Ћургуз и Перендија сачувли функције у БОРС

Пантелија Ћургуз и даље је предсједник Борачке организације Републике Српске (БОРС), а Дражан Перендија предсједник Скупштине Предсједништва БОРС-а, иако је смјену комплетног руководства раније тражило више регионалних и општинских борачких организација. Представници више регионалних и општинских борачких организација захтијевали су смјену комплетног руководства БОРС-а јер је, како су тврдили, окренуло леђа борцима. Најупорнији у захтјеву […]

среда, мај 16, 2012 / 21:19

Пантелија Ћургуз и даље је предсједник Борачке организације Републике Српске (БОРС), а Дражан Перендија предсједник Скупштине Предсједништва БОРС-а, иако је смјену комплетног руководства раније тражило више регионалних и општинских борачких организација.

Представници више регионалних и општинских борачких организација захтијевали су смјену комплетног руководства БОРС-а јер је, како су тврдили, окренуло леђа борцима.

Најупорнији у захтјеву за смјену били су представници Борачке организације Сарајевско-романијске регије, што се и потврдило на данашњој сједници Скупштине БОРС-а у Дервенти. Они су захтијевали да руководство БОРС-а испуни шест услова које су упутили још у децембру прошле године.

Руководство БОРС-а обећало је да ће само поднијети колективну оставку уколико његово дјеловање не буде у корист бораца.

Руководству БОРС-а наложено је да ради на добробит борачке популације која је, како је констатовано, најугроженија категорија становништва у Српској.

Усвојен је извјештај о раду, као и извјештај о финансијском пословању Борачке организације Српске.

Скупштина БОРС-а расправљала је и о текућим проблемима.



0 КОМЕНТАРА

  1. Da je bilo bar malo ljudskog poštenja i morala,svi ovi predstavnici BORS-a trebali su da podnesu ostavke.Umjesto toga stanje ostaje nepromijenjeno, a svi se slažu da su borci ugroženi u svakom pogledu,da su na marginama svih dešavanja.Još jednom se pokazalo da su linija nezamjeranja,lični interesi,dodvoravanje ovim krvnicima na vlasti prevagnuli, u odnosu na borbu za dostojanstvo srpskog borca i njegove porodice.Moje poštovanje predstavnicima boraca regionalnih boračkih organizacija koje su tražile smjenu dosadašnjeg rukovodstva BORS-a.Bilo bih dobro da se zna koji predstavnici BORS-a su podržali ove koji su sada na čelu boračke organizacije RS.Ko im je dao saglasnost da to učine?

  2. Tako je..Stanic ostaje rektor, Ovi papci vode i dalje borce….u oktobru ce sve isto ostati..idemo polako ka tome da ce RS biti savez srpskih opstina kao na Kosovu a tamo 2020. neces smjeti reci da si bio borac.
    Kad sam vidio da se Djokic setka po Doborovljackoj i Tuzli sa porodicama ubijenih sve mi je bilo jasno. On i njegovi socijalisti su naplatili te zrtve dobro u proteklih 20 godina.x-(

  3. У председништву седи човек, у рату „политички комесар“ који има инвалидност са „туђом његом и помоћи“ ,“случајно“ ради у ПИО, био посланик у народној скупштини…,израчунајте његова примања.
    Њега интерсује и увек је интересовала само партија и лични интерес.

    Зар од таквих очекивати да остварује интересе бораца.

  4. Овим чемерним чином је дата сагласност за сва будућа ћургузања.Борцима сарајевско-романијске регије честитам што су доказали да су борци, и молим их да због јадиша мобилисаних на чување својих гуѕова не изводе све присутније оцјене о сукобу Истока и Запада

  5. Ово јесте наша српска срамота, ја знам и такав смо став заузели сви из БОРСарајевско-романијске регије, ово руководство је морало само дати оставку, а не да се још и расправља о томе, па да на гласању они изађу као неки побједници!?

