO-a.Razgranatost PL-a na području cijele Republike, trebala je osigurati pravodoban i odlučni otpor agresiji u svim dijelovima BiH.“

  58. @lsasa

    Зар Ви мислите да ми можемо у будућност у ситуацији кад се намеће само једна „истина“, кад је бошњачка страна незадовољна испуњењем ратних циљева и кад злочинци те стране нису кажњени?

    На страну Хаг, али погледајте наше коментаре на српском националном порталу и упоредите с коментарима на бошњачком порталу „klix.ba“! Овдје готово да не можете видјети говор мржње, расправљамо нудећи чињенице, а не увреде, не правдамо злочине који починише Срби.

    Добијем етикету „шовинисте“ само зато што сам доказао лаж и зато што тражим исти третман као за Караџића за све оне који су формирали паравојне јединице, наоружавали их и припремали крвопролиће.

    ГЛАВНИ ОПЕРАТИВАЦ ЗА ПРИКУПЉАЊЕ НОВЦА, НАОРУЖАЊА И ДРУГЕ ПОМОЋИ ЗА МУСЛИМАНСКЕ ПАРАВОЈНЕ ЈЕДИНИЦЕ БИО ЈЕ „ЛЕТЕЋИ ИМАМ“ ХАСАН ЧЕНГИЋ. ТА ЧИЊЕНИЦА ДОВОДИ У ВЕЗУ ЖРТВОВАЊЕ МУСЛИМАНСКОГ СТАНОВНИШТВА, СЛИЧНО КАО У ТЕРОРИСТИЧКИМ НАПАДИМА, ЗА ЦИЉЕВЕ РАДИКАЛНОГ ИСЛАМА. ОДСИЈЕЦАЊЕ ГЛАВА ЗАРОБЉЕНИМА ДАНАС ФРАПИРА ЦИЈЕЛИ СВИЈЕТ, А ОВДЈЕ СУ ТО РАДИЛИ ОНИ КОЈЕ ЈЕ ДОВЕО МУСЛИМАНСКИ ВРХ.

    ДОК ГОД ХАСЕ И ДРУГИ СТАЈУ У ОДБРАНУ ТАКВОХ, НЕ ТРАЖЕ КАЗНЕ ЗА ЗЛОЧИНЕ НАД ХРИШЋАНИМА, ЗА ОНЕ КОЈИ СУ ИХ ГУРНУЛИ НА СРПСКЕ ТЕНКОВЕ И ДАВАЛИ ИМ „ПОГРЕШНЕ ИНФОРМАЦИЈЕ“, ОВА ЗЕМЊА НЕМА БУДУЋНОСТИ.
    ЈА НЕ МОГУ ГРАДИТИ КУЋУ У ДУПЛЕКСУ С ОНИМ КОЈИ ЧЕКА НОВУ РУНДУ, НОВУ ШАНСУ.

  59. Nema tu puno filozofije. Obrazac ponasanja i ratovanja je bio isti na svim stranama, ciljevi su bili isti, metode takodje. Ko je bio slabiji i malobrojniji „popusio“ je. Jedina razlika je bila u tome sto smo mi Srbi, takvi kakvi jesmo, mislili da nam ne moze niko nista, sto smo mislili da je za dobijanje rata dovoljno da porokamo protivnike, dok je suprotna strana vodila i medijski i lobisticki rat na frontu medjunarodne zajednice. Taj dio rata samo grubo izgubili, i danas osjecamo gubitke zbog poraza.

    Drazene,
    Odmori koji dan od portala, cuvaj zdravlje… Ovu vodu niko ne izbistri

  60. Dražene – što se tiče ovdašnjih politika i političara, slažem se – sa njima se ne može razgovarati; zna se koja je bila i koja je njihova uloga i sada – zadržati masu u devedesetim; ostaviti uvijek otvoren prostor za nove turbulencije (izazivanje kriza), a u međuvremenu strpati u svoje džepove što više, pozivajući se na nacionalne interese; mrtve; borce; ranjenike; … ali, sa ljudima koji nisu u politici – dakle, sa poštenim i normalnim ljudima – ne mislim da priču treba držati u fazonu “ko je kriv, ko je prvi počeo“.

    Ovdašnji lopovi doživljavaju “višestruke vrhunce“ kad vide da se masa i dalje valja u blatu 90-ih, a koje su isti ti lopovi pripremili….

  61. @podv0r

    Хвала што бринете о мом здрављу, али након ових коментара ја се јако добро осјећам, као кад побједим у баскету или шаху. Поновићу да мени анонимни коментатори не могу сугерисати шта да радим у животу. Мени је хоби да свакодневно читам бројне текстове и коментаришем оно најзанимљивије. Неко гледа утакмице Лиге шампиона, иде у кладионицу, прати резултате на телетексту, иде на мали фудбал, сједи у кафани…

    @lsasa
    Познато је овдје каква је моја оштрица према лоповима у политици, тако да тренутним враћањем на деведесете њих не занемарујемо. Мислим да Ви гријешите, јер ће управо те масе тражити нову шансу у неком новом рату. Њима је усађено у свијест да су искључибо жртве, да су их „агресори окупирали, попалили, силовали, попалили“. да је Босна „окупирана“. Немају ни труна самокритичности. Директни злочинци, најгори из те масе, нису кажњени, чиме им се шаље порука да могу некажњено и у будућности да чине исто. Осим тога, нико се из бошњачког корпуса није јавио да гласно пита ко је то убијао свој народ на Маркалама? Ко је напуцао неколицину Муслимана с лаким наоружањем на касарну, на војни конвој? С којим циљем је неко направио страначку војску? Ко је убио Цацу, Ћеле, шурјака Сефера Халиловића? Зашто нема казне за одсијецање глава?

    Јако је битно шта је узрок, а шта посљедица. Јер да није било сачекуша, напада на касарну, војне конвоје, убиства мајора – српског преговараћа, сигутан сам да приједорски Муслимани не би платили тако високу цијену. Шта је проблем ако тражим сличан третман за злочинце и налогодавце с друге стране? То је предуслов да бисмо уопште ми, нормални, поштени људи, могли градити будућност. Зар с Бакиром на челу државе можемо у будућност?

  62. „Јако је битно шта је узрок, а шта посљедица. Јер да није било сачекуша, напада на касарну, војне конвоје, убиства мајора – српског преговараћа, сигутан сам да приједорски Муслимани не би платили тако високу цијену.“

    O Prijedoru, presudama i dokazanom zločinačkom obrascu otpuštanja sa posla, progona i masovnih grobnica sam veeć više puta govorio i ne planiram se ponavljati.

    Nadam se da ima dovoljno ljudi u Prijedoru i drugdje koji će konačno reći osobama koje su poput Dražena zatrovane karadžićevskom propagandom da se ratni zločini ne mogu pravdati.
    Kao što je Karadžić dan nakon presude pozivajući se na teroristički napad u Briselu pokušao da opravda trnopoljska ubistva, kao da je ubijajući žene i djecu i trpajući ih u masovne grobnice spriječio da oni postanu teroristi koji će u budućnosti ubijati kršćane.
    Tako se i dražen predstavljaborcem za hrišćanske žrtve minimizirajući da je Prijedor grad sa najviše masovnih grobnica.

    Ali dobro -on ima hobi.

  63. Dobro, Dražene, ako je tako, ako im je usadjeno u svijest da su žrtve i ako takva masa samo čeka priliku da se osveti, zašto, sa druge strane, davati vjetar u ledja takvoj politici i takvoj svijesti otvaranjem studentskog doma pod imenom Radovana Karadžića? Dakle, slušaj, ne postoji nijedan racionalan razlog da se studentski dom pored Vuka nazove Radovanom Karadžićem – razlog može biti samo politički.
    Ja ti kažem da i Bakir i Dodik igraju istu igru i da su oni u svojim glavama odavno raščistili sa pitanjima o kojima ti i Jasse razgovarate…tu igru ne igram….

    Jesi li ti, Dražene, već zaboravio krst na Zlatištu? – Da me ne bi razumio pogrešno, ne kažem ti da krsta nije trebalo da bude – pitam te gdje je? Zašto ga nema?

  64. Dražene, što se tiče dogadjanja u mom gradu početkom rata,u najvećem dijelu nas dvojica imamo približno iste poglede i razmišljanja , ili podudarne.

    U onom dijelu u kojem se razlikujemo , vjerovatno je to što sam bio u to vrijeme u Prijedoru, što sam kroz sve to prošao , doživio, i preživio.
    Što se tiče jasseta, da li on svjesno laže, da li je , ili je bio u Kozarcu. ili na drugom mjestu, ne znam. Ali sa najvećim dijelom njegovih stavova o dogadjanjima u gradu se ne slažem.
    Ja, lično sam tada bio u najboljim godinama, sjećam se svega, bio sam učesnik borbi u epicentru, u Prtizanskoj, i ne može niko da me ubijedi u ono što nije bilo.

