Емил Влајки: За шаку долара

Обруч самртног прољећа стеже се око Републике Српске. Настављају са притиском офуцани "господари свијета" преко својих играча у Федерацији БиХ, али и у сусједној држави. Ови посљедњи, новопечени носиоци власти, траже да се и у РС, као и у другим државама у региону, покрену полицијско правосудне машине против злочина и корупције уз једну „ситницу“: У […]

уторак, фебруар 19, 2013 / 12:21

Обруч самртног прољећа стеже се око Републике Српске. Настављају са притиском офуцани "господари свијета" преко својих играча у Федерацији БиХ, али и у сусједној држави.

Ови посљедњи, новопечени носиоци власти, траже да се и у РС, као и у другим државама у региону, покрену полицијско правосудне машине против злочина и корупције уз једну „ситницу“: У региону постоје стварне државе, а Република Српска је далеко од тога. Или боље речено, она је држава у оној мјери колико јој је до сада Милорад Додик то издејствовао.

На овакву изјаву читав кор паметњаковића узвраћа како један човјек није и не може бити држава, и како би, Додиковим одласком, РС и даље постојала. У принципу, то је точно. Али у конкретном случају није. Сви то знају. Планетарни полицајци који желе да униште РС као и друга српска подручја која су већ озбиљно начели отимањем Косова и Метохије, схваћају да им је Додик једина права препрека. Јер ткогод да дође на власт након Додика (личност, странка), а бит ће постављене само марионете „Великог брата“, неће ни прстом макнути да сачува, обрани садашњи достигнути степен државности Републике Српске.

Наравно, Додик, иако је доста невоља наслиједио, а и много тога се у његово име лошег чинило, ипак сноси командну одговорност за тешко економско и социјално стање у РС, а о чему смо у више наврата писали. Поврх свега, својим преемотивним, нерационалним наступима, окренуо је против себе неке медије, дио интелектуалне јавности и садашњи владајући врх у Србији. Поред тога, не рачунајући опозицију, има против себе дио владе као и дио властите странке чији истакнути појединци, а уз подршку својих правих господара, једва чекају да се докопају његове фотеље.

Једно је сигурно. Додику се неће дозволити да се презентира на предсједничким изборима 2014. Највјеројатније ће га се у то „пријатељски убиједити“ пријетећи му којекаквим судским процесима типа Санадер. А можда ће га, опробаним притисцима „наранчасте револуције“ натјерати да и прије сиђе са власти.

Али поента није у томе. Други народи (Хрвати, Албанци, Бошњаци и ини) здушно бране своје истакнуте појединце значајне за очување њиховог националног идентитета, па били они анђели или ђаволи. Српске елите, у свом значајном дијелу, произишле из менталног геноцида извршеног над Србима посљедњих деценија, се таквих кадрова рјешавају „као с послом“, поносне на своју аутодеструктивност, а најчешће „за шаку долара“ и за понуђене марионетске фотеље.



0 КОМЕНТАРА

  1. E pa što je previše, previše je.
    Stvarno je ovaj put potpredsjednik Vlajki prešao granicu i pokazao do sada neviđen sjevernokorejsko-kubansko-venecuelansko-bjeloruski talenat za dupelizništvo, valjda se tako kaže i na njegovom, hrvatskom, jeziku.

    Čovjek koji je osvojio 0,96% glasova drži nam lekcije, pa pročitajte ovo njegovo ponovo, molim vas sve koji ovo čitate.

    Zar smo mi toliko maloumni, gospodine Vlajki, je li mi imamo rogove na glavama, kad nas smatrate volovima.
    Kakvo stezanje obruča? Obruč nam je stegao SNSD, Dodik i njegovi trabanti. Smanjenje plata, najveći broj nezaposlenih u istoriji RS, nezadovoljna policija, učitelji i nastavnici, doktori koji nemaju ovjerene knjižice, stotine miliona opljačkanih para, postavljanje na savjetnička mjesta onih koji su bili izvršioci pljačke, itd itd itd

    Ne znam koliko Dodika ova Vaša pisanija košta, ali koliko god da plaća, ne isplati Vam se, vjerujte.

