"Независне новине" из Бање Луке гурају Србију у НАТО

Бањалучки дневни листови "Независне новине" и "Глас Српске" објављују серију текстова о НАТО-у, промовошићу на тај начин ову војну алијансу у јавности Републике Српске и Босне и Херцеговине. Посљедњи такав текст не бави се улогом НАТО-а у БиХ већ директно сугерише како би Република Србија требала постати чланица ове војне алијансе. "Србија има јединствену прилику […]

петак, март 7, 2014 / 12:25

Бањалучки дневни листови "Независне новине" и "Глас Српске" објављују серију текстова о НАТО-у, промовошићу на тај начин ову војну алијансу у јавности Републике Српске и Босне и Херцеговине. Посљедњи такав текст не бави се улогом НАТО-а у БиХ већ директно сугерише како би Република Србија требала постати чланица ове војне алијансе.

"Србија има јединствену прилику да постане регионални лидер, али то неће моћи остварити ако не постане чланица НАТО-а.У ситуацији у којој цијели регион и све земље у ближем и даљем окружењу Србије теже ка чланству у овој војно-политичкој организацији, она остаје маргинализована и не може у потпуности остварити свој капацитет који би иначе имала. Србија је већ испреплетена с НАТО-ом кроз бројне пројекте и учешће у разним мисијама у које су укључене земље чланице", каже за Независне новине Александар Радић, војни аналитичар из Београда.

"Србија нема избора осим НАТО-а?"

Радић за бањолучке новине каже како Србија у овом тренутку више и нема избора него да иде у чланство.

"Како се сада чини, Вашингтон је спреман да прихвати фактичко стање у нивоу сарадње Савеза са Србијом и без формалног чланства. Такво решење можда јесте корисно Америци, али није Србији", објашњава он.

Овај аналитичар тврди да се земље регија дистанцирају од Србије, али да ће се то промијенити само ако Србија постане члан НАТО-а.

Истакао је да ниједна српска влада досад није дефинисала шта значи појам војне неутралности, која се пропагира као званична политика земље, додавши да се већина активности са НАТО-ом води на начин да се о томе не прича много у јавности због негативног става већине грађана о чланству.

НАТО у борби против корупције?

Борис Вицулин, директор пројеката Атлантског савјета Србије, у истом тексту је рекао да су односи Србије и НАТО-а у овом тренутку формално на нивоу пред почетак имплементације првог Индивидуалног партнерског акционог плана (ИПАП), који дефинише елементе и области сарадње с НАТО-ом у периоду од двије године

"НАТО пружа помоћ Министарству одбране Србије и у другим областима, као што су смањење ризика од корупције путем НАТО иницијативе за изградњу интегритета у процесу смањивања ризика од корупције", додао је он.

Он наводи да је о високом нивоу односа Србије и НАТО-недавно за медије у Србији говорио генерал Орнело Барон, који је био шеф Канцеларије НАТО-а за везу у Београду. Он је рекао како Србија тренутно учествује у имплементацији више од 40 званично договорених партнерских циљева како би се наставила реформа сектора одбране у складу с војним стандардима Алијансе.

"Независне новине" и "Глас Српске" су издања исте медијске компаније, а текст о Србији и НАТО је дио очигледно спонзорисане серије текстова, како они наводе "о улози НАТО-а у изградњи безбједности и очувању мира на територији коју чине земље чланице, као и шта БиХ добија приступањем НАТО-у, које су предности чланства у овој организацији, те у којој фази је процес прикључивања БиХ".

Текст се у овим новинама појавио само три дана након информација да је НАТО бацио више од 10 тона уранијума на Косово током бомбардовања СР Југославије, чија се годишњица ускоро обиљежава. Четири године прије СР Југославије, Сјеверноатлантска војна алијанса је бомбардовала Републику Српску.