    Najviše mu zamjerim što opravdava upad exstremista na grad, a to je upravo bilo ono što je njegovom narodu donijelo najviše zla.
    Ako je to bilo dobro, zašto i on nije bio s njima da se i on upiše u „junake“ tipa Ećimovića i Hadžije.
    Najviše su mogli da pomognu muslimanima tako da su otišli u njihovu vojsku, borili se na bojnom polju., možda bi i preživjeli. S njima su manipulisali Čirkini i Mirze mujdžići i sad su obojica živi. I moj sugradjanin Mursel, sada pokojni, bio je mudar, nije upadao u grad pun vojske, otišao je u inostranstvo, poslije rata došao, i lijepo se obaogatio na politici.
    A, vjerujem, da ni u dlaku se nije razlikovao što se tiče pogleda od Ećimovića, od Hadžije i ostalih .
    Mudrost je sačuvati u najtežim situacijama glavu.

    I, jasse je takav, nije taj uludo jurišao Partizanskom, sada je lako prosipati bošnjaštvo.
    Ali uvijek ima budala koji se opasuju explozivom za nečije tudje interese.

  65. prijedor,04.04.2016. 11:48:05[162530]
    I moj sugradjanin Mursel, sada pokojni, bio je mudar, nije upadao u grad pun vojske, otišao je u inostranstvo, poslije rata došao, i lijepo se obaogatio na politici.

    To ti kazes.Iz Prijedora tada nije ni muha mogla izletjeti bez znanja vlasti a ne das ode u muslimansku vojsku.Cak su i pustene ljude ubijali po Koricanskim stijenama….

    Ali da vidimo kako je taj mudri(pokojni) Mursel prosao.

    Muharem Murselović, ugostitelj i lokalni političar iz Prijedora, a potom zatočenik logora Omarska i Manjača svedočio je danas o ubistvu nekoliko zatvorenika u noći između 6. i 7. avgusta 1992. godine. Optužba ga je pozvala da svedoči o presuđenim činjenicama iz drugih predmeta koji su se bavili logorima Omarska i Manjača, a koje odbrane Miće Stanišića i Stojana Župljanina ne prihvataju i osporavaju.

    Svedok je uhapšen 30. maja i zatočen u Omarskoj od 6. avgusta, kada je sa još oko 1.300 zatočenika ukrcan u dvadesetak autobusa. Naređeno im je da leže na podu, a kako ih je u autobusu bilo oko 80, ležali su jedni preko drugih. U autobusu jeuključeno grejanje i zatvoreni prozori, a većina zatočenika imala je dizenteriju i „izmet im se slivao niz nogavice“ – opisao je svedok. Murselović, koji inače boluje od dijabetisa, je pokušavao da dođe do prozora kako bi sa stakla lizao kondenzovanu paru. Policajci iz obezbeđenja ulazili su više puta u autobus i gazili zatočenikenaglas komentarišući „kako smrde Balije“.

    Do logora Manjača vozili su se desetak sati uz više pauza ispred gostionica, gde je lokalno stanovništvo kamenovalo autobuse. Policija ne samo da to nije sprečavala, već ih je, prema svedoku, na to podsticala govoreći da su u autobusu „Zelene beretke i ekstremisti“. U sumrak su stigli ispred logora Manjača i rečeno im je da ostanu u autobusima do jutra. Tokom noći policajci su naredili starijem čoveku Dedi Crnaliću da izađe, govoreći da će „od njega praviti ćevape“. Dedo je, kaže svedok, molio da ga ne tuku, ali je prebijanje trajalo oko 20 minuta. Dedo je vraćen u autobus ali je ujutru konstatovano da je tokom noći preminuo.

    Ujutru je svedok video tela još sedmorice ubijenih. Pošto je komandant Manjače odbio da primi mrtve, leševi ubijenih logoraša su vraćeni u autobuse i zatim bačeni u reku Vrbas, a posmrtni ostaci Dede Crnalića eksuminrani su 2000. godine. Murselović je do sredine novembra bio zatočen na Manjači za koju kaže da je bila „manje zlo“ od logora Omarska. „Mi smo hteli da pobegnemo iz tog zla od tih naših Prijedorčana bilo gde, pa i na Manjaču“, rekao je on.

    Branilac Stojana Župljanina, bivšeg načelnika Centra službi bezbednosti (CSB) Banja Luka, pitao je svedoka da li „preuveličava“ kada kaže da je u autobusu bilo uključeno grejanje pošto „ne bi bilo logično“ da policajci iz pratnje „sebi otežavaju situaciju“. Svedok je odbacio takvu mogućnost ukazujući da mu je to bio „najteži dan u životu“. Advokat Igor Pantelić je potom svedoku sugerisao da su ih policajci primorali da leže po podu kako bi ih ustvari zaštitili od „netrpeljivosti Srba“ koji su gađali kamenjem, što je svedok takođe negirao.

    Konačno branilac je želeo da zna da li je svedok ikada kod upravnika logora Manjača ili organa vojne bezbednosti pokrenuo pitanje istrage ubistva u noći 7. avgusta. „Zar mislite da smo imali toliko slobode da kod vojnog zapovednika pokrećemo takva pitanja?, rekao je svedok. „Pa mi nismo bili na debati“.

    Neka svi sami procjene sta je bilo mudrije.Ja sam pisao da mogu razumjeti te ljude u napadu a nikad nisam rekao da je to ispravno.Kao sto i tebi ne zamjeram sto si puskarao taj dan.Ubistva civila i nevinih se nicim nemogu opravdati.
    Major Karlica je zadnja osoba o kojoj trebamo pricati kao heroju.Uzeo je velik udio u ubistvima,progonima,paljenju….u Kozarcu i po brdu prije napada na Prijedor.To je ono sto ti ne zelis da odgovoris.Ne mogu vjerovati da ne znas za njegovo bahacenje svaki put kad bi se vratio iz Hrvatske.Mjesecima prije.Njegova hvalisanja po kafanama koliko je pobio ustasa itd..Vozanja bjesnih auta sa hr tablama,prodaje bjele tehnike osvojene po hrvatskim ratistima…
    Ako je on heroj,onda jbg

    I da odluci se gdje je poginuo(ranjen)umro je u bolnici
    1.u kafani obala (ubio ga hadzija)
    2.u partizanskoj ulici prilikom odbrane Prijedora
    3.prilikom pregovaranja sa extremistima pa sa tavana bacena bomba na njega

    Cisto onako da se Drazen dalje ne provaljuje,jer smijace mu se Simo

  66. Jos samo da se izvinim ostalim citaocima na zauzimanju previse prostora.Znam da je mucno citati sve ovo.Smatram da je bolje ratovati rijecima nego puskama. Ne ocekujem da niko promjeni stav o proslom ratu zbog mog pisanja.

    Ljudi su najvise ubijani u Kozarcu zbog,kako su ubice vecinom govorili,da smo svi bili ustase u 2. sv. ratu.To je strasno.Tolika ubistva,masovne grobnice logori,paljenje imovine,silovanja,protjeravanja…e jesmo šupci sto ostetismo onaj tenk iz drazenove price.

    Ovim se iskljucujem sa teme.
    Hvala administratoru na ustupanju prostora.

  67. Jase, ja nisam taj dan puškarao , bio sam u odbrani svoga grada .
    Karlicu nisam poznavao , iako obojica Prijedorčani. Kada je poginuo u Obali, onda sam čuo: poginuo major Karlica.
    Šta je pričao po kafanama , ne znam, niti sam čuo za ta hvalisanja. Ali, Hadžiju sam znao i njegove motoriste, spletom okolnosti, ne misliš valjda su oni upali u grad sa čokoladom i kolačima. Da ne bi radili ono sa srbima što je Karlica radio u Slavoniji, mada i ta hvalisanja uzimam sa rezervom. Čula-kazala. Čisto sumnjam da neko od Muslimana bio u kafani sa Karlicom i slušao čime se on hvališe.

    Nemam razloga da ti lažem kad sam pričao o dogadjaju iz pošte i Ećimovićevim ispadima.
    On je bio poremećen čovjek, zadojen mržnjom, da je bio normalan sklonio bi porodicu na sigurno pa jurišao u suludu akciju.

    Ne poričem da su mnogi stradali u Trnopolju, Omarskoj, Manjači.
    Rekao sam odmah da je sramota naša što je to posojalo. Trebalo je omogućiti ljudima da mirno izadju iz grada, ko je htio da ostane, obezbjediti im zaštitu.