    Bolje mu je da se ovim pozabavi, da ne progovori „Talija“!?

    http://www.banjaluka.com/vijesti/kratke-vijesti/2013/02/12/emil-vlajki-druzio-se-sa-prostititutkama-u-banjaluckom-hotelu-talija/

  2. Надам се да се „професор дружио“ са пунољетним пријатељицама ноћи…

    http://www.istinito.com/index.php/bih/drustvo/item/5907-emil-vlajki-druzio-se-sa-prostititutkama-u-banjaluckom-hotelu-talija.html

    „Policija sumnja se da su seksualne usluge koristili i neki poznati biznismeni i javne ličnosti iz Srpske!, navodi Press RS….Najviše ih je šokiralo saznanje da se među njima nalazi i nekoliko maloljetnica, od kojih su neke u prostituciju ušle kako bi prehranile porodicu.“

    http://www.6yka.com/novost/29331/prostitucija-na-banjalucki-nacin

  3. Postovani profesore procitao sam jedan clanak pa bih zelio Vas komentar – vidi ispod:

    Što je Mile uspješniji, to je narod tužniji
    Objavljeno: 11.01.2013. – 20:20

    Ne vidi on nemoćne starce sa plastičnim kutijicama, koji hramljući idu ka narodnim kuhinjama – iz njegovog crnog Mercedesa ne vidi se ništa osim prosperiteta, izgrađenih domova kulture, asfaltiranih putića i druge nepostojeće infrastrukture. Za njega Incel radi kao što je i prije 40 godina, Mljekara vrši proizvodnju, Jelšingrad izvozi mašine za Belgiju, Čajavec pravi plazma televizore…! Radnici samoupravljaju i dižu povoljne kredite…

    Autor: Ernest Bučinski Veličina slova:aaa
    Jeste da smo švorc i da nemamo bobe u džepovima, te da je stanje u privredi, ekonomiji, društvu i državi više nego alarmantno i da nam gori ispod nokata, ali to ne spriječava Predsjednika Milorada Dodika da u prazničnom zadovoljstvu cvjeta od radosti i ponosa. On je uvjeren da je mnogo učinio za narod RS. Najveće zadovoljstvo mu pričinjava činjenica da je Srpskoj vraćeno dostojanstvo.

    Zanima me po kojim aršinima Predsjednik mjeri dostojanstvo stanovništva RS? Da možda ne mjeri dostojanstvo RS po broju nezaposlenih? Ili po tome što je administracija RS u odnosu na 2011. uvećana, iako ne postoje razlozi i uslovi za to, ali da je prosječna plata budžetskih korisnika umanjena? Da li je ponos Srpske to što zbog prekomjernog trošenja za državnu administraciju otkida od plata zdravstvenih i prosvjetnih radnika? Ili je možda ponos činjenica da je penzija u RS zaleđena, a da su se cijene abnormalno uvećale – primanja penzionera jedva pokrivaju plaćanje osnovnih režija. Kad plate vodu, nemaju za hljeb – to je za ponos, nema šta! Predsjednik izgleda ne živi na zemlji, a ako živi, kako to da ne vidi da je broj stanovnika koji traže hranu u javnim kuhinjama uvećan za preko stotinu odsto u odnosu na godine koje su za nama.

    Kada ga upitaju koliko je bogat, on sarkastično odgovara da je bogat u duši. Zar to nije podsmijavanje narodu? Kada Milorad pak javno prizna da je jako bogat, onda ne zaboravlja dodati da ima i onih mnogo bogatijih od njega. Predsjedniče zaboravljate činjenicu da Vi ipak živite u BiH, u kojoj 40% ljudi nema ni za osnovne životne potrepštine. Ali važno je da se Milorad ponosi na svoju politiku i svoj rad, da je sujetan do bola i da od sebičluka ne vidi da je stanovništvo RS u poražavajućem položaju!

Оставите одговор