    Не може мене заступати неко ко има „партнерски однос“ са властима, које требају да буду у служби свих нас и свих грађана РС-а! Нек се они односе тамо како хоће, али нама треба одговорност власти поготово!
    Затим каква је то ставка из „расположивих средстава“? То је највећа увреда за борачку популацију, свели су нас на ниво просјака, па дај шта даш!

    ђургузе, смраде, гњидо, љиго људска, није БОРС само социјално давање, гдје је промоција националих и патриотских вриједности, гдје су музеји наше борбе, гдје су водичи и предавачи на војничким гробљима, који би објашњавали младим покољењима смисао наше оправдане борбе!

    Је л’ хоћете да једини аргументи за ту нашу тешку и крваву борбу буду они из хашког тужилаштва?? Срамоте једне бједне, мука ми је и читати било какву вијест о тим сподобама!

  6. Greškom sledeći komentar postavih uz jedan drugi članak gospodina Jankovića na ovom portalu.Možda greška i nije velika.Dakle evo mog komentara :

    Nekad ,ne tako davno, Zoran Janković je napisao i objavio:
    „A sada, sada, sada, sada ću se ugristi za jezik i nastaviti dalje da pričam pretposljednju započetu misao. Posljednju ću prećutati. Dakle dalje: status „boraca prve kategorije“ (i pripadajuće prinadležnosti) u Rogatici imaju majke visokih policijski službenika, žene tadašnjih funkcionera SDS-a, kotlokrpe koje su, navodno, prale vojničke kazane i gotovile hranu, a u stvari, naveče, odlazile kući sa kravljim plećkama i butovima mesa na leđima, dok smo mi na linijama „tukli“ kravlja vimena u (pre)rijetkoj riži; kao da je krava od svih dijelova tijela imala samo vime i trbušinu! ? „Borci prve kategorije“ su i ratni profiteri. Kao i dr-kadžije koji su rat presmrdili u kriznom štabu, ufitiljeni u nove uniforme, „mlatili“ konzerviranu šunku i kompote i je*avali nam žene dok su nama kosti trunule u memljivim rovovima. „Borci prve kategorije“ su i tjelohranitelji ovih faca, napirlitani foleri i pozeri koji su paradirali u novim i opeglanim uniformama, sa sve „rejbankama“ na nosu bauljali i po najoblačnijem danu (šta li će im taj mrak na očima! ? ), nakićeni najnovijim „motorolama“ sa eksternim mikrofonima („Ide lola, viri „motorola““ pjevalo se), naoružani arsenalom dovoljnim za jedan ojačani vod: nitrogicerinkama, pumparicama, tompsonima bez kundaka, koltovima“ Što reče jedan moj kuražan saborac jednome od njih:
    • „Komšo, imam onu jednu lijepu, malu „bošovu“ brusilicu, još i nju da zakačiš, dobro bi ti stajala, baš bi dopunio arsenal“!

    U mojoj jedinici odlikovan je načelnik stanice. I on je borac prve kategorije. Ne znam kojim ordenom jer je to urađeno „šumovlakom“, iza naših leđa. I, uopšte, i ne razumijem se u ovo naše ordenje, ni ja ni ovi oko mene što su bili. Jer kakvo je to ordenje koje dobiju, listom, svi poslanici u Skupštini i druge političke jajare, a borci na liniji jok! Inače i trebalo je načelnika stanice odlikovati, bio je izložen velikoj opasnosti da mu se prevrne (kradeni, muslimanski) automobil dok se velikom brzinom udaljavao prema Srbiji. I to svaki put kad bi se pripremala akcija. Njegov (hitni) odlazak za Srbiju uvijek nam je bio znak da ćemo uskoro nagrabusiti. Da, da, mogla ga je probosti i kradena muslimanska krava, bile su strašno unezvijerene tih dana, nepomuženih vimena i izbezumljene pucnjavom.