    Govorili su mi: čovječe, zar ne vidiš šta oni nama rade u Sarajevu, Zenici, Konjicu, Livnu, ….?
    Ali, mi nismo oni, mi treba da se razlikujemo od njih, od neljudi.

    Zbog tog neslaganja sam otišao na ratište odmah u julu , na Gradačac da budem vojnik, gdje se vojnički boj bije.

    Jedni su bježali iz Prijedora, drugi su bježali u Prijedor.

    Danas vidim da sam trebao uzeti svoju porodicu i otići daleko, makar i na drugu planetu. Borio sam se za ovu zločinačku vlast.
    Bolje nisu prošli ni vojnici na druge dvije strane.

    Misliš li da je bilo bolje Srbima na drugoj strani?
    Ne, dragi moj sugradjanine. sve su prepisivali jedno od drugih.
    Cijela BiH je smrdila na krv i dim. sve i jedna njena stopa.

    Eto, Mursel je bolje prošao i na Manjači, nego što su Hadžija i Ećimović,ostala je čitava glava porodicu sačuvao, vratio se u svoju imovinu, bavio se profitabilnom politikom.
    Da im se taj dan pridružio , prošao bi kao i oni.

    Mudrost je , Jasse , sačuvati život. Život je pobjeda.
    Ponavljam, Keraterm, Trnopolje, Omarska su naše velike greške, za koje sam ja odmah govorio nisu trebale da postoje.

  68. https://www.youtube.com/watch?v=S_oP0ZKvjFY

    Evo, Mektić je sve lijepo kazao…obratite pažnju na imena i na propagandu koju su isti ti papci koje Mektić pominje, u službi kriminala, godinama provodili na ovim prostorima….

    Isti ti ljudi koji su pominjali narandžaste revolucije – a sami su izveli jednu takvu, na čelu sa buljookim protokriminalcem; oni su zapravo ti strani plaćenice na koje sve vrijeme upućuju; upućuju na same sebe – oni, sada, ne prezaju da optuže Mektića za ratne zločine u Prnjavoru…

  69. @lsasa

    Не знам по којем основу повезујете моју маленкост с именовањем студентског дома? Ја сам и текстовима и коментарима стотину пута „распаковао“ и Додика и Бакира, и њихову везу. Они су ликови из деведесетих и ја бих такве протјерао у пензију.

    Али отиће и Бакир и Додик, и без њих, остаћемо ми на стартним позицијама из 1941. године. Постоваи сам скоро текст Пресовог новинара који пита „Зар је помирење ако Орић Дудаковић у тв студију коментаришу пресуду Караџићу?“. Нема ту будућности, а силом се ништа добро не може постићи. Да ли сте запазили да ни један коментатор бошњачке народности није критичан према Муслиманима који су одговорни за рат. Припремали, наоружавали, направили страначку паравојску, напали, убијали жене у црнини, војнике УН, свој народ, одсијецали главе заробљеницима, палили села, одводили цивиле из станова, и све то нема казну. Нема чак ни реакције на пресуду хашких судија да су пуцали по свом народу. Боле уши од те тишине.

  70. @češnjak

    “ Nadam se da ima dovoljno ljudi u Prijedoru i drugdje koji će konačno reći osobama koje su poput Dražena zatrovane karadžićevskom propagandom da se ratni zločini ne mogu pravdati.
    Kao što je Karadžić dan nakon presude pozivajući se na teroristički napad u Briselu pokušao da opravda trnopoljska ubistva, kao da je ubijajući žene i djecu i trpajući ih u masovne grobnice spriječio da oni postanu teroristi koji će u budućnosti ubijati kršćane.
    Tako se i dražen predstavljaborcem za hrišćanske žrtve minimizirajući da je Prijedor grad sa najviše masovnih grobnica. „

    Покварен си као мућак. Осим тога, у стању сужене свијести не водиш оно што јесте, а видиш оно што није.

    У више наврата сам овдје написао да су ЗЛОЧИНИ НАД НЕСРПСКИМ ЦИВИЛИМА И НЕДУЖНИМ ЉУДИМА ПОЧИЊЕНУ НА СРАМОТУ СЛАВНИХ СРПСКИХ ПРЕДАКА И НЕРОЂЕНИХ ПОТОМАКА. Ја се поносим што ми је прадјед носилац Карађорђеве звијезде 1. реда, што ми је дјед са 16 година отишао у партизане (а након рата није могао од сиротиње да плијени и узима, већ отишао да ради тежи, а часнији посао). Поносан сам на ратни пут мог оца у 16. крајишкој бригади, гдје је на фронту доказивао јунаштво. Поносан сам и на моју мајку, која је током рата показала чојство.

    Друго, ја нигдје не правдам нити минимизирам злочине над несрбима, нити тражим ослобађање од казне криваца. Из оног интервјуа закључујем да је чак и сам Караџић данас свјестан своје одговорности, да се каје, али и да се помирио одавно да ће живот окончати у затвору.

    Караџићу сам захвалан што је организовао борбу за опстанак српског народа у моменту кад СДА паравојска броји 70000 наоружаних припадника, а много тога му замјерам, али о томе не желим с Бошњацима. И он и ја знамо да су сви битни протагонисти из деведесетих заслужили доживотни затвор. Али казне за злочине над Србима нема. То ја проблематизујем, а вама је у реду. Кроји се лажна историја. Караџић је појединац,ли вама треба колективна казна. Мема задовољства чак ни пресудом од 40 година.

    Нема самокритичности међу Бошњацима. Ако тражим одговорност бошњачког врха, ја тим не тражим оправдање за српске злочинце. Али чешњаку сам ја по томе
    „затрован караџићевском пропагандом“. Он нема огледало ине види себе.

    Убиства приједорских цивила ничим се не може правдати, али то нема везе с истином коју је Караџић рекао ДА СМО МИ ОВДЈЕ ИМАЛИ ПОСЛА С РАДИКАЛНИМ ИСЛАМОМ И ДА ЈЕ „ЛЕТЕЋИ ИМАМ“ ХАСАН ЧЕНГИЋ ЈОШ ЉЕТА 1991. ФОРМИРАО СДА ПАРАВОЈСКУ, ПУТОВАО ПО НОВАЦ, ОРУЖЈЕ И НАРУЏБУ ОНИХ КОЈИ ЋЕ ПРЊАВОРЧАНИМА, СРПЧАНИМА И ЛОКАЛНИМ ЦИВИЛИМА ОДСИЈЕЦАТИ ГЛАВЕ. То су чињенице, као што је и „декларација“ исламска. Као што и јуриш очајника у смрт неодољиво подсјећа на бомбаше самоубице.

  71. И на крају, најбитније, чешњаку и Јасенку су сарајевски медији толико попеглали мождане вијуге да немају капацитет да схвате да

    КАРЛИЦА НИЈЕ ХЕРОЈ ЗАТО ШТО ЈЕ „УБИЈАО МУСЛИМАНЕ И ХРВАТЕ“ ВЕЋ ЗАТО ШТО ЈЕ МУЧКИ УБИЈЕН ОД СТРАНЕ ФАНАТИКА, НАОРУЖАНИХ БУДАЛА, ПРИЈЕДОРСКИХ ТЕРОРИСТА,

    И ДА КАРАЏИЋ НИЈЕ „СВЕТАЦ“ НИ ПО ЧЕМУ ИЗУЗЕВ ПО ЧИЊЕНИЦИ ДА ГА ЈЕ ХАШКИ ПАРАСУД НАПРАВИО ЖРТВОМ И НАПРАВИО ГА ПОЗИТИВНОМ ИСТОРИЈСКОМ ЛИЧНОЋУ ЗА СРБЕ, СТРАДАЛНИКОМ. ИСТО ВРИЈЕДИ И ЗА МИЛОШЕВИЋА.

    Исто тако, да СДА није имала своју паравојску и напуцала луђаке на Србе, данас не би било ни Републике Српске ни масовних гробница.

    КАД ЋЕТЕ ПРЕСТАТИ БРАНИТИ ОЛОШ ИЗ СВОЈИХ РЕДОВА?

  72. Ne povezujem ništa s tobom Dražene; opušteno, dovoljno sam dugo ovdje da znam da si sasvim korektan – samo ne mogu da gledam kako se ljudi prepiru oko stvari koje su svjesno servirane od najobičnijih kriminalaca. Ti ljudi doslovno profitiraju na bijedi i na mrtvima – doslovno. Jasno mi je i da su te stvari servirane na način da ih je teško/nemoguće izbjeći, ali, j-ga, treba pokušati. nemam pojma – između opcije da pjevam priče od kojih Duduk i Bakir profitiraju i alternative, kopam i rukama i nogama za alternativu….