0 КОМЕНТАРА

  1. NATO je po mom mišljenju organizovana teroristička organizacija u rukama krupnog kapitala,koja ne odgovara za učinjene zločine.Zbog njihovih bombi sa osiromašenim uranijumom i danas umiru naši ljudi.Normalan čovjek nikada nije mogao da voli svoga neprijatelja i ubojicu,ali vlast je naredila da se počne sa ispiranjem mozga ovom jadnom narodu.Kakvi su ljigavci ovi naši političari nije isključeno da se pristupi ovoj terorističkoj organizaciji prekim putem mimo referenduma.Onda će naša djeca da idu po stranim ratištima i bore se za interese kapitalista.Nije isključeno da udari brat na brata.

  2. U narednom periodu krenuće medijske kapmanje koje promovišu Nato. U printanim medijima je to već krenulo i interasantan je odabir tih medija.Bitno je napomenuti da se sve to uredno plati. Ali zašto baš u Glasu i Nezavisnim kad se zna da je njihova čitanost mala.Najčitanije dnevne novine su Blic 26 %. Press RS 14 %( i ako su i oni pod punom kontrola režima). Nezavisne i Glas nemaju zajedno 11 %.
    U oglašavačkom(marketing) sektoru važe pravila kao i ostalim sverama našeg društva. Tačno se zna gdje se mora oglašaviti i koji su razlozi za tu odluku.

  3. „Ciji hljeb jedes, njegovu pjesmu pjevas“

    BANjA LUKA – Svečanim podizanjem zastave Američkog univerziteta u BiH (AUBiH), zastave Republike Srpske, zastave SAD i zastave BiH ispred zgrade „Glasa Srpske“ juče je napravljen prvi korak u osnivanju Koledža međunarodnog prava u Banjoj Luci.

    Zastavu SAD podigao je bivši ambasador SAD u Bugarskoj, Srbiji i Hrvatskoj Vilijam Montgomeri, zastavu RS predsjednik RS Rajko Kuzmanović, zastavu BiH većinski vlasnik „Glasa“ i član Upravnog odbora AU Željko Kopanja, a Američkog univerziteta BiH predsjednik UO Denis Prcić.

    Ceremoniji, kojom je ozvaničen partnerski ugovor „Glasa“ i Američkog univerziteta, prisustvovali su predsjednik Narodne skupštine RS Igor Radojičić, ministar prosvjete i kulture RS Anton Kasipović, gradonačelnik grada Banja Luka Dragoljub Davidović, generalni direktor RTRS-a Dragan Davidović i brojne druge zvanice.

  4. OVO JE SUPLJA DA NE MOZE BITI VECA A EVO KO ZAGOARA DA rS UDJE U NATO:
    Da li je došlo vrijeme za pro-NATO partiju u Republici Srpskoj?
    Potpuno je nevažno u smislu naslovnog pitanja da li bi riječ bila o potpuno novoj političkoj stranci ili o već postojećoj kojoj bi jedan od programskih ciljeva bio i ulazak Republike Srpske i Bosne i Hercegovine u NATO.

    Tim autora Nova Srpska

    Ono što je jedino važno jeste da bi se ta partija zalagala za NATO integracije pod uslovima i na način definisan u prethodnom tekstu koji smo objavili u okviru razvoja teme „Republika Srpska i NATO“. Da se podsjetimo, osnovni elementi platforme „Republika Srpska i NATO“ koju smo predložili jesu sljedeći:

    • RS će ubrzati sve reforme koji se tiču ulaska BiH u NATO a koje ne zadiru u dejtonsko ustrojstvo BiH
    • RS će podržati u organima BiH sve projekte koji se tiču ulaska zemlje u NATO, pod uslovom predviđenim u prethodnoj tački
    • RS traži od partnera u NATO, prije svih Vašingtona, da se obezbjedi trajna podrška ove alijanse i SAD ustavnoj poziciji Republike Srpske
    • RS insistira da glavni štab NATO alijanse u BiH bude u Banjoj Luci
    • RS će značajno participirati u troškovima koji se tiču ulaska zemlje u NATO, finansiranja vojnih misija BiH i, uopšte, svih drugih troškova koji se zahtjevaju od jedne NATO članice
    • RS insistira da njen predstavnik bude glavni koordinator prilikom učlanjenja BiH u NATO, kao i da po učlanjenju njen predstavnik bude zadužen za odnose BiH i NATO