    Od sedamdesetak pripadnika jedinice ne više od tridesetak išlo nas je na ratišta, ostali su bili lopovi, paraderi, puleni, rođaci i načelnikova raja. Oni su krali i šakom i kapom dok smo mi ma znate Vi sve rečeno. Možda i bolje i više od mene. Uglavnom eto-zato nisam podnio zahtjev za kategorizaciju; nema tu kategorije u koju bih sebe svrstao. Zajedno sa naprijed opisanima neću. Neću sa njima u isti stroj. Nisam htio onda, neću ni sada. Neću i tačka. Jer ako su oni „borci prve kategorije“ ja uopšte nisam borac! Ček, ček, ipak jesam, ima kategorija za mene i slične meni. Kategorija se zove magarac!!!“
    Slažem se ja sa Vama gospodine Jankoviću,kakav narod takvi i odbornici pa i načelnik.Hoćete Milorada Jagodića ,evo vam ga jebo vas on.Kontaš li napokon.

  7. HVALA LIJEPO, VANJA

    Hvala lijepo, Vanja, na podsjećanju na dijelove mog pisanog opusa. Iako „ćutim“ da prema mojoj malenkosti nisi prijateljski nastrojen. No, to nema veze, kad je u pitanju kvalitet naše komunikacije.
    Ni ja ne želim da budem sa svima prijatelj (napisao sam „sa svima“ a ne „sa svakim“; moji prijatelji mogu stati na prste jedne ruke. Sasvim dovoljno.
    Priznajem, imponuje mi to što si pažljiv čitalac mojih radova. Pisanje i služi da bude čitano. I pročitano. Nečitano pisanje je ko nemirisani behar.
    Međutim…nemam ja tu ništa oduzeti, ni danas; neću imati ni u narednom desetljeću. To što si citirao je iz mog otvorenog pisma Panteliji Ćurguzu.
    Dodati se uvijek ima šta. Evo, recimo, jedan stih Bore Đorđevića:

    “Sve što sam napisao ima neki smisao, ko me drži za klovna neka jede govna“!

  8. A ne gospodine Jankoviću. Držim do one da je mudrost svih mudrosti ,nikad ni u jednom čovjeku ne vidi tamu.
    Ako se ne slažem sa nekim Vašim stavovima ne znači da nisam prijateljski raspoložen.Prije bi se moglo tvrditi suprotno. Uglavnom mislim da ste vi Rogatičani tvrdoglavi ljudi i još ponešto,o čemu je pisani trag ostavio i Ivo Andrić.

  9. „BANJALUKA – Premijer RS Milorad Dodik poručio je jugoslovenskom predsedniku Slobodanu Miloševiću da je „vreme da ode s vlasti“.

    – Vreme je da odeš Slobodane. Nikad nijedan srpski car, knjaz, kralj ili predsednik, od dolaska Srba na Balkan, nije svom narodu naneo toliko jada, pustio toliko krvi, ogradio ga od celog sveta, kao što si ti učinio – navodi se u pismu koje je Dodik uputio jugoslovenskom predsedniku. On je ocenio da Srbi u Hrvatskoj „više ne znaju gde je Beograd, oni iz Knina ne znaju šta ih je snašlo, dok je kosovskim Srbima ostala samo vera i nada“.

    – Bogatu zemlju, ponosne ljude si opustošio, vezao za Aziju, naterao svoj narod da u ratu protiv celog sveta gine za spas čovečanstva od novog svetskog poretka. Vreme je da podvučeš crtu ispod svoje vladavine – poručio je premijer RS.

    – Tvoj narod te više ne želi. Tu ti sila ne pomaže. Učini bar jednu uslugu Srbima – pusti ih da slobodno kažu da hoće rastanak s tobom. Tvoj interes i srpski interes ovde se razilaze. Ti idi levo, a Srbi neka idu pravo – navodi se u Dodikovom pismu.

    – Ako u tebi ima snage, osećaja časti, kajanja ili stida izaberi pokajanje, zatraži oproštaj od svog naroda i idi. Ima ko da vodi Srbiju tamo gde bi već bila da nije bilo tebe. Vreme je da odeš Slobodane – zaključuje premijer RS u pismu upućenom predsedniku SRJ Slobodanu Miloševiću.“

    http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/09/28/srpski/P00092709.shtm

Оставите одговор