  73. Dražene, ti nažalost ne shvataš zakonitosti logike i svu podvojenost argumentacije koju si upio i onakvim rečenicama koje sam ti parafrazirao u prethodnom komentaru minimiziraš zločine i koristiš obrazac opravdanja kojim dodatno obezvrjeđuješ žrtve zločina.

    Činjenica koju moraš priznati jeste da si ti učen i nedoučen, da nemaš nikakvu kompetenciju da vršiš historiografske analize ili da tumačiš pravne postupke. Nesposoban da se ostvariš u oblasti koju si izabrao kao životni poziv ti se bacaš u „hobi“ palamudeći i budalasajući o stvarima u kojima niti si učestvovao niti si sposoban razumjeti pravne konsekvence sudski utvrđenih činjenica.
    Od svega ti ostaje da dijagnosticiraš kako je svijest drugih koji se ne slažu sa tobom „sužena“ kako su „im moždane vijuge ispeglane“ i da se ljudima obraćaš kao fragmentima kolektiviteta.

    Samo ti ovom parafrazom tvoje rečenice u kojoj su prijedorski Bošnjaci zamjenjeni Srbima, a prijedorski zločinci preimenovani u NDH htio pokazati dokle si sam sebe zatrpao.

    Ali, što bi rekao Vučić – Prosto ti bilo.

  74. Чешњаче, нисам знао да ти и Џасенко овдје пишете историјске научне радове и да сте компетентни. Изузетна ми је част!

    Ти си оно слинаво дијете које се у друштву дајџе, локалног клошара, залети да удари јачег, па кад добијеш по брњици, цвилиш деценијама. Дрзак си и у недостатку одговора бавиш се мојим приватним животом, иако у исти немаш увид. Ето, мени је хоби да овдје коментаришем, а теби је то професија. мојој способности ништа не знаш ни колико сам професионално остварен. Зато зачепи лабрњу! Ти си једанмазохиста који хоћеш брак са силеџијом и злочинцем који те тртио, убио те, попалио ти имовину.
    Ја сам компетентан да ти то дијагностикујем.

    ДА ЛИ ЈЕ ХАШКИ ПАРАСУД СВОЈИМ РАДОМ ДОВЕО ДО ПОМИРЕЊА НАРОДА? НИЈЕ.

    ПОНОВИЋУ ДА ЈА НЕ СПОРИМ КАЗНЕ ЗА ЗЛОЧИНЕ НАД НЕСРБИМА, ДА ЈЕ ЛАЖ ДА МИНИМИЗИРАМ ИЛИ ОПРАВДАВАМ БОШЊАЧКЕ ЖРТВЕ. ЧЕШЊАК МИ ТО ПОДМЕЋЕ КАО ШТО СУ ЊЕГОВИ СРБИМА ПОДМЕТАЛИ МАРКАЛЕ, УБИСТВО БОШКА И АДМИРЕ, ЖЕНА У ЦРНИНИ ПО САРАЈЕВУ.

    СПОРИМ САМО ЧИЊЕНИЦУ ДА СРБИМА СУДЕ РАТНИ НЕПРИЈАТЕЉИ И ШТО НЕМА КАЗНЕ НА ДРУГОЈ СТРАНИ, ЧИМЕ СЕ КРОЈИ ЛАЖНА ИСТОРИЈА И ПРИПРЕМА ТЕМЕЉ ЗА НОВО КРВОПРОЛИЋЕ. ХАСАН ЧЕНГИЋ ОД САУДИЈСКЕ АРАБИЈЕ ДОБИО НАОРУЖАЊЕ, А САУДИЈСКА АРАБИЈА НАЈВЕЋИ СПОНЗОР РАДА ХАШКОГ ПАРАСУДА! НЕМА ТУ ПРАВДЕ.

  75. Неумјесно је поредити Јасеновац с Приједором. Друго, битно је познавати узрок и посљедицу. Прије било каквог терора над пд Муслиманима, они су били наоружани и први су напали. Срби у НДХ су прво одвођени у логоре, постојали су расни закони, и формирање партизанског покрета је посљедица, а не узрок страдања. Осим тога, починиоци у Приједору су кажњени. Артуковић је јео палачинке пред смрт у притвору.

  76. @aleks

    У пресуди Караџићу се нигдје не помиње одговорност и учешће екстерног фактора. Они су и узимали те дисиденте, бивше робијаше, финансирали их, наоружавали, да би разбили СФРЈ. Па је Милошевић „као“ бранио СФРЈ, а Туђман отворено рушио. Сјетимо се само Изетбеговићевог повлачења потписа с Кутиљеровог плана! Он већнаоружао страначку војску.Сјетимо се хапшења Аркана и експресног пуштања, сарадње удбашких остатака све вријеме сукоба и претварања рата у бизнис. Зар је неко могао финансирати странке у толико општина?

    Зато ја сматрам да су сви, па и Караџић, требали робијати доживотне. Међутим, Бошњацима је правда кад Насер Орћ и Атиф Дудаковић у тв студију коментаришу пресуду Караџићу, а нједног не чусмо да тражи отворено казне за одсијецање српских глава и паљење села. Ниједан не помиње детаљ из пресуде, да су пуцали по властитим цивилима. Гдје је ту људскост. Кад кажем да им је испран мозак, то констатујем са жаљењем. Покушао сам да пробудим у њима трун самокритичности, али поражен сам као човјек кад видим колико су заглибили.

  77. @lsasa

    Да нам сутра дјеца не би ишла у нови рат, ове ствари се не смију гурати под тепих. До детаља утврдити чињенице. Умјесто да је Хаг то завршио, ми смо враћени на почетак. Гурало се под тепих послије 1945. године, па докле смо стигли?

    Ја нећу да носим терет појединих будала из мог националног корпуса. Не желим на улици да сретнем неког српског злочинца из Приједора, али не желим ни тог Чиркина. Не желим да сретнем Аркана (сад је то немогуће), али не желим ни Орића. А 1997. сам у Зеници пролазио поред брадатих Арапа, оних који су хришћанима одсијецали главе. Да ли је то нормално?

  78. drazen78bl,05.04.2016. 13:57:50[162573]

    gospoda su na suđenjima (svi – i Karadžić, razni oficiri, Praljak, itd..) imali priliku da objelodane činjenice o tim „eskternim“ faktorima.. jer, šta im ko može, ionako su u zatvoru.. iako sigurno jeste bilo uticaja raznih eksternih faktora u različitim kasnijim fazama, za raspad države SFRJ su krivi isključivo „unutrašnji faktori“.kada je Izetbegović povlačio potpis SFRJ je već bila nepostojeća…vjerovatno se nikada nećemo oko toga usaglasiti ali to je već pitanje ličnog razumijevanja… svjedoci smo šta se i dalje radi… samo pljačka, laži itd.. samo destrukcija… jer ne znaju drugačije…I Milošević i Tuđman su regrutovali „emigracijske“ krugove da se više i ne zna ko je ko i pitanje je tu ko se iza koga namjeravao sakriti..svi su (i Izetbegović je to uradio) diskreditovali pravu opoziciju, minirali razvoj demokratije, otjerali ili ućutkali, marginalizovali prave disidente koji su ttražili suštinske promjene u društvenom uređenju a napravili sebi sami neke kobajagi opozicije ili se, jednostavno „stopili“ sa rivalima (kao Kučan u Sloveniji)..i zato danas nema nikoga kvalitetnog.. sve su uništili…u startu, niko nije tražio da se prvi izbori prvo održe na nivou Jugoslavije već se išlo sa republičkim, Markovića su svi rušili (a kao je sam Marković rekao Kučan ga je baš žestoko rušio)..itd. itd.

    https://radiogornjigrad.wordpress.com/2016/02/27/dejan-jovic-jugoslavija-drzava-koja-je-odumrla/1-a-jugoslavija-drzava-koja-je-odumrla_-uspo-dejan-jovic/

    http://45lines.com/pavle-gazi-za-fokus-2000-e-mika-spiljak-je-proizveo-tudmana/

    nisu u stanju niti jednu opštinu urediti da je pristojna za život.

  79. Dražene, naravno da nije normalno, ali tvrdim da su ekstremi tu i da će ih biti sve više sve dok su lopovi koji su trenutno u vrhovima vlasti – na slobodi.

    Uzrok ekstremizma na svim stranama nije ideološki nego “ekonomski“. Ako je u početku i bio ideološki, ekstremizam se vremenom pretvorio u prost instrument mafijaških organizacija koje se izdaju pod vlade.

    Ako ovo što se sada događa Mektiću nije konačno dovoljan dokaz da će buljooki protolopov učiniti apsolutno sve da bi zadržao pokradeno i ostao na slobodi – zaista ne znam šta još treba da se desi.

  80. Dražo,bez uvrede al opuco si se nečim što ni ti ne znaš šta je.Popusti malo strefće te , nedo bog infarkt.Moždani neće kolki god ti bio doktor.
    Držiš pridike da smo isti….E vidi jednu stvar.
    Kad“ budemo“ pobili 1200 djece u Banjaluci,ko što je VRC u Sarajevu,kad srušimo sve crkve po BiH,kad pobijemo negdje u svakom gradu po tisuću,dvije ,tri stanovnika,kad protjeramo svo stanovništo,a podijelićemo im čokolade za puta ,kad vjerske vođe blagosiljaju pohode srpske vojske,kad silujemo par hiljada srpkinja,e onda ćemo biti isti…Dotle možeš samo urlikat i pravdat se al ne može te oprat ni hiljadu voda…

  81. Usredine, zahvali se Skenderu što ti je didu stavio za glavnog junaka priče Starac i dijete.
    I Veljko Bulajić ti je ovjekovječio djedove u Filmu Kozara kada odvode moje Kozarčane u Jasenovac, i onu scenu u žitu sa Milenom Dravić.

    „….Poglavniče, kune ti se CVIJEĆE,
    pod Kozarom Srba biti neće…“

    Miru Cikotu i 50 žena sa djecom na kozaračkoj Goloj Planini ustaše iz Kozarca -Kozarac je muslimansko naselje, su uhvatile, sve su ih pobile odmah osim Mire koju su odveli u Prijedor i javno objesili u parku ispred sadašnje opštine.
    Izvedeni su svi djaci iz škola da gledaju pogubljenje.
    Dakle, prapočeci Issila.
    Stolicu ispod nje je izmakao Nurija P.

    Ono što ne mogu nikako da oprostim poslijeratnim vlastima u mom gradu je što su izbrisali sve nazive institucija koje su nosile Mirino ime: ulice u kojoj je obješena, škole, tvornice… Ništa više nema što govori da su ovaj zločin uradile ustaše, Mirini sugradjani.
    Zašto nisu napravili barem spomen ploču u parku u kojem je obješene nasuprot Mladenovovg spomenika, u kojem je sada Časni krst, ?
    Zar nisu jurišali na moj grad potomci onih istih čiji su djedovi objesili Miru?
    Upravo oko mjesta toga zločina vodile su se 92. i najžešće bitke za grad, tu su ubijeni moji sugradjani od potomaka Cvjećara koji su pobili žene i djecu na Goloj Planini, koji su objesili Miru.

    Malo ko sada u PD zna za Miru Cikotu ,jer nema ništa što bi mladim govorilo o zlodjelima ustaškim, ali svake godine potežu priče o izmišljenim bijelim trakama.

    Dakle, Usredine, tvoje djedove su ovjekovječili Skender i Bulajić u knjigama i filmu , a Srbi i ne razmišljaju da na Goloj planini naprave spomen ploču s imenima žena i djece koje su muslimanske ustaše pobile …

  82. Prijedoru,pederu…
    Moj rahmetli dida,pobjego od četničke kame a pola sela pobile švabe zajedno sa četnicima.Kroz selo išli nijemci sa tenkom a ispred svezani seljaci pa kad padne od iznemoglosti onaj tenk ga samo zgazi.To je meni moj rahmetli dida pričo a ti svoju priču ostavi nekom drugom.
    Pričaj malo unučadima o Tomašici i hrabroj vojsci RC-a ,Keratermu i Trnopolju…:P:P

  83. Jel dida pobjegao zato što je zoljom oštetio tenk – sram ga bilo?!

    J-ga, stvarno je smiješna ona rečenica o zolji i tenku…

    P.S.
    Kad se malo bolje sagleda situVacija, nije ni čudo što vas lopovčine deru (pametniji su) i u određenu ruku to je potpuno zasluženo. J-ga rodjaci, socijalni darvinizam – sposobniji/pametniji opstaju, a krelce koji su toliko nesposobni pa dozvoljavaju lopovima da im dvije decenije kroje kapu pričom o 40-tim i 90-tim i treba pretvoriti u prostu radnu snagu bez imalo prava….

  84. Usredine, ahahahahahah, prošao je prvi april.

    Njemci u muslimanskom selu sa tenkovima!

    hahahahahahaa!!!!!!!!

    glavni junak Skenderove priče Starac i dijete-tvoj dido.

    Pogledaj film kozaru, scenu u žitu sa Milenom Dravić, e tu scenu je Bulajić posvetio tvome didi.

    Naravno da unucima pričam s ponosom o VRS.
    Za Tomašicu i Keraterm su počinioci odgovarali, i neka su, trebali su da odgovaraju.
    To nije radila vojska nego je to patentirao Simo Drljača sa tzv stvaraocima Srpske.

  85. Зулкедине, ко смо „ми“, а ко сте „ви“?

    Никако теби и другим представницима Бошњака на српском националном порталу утувити да је кривица индивидуална. Нико из моје породице није се огријешио ни о једног несрбина. Ја не тражим кривицу муслиманског народа, нити да стављамо на тас злочине, већ тражим индивидуалну одговорност оног ко је формирао паравојну страначку формацију, наоружао и напуцао те људе на Србе. Да ли је одговоран Алија? Да ли је Сеад Чиркин?

    Поставите ли ви себи питање како то да нису истовјетно страдали Муслимани у Санском Мосту, Дубици, Новом Граду, Градишки, Бањој Луци, Прњавору?

  86. @aleks

    У Хагу Караџићу као олакшавајућу околност наводе споразум с Холбруком, што битно компромитује америчку администрацију (тргују политички с „ратним злочинцима). Милошевић и Караџић су за свједоке позивали највише званичнике западних земаља, али је суд одбио. Холандски ун војници из Сребренице никад нису одговарали, а ослобођени су Станишић и Симатовић (чији је шеф у Вашингтону), као и сви професионални војницу француске и других служби.

    У ситуацији „кадија те тужи, кадија ти суди“ није мудро свједочити о улози оних који основаше трибунал.

  87. Prijedore dragi,
    gdje opet po Skenderu, kako te bolan nije stid zazivati ime tog čovjeka.
    Rodila i othranila majka muslimanka i on kada je trebalo otišao u šumu da se sa Brankom i drugovima bori protiv onih koji su Srbe slali u Jasenovac.
    Pričao sam ti i o tome da moje dijete ide u školu koja nosi ime po Husi Hodžiću, partizanskom prvoborcu koji je život dao na Kozari boreći se sa Mladenom protiv nacista i njihovih sluga.

    I sada opravdavaš ubijanje njihovih potomaka i porodica i presuđene ubice za zločine nad porodicama Hodžića, Karabegovića, Dizdarevića i drugih.
    Skenderovo srce je zavapilo kada je pogledao majku Stojanku – pa bili u tom Prijedoru – gradu sa najviše masovnih grobnica – ijedno ljudsko čeljade sa srcem da zavapi zbog majki i djece pobacanih Tomašicu, ima li iko da zavapi zbog Korićanskih stijena.

    Kažeš kada si vidio da se zločini spremaju ti si otišao na Gradačac, tamo ratovao i ovdje pišeš da o Tomašici i drugim masovnim grobnicama nisi imao pojma, ali to te ne sprečava da tvrdiš kako presuđeni zločinac Stakić nije kriv. E jebi ga, preorani Prijedor sa masovnim grobnicama koje se i danas pronalaze po avlijama tebi nije bio na očima, ali ti je na očima bio Stakić. Bil iko u tom Prijedoru od tog ponosnog srpskog roda ko je javno i jasno prstom pokazao gdje je masovna grobnica.

    Kad su ustaše katoličke i balijske počele genocid nad Srbima, banjalučki, sarajevski, mostarski… muslimani barem uzviknuše da to nije u redu i pozvaše na prekid zločina. Pa bi li u toj Banja Luci, u tom Prijedoru ijedan insad sa dušom da stane na trg i kaže – stante ljudi, grijeh je.
    Cveni kombi je u tišini svoje žrtve razvozio. I ti sada Skendera uzimaš u usta, nakon što su pred tvojim očima svi minareti iz njegovih soneta na prostoru RS odletjeli u zrak.

    Gdje je taj Skender u lektirama na prostoru RS, Mladena zazivaš, a njegova porodica danas radije živi u tuđmanovoj Hrvatskoj nego u osramoćenom Prijedoru.

    E, moj Prijedore.

  88. Vuliću sude zato što su ga tukli, a vi i dalje na fonu “Mi“ “oni“ – što, kratko i jasno, reče Dražen.

    Sasvim je ok živjeti u državi gdje se ljudi optužuju i gdje im se sudi zato što su ih mafijaši u sprezi sa vlašću tukli….a važno je raspredati prazne priče koje se zaista svode na generalizacije “mi“ “oni“, a ne na ličnu odgovornost – i to priče koje, upravo, proizvode sranja o kojima se ovdje raspravlja – priče iz četrdesetih i devedesetih….

  89. Češnjače, komentar ti je sa crno-bijelim šarama kao moj dalmatiner.
    Moji komentari upućeni zulkedinu , od milja nazvanom usredinu su baška,. Nas dvojica imamo svoj način komunikacije, sa replikama.

    A, sada:
    Što se Skendera tiče, u redovnim je lektirama u Srpskoj. Taman posla da nije.
    Inače , Skender, i pojedinci kao moji sugradjani E,Midžić. Muharem Suljanović, ( koji u centru grada ima svoju ulicu, a Miri Cikoti su je uzeli), i jedan broj muslimanskih porodica koji su odmah početkom 2. svj. rata otišli u partizane , spasili su vam obraz da kao narod u cjelini ne budete na strani fašista.

    Prije onoga rata u PD je bilo podosta Jevreja, o srbima da se ne govori. Jevreji u ratu su iskorjenjeni, zatrti, misliš li da su Njemci išli od kuće do kuće i ubijali ih?
    Ne , njihove komšije, u prvom redu muslimani , jer ih je bilo više nego Hrvata.

    Srbi , ono što nije poubijano i odvedeno u Jasenovac , pobjegli su u Kozaru.

    Mladenova porodica? Imao je brata Sretena vajara, živio u BG.
    Sin mu je oduvijek živio u Dubrovniku, ne znam da li je živ, ali uvijek je dolazio u Prijedor-
    Stričević Veljko,, poznat pod nadimkom Holivud oduvijek živio i umro u Prijedoru.

    Ne poričem da je u ovom ratu u Prijedoru bilo zločina nad nesrbima,
    da zbog toga mnogi leže i ležali su u zatvorima, i neka su, da nam nije trebao ni Keraterm, ni Omarska, ni Trnopolje, dda nisam znao kao ni većina mojih sugradjana za Tomašicu, da ti to iskreno, najiskrenije kažem, a tvoje je da mi vjeruješ., ili ne vjeruješ.

    Kaži mi grad, ili mjesto koje je u ovom ratu bilo poštedjeno zločina, paljevina, pljački, silovanja . sve je to bilo isto, ili slično. Nažalost.
    Maloprije čitam o S Mahmuljinu i zločinima i torturi El mudžahid, .
    Kombija , crvenih, bijelih, plavih je bilo na svim stranama.

    Otkud ti znaš da niko nije govorio da to nije uredu, otkuda znaš da niko nije išao u keraterme, u trnopolje, Omarsku , izvlačio svoje komšije i prijatelje.?
    Da, bilo je toga mnogo.
    Vjerujem da je i na drugoj strani bilo tako. Uvijek je bilo više dobrih ljudi nego rđavih. samo što u rđava vremena isplivaju na površinu neljudi, ljudski šljam, dok dobri ljudi rade kradom, u tišini, jer spašavanje drugih i drugačijih u zlim vremenima nije bezopasno, ni po onoga ko to radi, ni po one kojima pomaže…

    Bilo je šindlerovih lista, falabogu, na svim stranama.
    Makar na tim listama bilo jedan pojedinac, jedna porodica, veliko je djelo.

    E, moj češnjače. I pozdrav, i selam iz Prijedora.

  90. prosao je vremenski period od 20 godina posle rata,i sada mnoge cinjenice izlaze na vidjelo.

    radovan je dobio 42 godine,i ima sanse da dozivi slobodu,racunajuci zatvor u hagu i ukupno dvije trecine kazne.
    svi muslimani su se nadali dozivotnoj robiji i isudi za genocid u jos 7 opstina u bih,sa zeljom da ukinu r.s. kao ,,genocidnu tvorevinu.
    srbi su se nadali pravdi i oslobadjajucoj presudi. ocekivali su i da radovana oslobode i nagrade kao prvog evropskog borca protiv terorizma, i velike turske imperije u evropi,a pogotovo protiv islamske drzave u centru evrope. da podsjetim da je islamska drzava bila veliki cilj i san alije izetbegovica,pa i njegovog sina.
    da podsjetimo da je prvo u bih formirana stranka hdz, pa sda, pa tek pola godine iza njih,sds.

    sjetite se neustavne odluke,jedan gradjanin -jedan glas,pa referendum u bih,gdje su srbi preglasani,protivno ustavu i zakonu.
    sjecate se priznanja bih od dzordza busa i kola i drugih svjetskih faca,jer im je trebao rat na balkanu,prodaja oruzja i lazna demokratija…..rasturili su jugoslaviju,kao sto dana rasturaju desetine arapsik zemalja i banana drzava. cilje je nafta,dijamanti i svjetski poredak,i pokoravanje rusije.
    da podsjetimo da su prve zrtve u bih, bile u martu 1992…svatovi,a da je bilo i napada regularnih hrvatskih vojski u bih na sijekovac,pa na srpska sela kod livna itd. sjetite se da su prvi pravi terosristicki napadi bili na regularnu vojsku jna,i to u mostaru,kada su muslimani i hrvati pored kasarne juzni logor parkirali veliku cisternu koja prevozi naftu,a unutra su napakovali tone exploziva i srusili cijelo jedno krilo kasarne jna u mostaru.

    da podsjetimo da je 29 APRILA 1992 godine u lisabonu,pod vodstvom kutiljera bila potpisana mirna podjela bih na 3 (tri) entiteta,jer su tada i hrvati,dobili treci entitet,sto sanjaju i danas.
    potpisnici su bili alija,radovan i ante boras od hrvata.
    tada su u sarajevu poludili,pa su 2-3 maja 1992 godine ,,jugosloven,, i sandzaklija ejup ganic,kljujic,vikic i alijin sin bakir izetbegovic koji je bio sef (ratnog) kabineta alije,naredili ,(po istom receptu-kao u maju 1991 u zagrebu),napad na dom jna u sarajevu,jer je to u svakom gradu najslabija vojna tacka.
    istovremeno su u obicnu subotu 2.maja 1992 kada nije bilo nigdje rata,napali komandu jna na bistriku,gdje se i danas nalazi komanda os bih.
    sjecate se napada na jna u dobrovoljackoj ulici gdje su ubili 45 vojnika i oficira,medju kojima su bila i 4 muslimana,2 makedonca,1 albanac,1 slovenac,2 hrvata.
    sjecate li se da je bih sa tadasnjom SR jugoslavijom potpisala ugovor o mirnom iseljenju jna iz bih do 15 maja 1992 g,a koji je jednostarno ponistila patriotska liga,zelene beretke i drugi kriminalci u sarajevu i tuzli. sve se ponavljalo ,jer su muslimani i hrvati htjeli rat i cijelu bih,za sebe.
    tuzlanska kolona jna ,iako je postignut dogovor,je napadnuta 15,maja 1992 godine i poginulo je oko 63 vojnika i oficira,a ranjeno mnogo vojnika u koloni.
    ostalo svi znate….rat je trajao 3,5 godine,srbi su imali oko 23,500 mrtvih,u bih je bilo oko 90,000 nrtvih,a najmanje milion raseljenih.
    od sveukupne ratne tragedije,jos se vecina nije oporavila,a samo oko 2,000 ljudi se trulo obogatilo na ratnom profiterstvu i razvaljivanju velikih firmi i pruhvatizaciji.

  91. zahvaljujuci srpskom narodnom pokretu,sa vodstvom radovana,ratka i krajisnika,i masom patritota i rodoljuba i boraca,rezultat je sledeci.

    cijeli svijet je priznao republiku srpsku,kao najveci entitet od 49 % u bih.sa definisanom granicom,skupstinom,valutom(1995 -dinar),vojskom,policijom,centralnom bankom ,sudstvom,itd,sto je san svih drzava i pobunjnih pokrajina u svijetu…..treba li da podsjecam na kataloniju,korziku,irsku,osetiju itd.

    hrvati su u aprilu 1992 imali svoj dogovoreni i potpisani u lisabonu entitet u bih. kroz dejton je to sve izgubljeno i imace dozivotni problem kao manjina u federaciji,bez svog glavnog grada,medija itd. inace u federaciji imaju oko 15 % teritorije,ali imaju samo oko 8 % naroda.

    muslimani su htjeli da uzmu cijelu bih za sebe,bez srba,a dobili su oko 33 % teritorije,a ostatak je ditrikt brcko sa 3 %.
    posteni muslimani su dobili parve muslimane iz arapsik drzava,koji im otimaju dzamije,usput su glavni svjetski teroristi,jer su usvim jadima po svijetu imali glavne uloge.
    a za koji 20 godina ce muslimani iz bih biti manjina u svojoj drzavi,jer ce im glavnu rijec voditi afganistanci,jordanci,arapi ,abu mali,imam veliki i hamzi ga hop.
    alija ce posthumno dobiti islamsku republiku u centru evrope,a bakir ce mozda dobiti zeta koji smrce belo sa kcerkom,a nije tranvestit ili gej.

    sada je i svakom laiku jasno,da je rat carstvo bjelosvjetskih budala,i zlocinaca i prevaranata,i da nema dobrih i losih momaka,nego da se koriste prljava sredstva i folovi iz specijalnih ratova iz kuhinje demokratskih vodja.
    prvi put je javno receno u hagu da su muslimani ubijali svoje ljude na markalama,jer je to zvanican stav expertskog tima ujedinjenih nacija,i zbog toga je haski sudija izuzeo misljenje.
    a to je sve i logicno. zamislite na malom prostoru,velicine manjeg rukometnog igralista,od jedne granate-MINOBACACKE,a ne avionske,65 mrtvih i 220 tesko ranjenih muslimana.

    u zadnjih 20 godina smo se nagledali ratnih i svjetskih teroristickih najmestenih eksplozija,od terorista na aerodromu brisel sa 15 kilograma exploziva na staklenom aerodromu,pa do auto bombi izmedju muslimana. i nigdje nije bilo ni blizu toliko zrtava,kao na markalama,od 2 kg minobacacakog exploziva,koji su muslimani sami sebi namontirali ,da bi izazvali preseljenje i izmjestanje srpske artiljerije oko sarajeva.

    u sudjenju majoru djukicu za tuzlansku kapiju sa 75 mrtvih tuzlaka je izvrsena rekonstrukcija na vojnom poligonu u nikincima i experstki- vojnicki dokazano da je granata ispaljena sa muslimanski polozaja po svojim tuzlacima.

    a uskoro ocekujemo rekonstrukciju genocida u srebrenici.
    i ptice na grani znaju,i komandant policije srebrenice mahmuljin i drugi oficiri armije bih ,da je srebrenica dogovoreni zlocin izmedju alije i klintona. alija je zivio jos cca 8 godina iza rata,a nikad nije otisao u srebrenicu,jer nije smio,znao je da bi ga lincovali.
    amor masovic je na komemoraciji u srebrenici,proskle godine,11 jula 2015 komenstarisao na tvbih i zeznuo se pa rekao javno…..u srebrenici su se desila dva genocida…jedan do 11 jula 1995 do kada je poginulo i umrlo cca 3.500 muslimana, drugi genocid se desio u julu 1995 kada je poginulo i od posljedica borbi umrlo cca 3. 200 muslimana,a amor masovic jos traga za cca 1.300 tijela-ostataka boraca armije bih koji su izginuli u proboju prema tuzli u minskim polsjima,jer su morali proci ratne linije koje su minirane…….
    amor rece i osta ziv……
    jedan mrtva covjek je mnogo i previse,ali je sramota od svih drzavnih organa i institucija sto dozvoljavaju licitiranje i prevare oko svih zrtava i nestalih lica na sve stri zaracene strane.

    a za sve ima rjesenje,bez obzira na troskove,jer istina je samo jedna.

    obzirom da je srebrenica opstina u r.s. drzavnio organi treba da urade sledece:
    -da pokrenu zvanicni istragu o zrtvama u srebrenic.
    -da formiraju tim od predstavnika tuzilastva rs,policije rs,forenzicara rs,dokumentacionog centra i da sve podatke i imena na spomen groblju u potocarima,uslikaju i zapisu….
    -da u periodu od najmanje 6 mjeseci obidju u tuzli,gorazdu,sarajevu,i drugim gradovima,sve maticne urede,bolnice,ambasade,sudove i da za svako ime na spomen ploci u potocarima,zadokumentuju vrijeme podatke i dokaze o smrti i nacin smrti.
    -da pregledaju iseljenicke vize i glasacke liste,jer ima mnogo dokaza i svjedoka da i sada ima zivih ljudi koji glasaju u konzulatima po svijetu i nasljedjuju imovinu,a vode se na spiskovima mrtvih.
    -tada ce se tacno ustanoviti koliko je ljudi u ratu umrlo prirodnom smrcu,koliko je ljudi umrlo u medjusobnim obracunima u anklavi srebrenica,koliko je muslimana umrlo u 3,5 godine rata u borbama,koliko je muslimana poginulo prilikom borbi u proboju prema tuzli,JER TO SVE NIJE RATNI ZLOCIN. tada ce se doci do tacne i istinite price o broju muslimana koji su ubijeni,a da su se predali,jer je to ratni zlocin,po zenevskoj konvenciji. i za to treba da odgovaraju svi ratni zlocinci.

    za sve smutljivce i prevarante koji godinama laziraju podatke i varaju i zavadjaju narode,slijedi kazna ,krivicna prijava i dugogodisnja robija. a stvarnim zrtvama,i porodicama mir i spokoj.

  92. @Џасе

    Нису то ствари којима би се ти требао спрдати. Човјек је имао тумор који га је начинио инвалидом, савјесно је лијечен на Неуролошкој клиници у Бањој Луци, а моја реакција кад видјех тумор на МР снимку је људска, јер се ради о младом човјеку. Ја не знам за његове гријехе током ратовања у муслиманским јединицама, али о њему немах предрасуде. Не полазим од претпоставке да је одсијецаи главе ратним заробљеницима, већ га сматрам жртвом рата, младићем кога су Алија, Чиркин и слични гурнули на Србе. Није то био његов рат. Надам се да је жив и да је успјешно излијечен.

  93. komentarisao sam srebrenicu i montirane lazi oko broja zrtava amora masovica,kad dodje zvanicna potvrda…..

    u hagu je radovan osudjen na 40 godina,izmedju ostalog i za srebrenicu.

    ALI JE PRVI PUT SADA HAG,KROZ SLUZBENE IZJAVE I SVJEDOKE ODBRANE DR RADOVANA KARADŽIĆA ,ZVANICNO PRIZNAO BROJ ZRTAVA SREBERENICE,A TO JE CIFRA OKO 5.150.

    TO JE OGROMNA CIFRA,ALI JE DO SADA AMOR MASOVIC I UDRUZENA ZLOCINACKA FALSIFIKATORKA GRUPA BARATALA SA LAŽNIM PODACIMA OD OKO 8.300 SREBRENICKIH ZRTAVA.
    MATEMATICKI,TO JE NA HAŠKU CIFRU OD 5150 ŽRTAVA SREBRENICE,SKORO 60 % VIŠE OD STVARNIH ŽRTAVA.
    E SADA OČEKUJEMO REAKCIJU TUŽILAŠTVA I POLICIJE RS I ISTRAGE PROTIV MAŠOVIĆA I DRUGIH FALSIFIKATORA,KOJI SU SVE SVJENSO RADILI PROTIV SRBA.

  94. A ZBOG PUNO MATERIJALNIH DOKAZA I SVJEDOKA,OČEKUJEM I DA PROTIV ŽIVOG BILA KLINTONA PODIGNU OPTUŽNICU ZA RATNI ZLOČIN ,JER JE DOGOVORIO SA ALLIJOM IZETBEGOVIĆEM I ORIĆEM I DRUGIM RATNIM VLADARIMA IZ SARAJEVA I SREBRENICE,DA PREDAJU SRBIMA SREBRENICU I DA OMOGUĆE UBIJANJE MAKAR 5.000 MUSLIMANA,DA BI AMERIKA BOBARDOVALA SRBE.

    DA PODSJETIM,U JULU 1995, SE DESILA SREBRENICA,U OKTOBRU PREGOVORI U DEJTONU,I HOLBRUKOVA PRISILA NA MISLOSEVICA,A IZBORI U AMERICI SU BILI ODMAH U JANUARU 1996.

    KLINTON JE DOBIO IZBORE,PONOVO JE IZABRAN,A JEDAN OD GLAVNIH ELEMENATA JE BILA DEJTONSKA MIROVNA KONFERENCIJA.

    SVI SU VEĆ ZABORAVILI DA JE KLINTON DOGOVORIO SA ALIJOM MASAKR U SREBRENICI.

    ALI IMA BOGA….KLINTON JE OBOLIO OD PAR KARCINOMA,I JEDVA JE ZIV.
    A HILARI MU JE OPROSTILA MONIKU I PRIZNALA DA IMA LJUBAVNICU………..CIRKUS

  95. Хвала великој Америци!

    Велика и благословена Америка је једина признала исконско право Срба у БиХ на аутономију и то уградила у међународни уговор.

    Лично сам био забринут што је у првој пресуди Радован пресуђен само на 40 година, знајући колико Американци придају значаја символици. Мислио сам да су Републици Српској дали толики рок трајања.

    Данас, када сам чуо да је Радован осуђен на вјечну робију, пала ми је тона камена са срца.

    1. Gdje si ti to Simo pročitao u presudi da je Amerika priznala Srbima pravo na autonomiju?
      Mile nam je nešto zabrinut presudom koja i ionako ne govori o genocidnoj Republici Srpskoj ali je spominje ničim izazvan pozivajući se na jadnog Komšića.

    2. А ђе си ти прочитао да сам ја рекао да се признање налази у пресуди?
      Поменуо сам међународни уговор.

      Твоја тј. ваша опсједнутост Додиком, чак и на овом мом коментару, је за хећима.

    3. Simo, ti na objavi presude Radovanu spominnješ Ameriku kao da je ona jedina garant sporazuma. Ništa ona Simo nije nama garantovala i ti to dobro znaš. I velika Rusija garant tog sporazuma. Evo baš igra jedan film koji ide u prilog toj priči. Možeš ga pogledati u sinepleksu.Što se tiče opsjednutosti Dodikom, moguće da si u pravu, jer je taj čovjek opsjednuo naše živote i ne misli stati.

    4. Администратори БН-а добро знају ко им чини 95% коментаторлука.

      То се добро да упаковати када се напада Додик или када се полемише о неким другим случајевима.

      Овдје су осјетили опасност да би све изашло на видјело и да не би могли то контролисати и онда су једноставно угасили коментаре.

    5. Znam ja to Simo vrlo dobro i to kao komentator koji je vavijek protiv Dodika.
      Kada ostavim komentar koji se ne uklapa u neku njihovu, ne volim reći agendu, jednostavno ga ne objave.

  96. Као велики резултат српске аутономије у БиХ наводим податак да нико у БиХ није у последњих 20 година регистровао ауто, а да му свако слово у регистрацији није било ћирилично.

  97. Што се нешто фронталук ућутио!?
    А и балилук!?
    Телалуку БН стопирао коментаре, а ја наиван очекивао да ће навалити на Фронтал као ономад по једном чланку на овом порталу.

    Изгледа да сам ја једини рашомон вечерас.

    1. Коле,
      ви турци сте факат глупи.

      Јединог чоека који је могао, вама мрског Додика, побиједити на изборима, ви оћерасте на робију.

      Баш сте глупи…

  98. :-)))
    Svakako da ste u pravu savjetnice
    Koliko se sjecam tvoj gazda je upirao iz sve snage da Rasho i svi drugi haski optuzenici ekspresno odu u Hag
    I sad je njemu, tebi i slicnoj zgadiji kao zao..mamu vam jebem dezertersku

    Ne poredi covjeka koji je zrtvovao svoju slobodu, sa tvojim gazdom koji je svercovao dok je gorjelo, dzukelo nevaspitana.
    Ti o Dodiku (jebo ti on sve zensko i transvestitsko u rodu, a i ti njemu), a maloprije apisa, da te citiram: Твоја тј. ваша опсједнутост Додиком, чак и на овом мом коментару, је за хећима.

    1. “I sad je njemu, tebi i slicnoj zgadiji kao zao..mamu vam jebem dezertersku….“

      Ђе си ти прочитао да је мени жао?!
      Јесам ли лијепо написао да сам био уплашен када је осуђен на 40 година, а да ми је пао камен са срца послије јучерашње пресуде.

      Ове псовке ћу ти запамтити, турчине…

    2. Pogadja ovo dezertersku, a?
      Dobro moj ratni veli: Ako opet pukne s turcima i ustasama, prvo treba pozadinu obezbjediti i pohapsiti sve poput tebe..pa onda smjelo u boj

      Radovan ce biti i ostati srpski heroj, uprkos tebi i slicnima

  99. У праву је Даниел, Радован Караџић отишао је у легенду и већ за неколико година можда српска црква ће га увести у календар српских светаца, ма колико то било криво србождерима сваког соја и несоја. Оно говно јучер осуђено на доживотну није Караџић, то је др Драган Дабић који се хтио окитити туђим ловорикама. Бедник.

    1. Османе, мани се шупље приче.

      Ово је најважнија реченица која је изговорена јуче: “Ova odluka predstavlja važan korak ka utvrđivanju odgovornosti pojedinaca koji su uzrokovali strašne patnje građana Bosne i Hercegovine“

      Праведна и Богом благословена Америка злочин види као чин појединца, а не народа и државе.

      Или у преводу, нејма ништа од коришћења ове пресуде против постојања Републике Српске и њених институција. Тачка, што’но каже УСРО-премијер.

      https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/ambasada-sad-a-u-sarajevu-o-predsudi-karadzicu-vazan-korak-ka-utvrdivanju-odgovornosti-pojedinaca-442867

    2. Симо, пусти шупљу, јер Срби не вјерују у концепт индивидуалне одговорности, нити када је злочинац њихов нити када је из другог народа. А поготово када им или колико год им то пута поручила Америка.

      Нисам ни ја за кориштење ове и сличних пресуда за некакве покушаје напада на босанскохерцеговачку административну јединицу РС. То се тако не ради, то је потпуно бесловесно.

      И треба само пустити Додика да ради, склонити му се с пута, не ометати га превише.

    3. Јој Османе, баш шупљираш!

      Да бошњачка политика нема агенду рушења РС и да прихвата концепт конститутивности народа многе ствари у овој држави би се средиле.

      По цијену кризе и патње сопственог народа, бошњачка политика гура ту причу рачунајући да ће на дуге стазе из тога извући корист.

      Можда ти не спадаш у ту групу, али јучерашње изјаве Комшића, Џаферовића, нисам нешто упратио Бакира, оног силеџије из Антидејтон групе, Васвије Видовић, не говоре само о жељи за укидањем РС него се види и жал што у то није упетљана и Србија.

      Хаџифејзовић, сива еминенција бошњачке политичке чаршије, који је био главни наговарач Бакира да покрене ревизију тужбе, креће преко Нобила у акцију наплате штете од РС по основи јучерашње пресуде јер је могућност да то уради Србија отпала.

      Е онда све креће…

      Или да будем кратак.
      Бошњачка политичка елита провоцира рат.

    1. Ја мислим да је веома битно шта кажу Руси и Кинези.

      Русија и Кина су као стални чланови Савјета безбједности гласале за оснивање Хашког суда за ратне злочине.

      И Русија и Кина су имале право вета, али га нису употријебиле.
      По мени је ћутање знак слагања. И Кине и Русије.

    2. Boli me kurac! Za mene su i Karadzic, a pogotovo, i svaki oficir koji je dozvolio da ziv od u Hag zavrsena prica. Sada neka ih cerece kako hoce.

  100. Па људи моји, о чемо расправљамо?

    Срби који оду Хаг, нису ни дошли до суда (у правом смислу ријечи). Они су пали смртном непријатељу у руке, који се гузици не боји, а бога не познаје.

    Он је нанио огромну штету западним моћницима. Непоновљиво их је зауставио у продору на исток, што их је коштало милијардама и коштаће их још и питње је да ли ће икада успјети у својим намјерама, јер су били заустаљени у напредовању на исток преко српских територија 91-99.
    То они Србима не могу опростити.

    Хашки трбиунал постоји само да покаже свијету, шта се још поред свега може десити (поред санкција, бобардовања итд. итд…) онима који им стану на пут.
    Ништа горе не би Радован прошао ни да је пао у руке Насеру Орићу .

  101. –Premijer Republike Srpske Radovan Višković rekao je danas da Vlada nije spremna da razgovara o najavljenoj inicijativi udruženja porodica žrtava rata iz Federacije BiH da traže odštetu od Srpske nakon osuđujuće presude bivšem predsjedniku Srpske Radovanu Karadžiću u Hagu.

    „Ovo nema veze sa Srpskom i riječ je o individualnoj presudi pojedincu, iako je u tom momentu bio predsjednik Srpske. Ovo nije presuda Republici, pa o takvoj inicijativi niti razmišljamo, niti nas zanima…“, rekao je Višković.“

    Је ли сад мало јасније што је јучерашња изјава америчког амбасадора најважнија?

    https://www.nezavisne.com/novosti/bih/Viskovic-Nema-razgovora-o-odsteti-nakon-presude-Karadzicu/528994

    1. Симо, Републици Српској ће пресудити пресуда за Угљевик.
      Чисто све по америчком систему,нема скичања и приче да су нам то урадили јер смо Срби.
      Радована ту нема али нема ни Републике Српске.
      Заврну славину у Сарајеву по истом систему по којем су допустили Републици Српској да се сили блокадама рачуна УИО.

Оставите одговор