    Razlozi koji idu u prilog redefinisanju odnosa Republike Srpske spram NATO saveza su očigledni. Oni jesu stvar racionalnog poimanja politike a ne emocija. Budućnost Republike Srpske vezana je za NATO, opirala se ona tome ili ne. Stoga razum nalaže da se ta realnost prihvati i da se učini sve kako bi Republika Srpska i njeni građani od toga imali što više benefita. To se može ostvariti jedino ukoliko Republika Srpska promjeni svoje dosadašnje ponašanje kad je ova tema u pitanju i nametne snažan pronatovski kurs unutar svih organa i institucija BiH. Naravno, ona će to raditi, prije svega, zbog svojih sopstvenih interesa a što i jeste odlika političkih procesa.

    Ukoliko Republika Srpska uspije da u narednom periodu promjeni svoj stav prema NATO i nametne se kao ključni faktor NATO integracije cijele BiH to bi joj donijelo nesumnjiv regionalni značaj. Ulaskom BiH u NATO i uvažavanjem njene ustavne kompozicije prilikom procesa učlanjenja Republika Srpska bi u okviru BiH stekla nesporan regionalan status, odnosno njena ustavna pozicija bi bila na najbolji mogući način zaštićena i promovisana kad je riječ o cijeloj regiji zapadnog Balkana. RS ne samo da bi ubrzala ulazak BiH u NATO nego bi doprinijela i mjenjanju kursa Srbije po ovom pitanju. I to je veoma važno jer je najgora stvar za Republiku Srpsku da Srbija prije nje promjeni svoj odnos prema NATO. U tom slučaju bi Srbija preuzela najveći dio koristi od te politike dok bi Srpska bila ne samo prinuđena da prati Srbiju kao „mlađi brat“ nego bi se suočila i sa opasnošću da Beograd i Sarajevo zajedno sa Vašingtonom, Berlinom i Londonom utiču na svojevrsnu pacifikaciju Republike Srpske što bi se u krajnjoj liniji svodilo na jačanje centralnih institucija u Sarajevu i slabljenje ustavne autonomije Srpske.

    Zato je veoma važno da se u Srpskoj konačno pojave političke snage koje su u stanju da predvide ove ozbiljne političke procese. Republika Srpska ne smije sebi dozvoliti da postane njihov talac i stoga je neobično važno da se u njoj u najskorijem momentu pojavi jedna ozbiljna partija koja bi zagovarala pomenutu politiku prema NATO. Snaga argumenata ove politike bi, vrlo vjerovatno, u budućnosti dovela da sve više političkih partija počne mjenjati svoj stav prema ulasku u NATO u odnosnom smislu, međutim veoma je bitno da se to ne desi previše kasno jer tad već više nećemo biti subjekti nego objekti procesa. A to je ubjedljivo najgora solucija po Republiku Srpsku.

    Činjenica da se u oktobru naredne godine održavaju opšti izbori u RS i BiH navodi na zaključak da se do završetka tih izbora neće praktično moći formirati jedan takav subjekt (kao što je već napomenuto, bilo tako da nastane nova partija, bilo da neka već postojeća stranka prihvati ovu platformu). Takođe, na nivou BiH do oktobra će biti zaustavljeni svi ozbiljniji reformski procesi upravo zbog izbora. To znači da nakon istih nastupa tajming kad je veoma povoljno otpočeti odnosni projekat.

    Odnos građana prema takvom pro-NATO programu svakako bi zavisio od vještine te partije i svih onih koji je podržavaju(makar u tom segmentu) da svoje stavove na kvalitetan način objasni javnosti. Nema dileme da građani Republike Srpske polako ali sigurno postaju svjesni da je realan život daleko od emocija. U tom kontekstu oni pokazuju sve očigledniju zrelost i sposobnost racionalnog poimanja stvari. Činjenica da su oni žrtve nedoraslih politika koje su vodile Srpsku od njenog nastanka, te da žive životom nedostojnim čovjeka dok se njihovi političari tove na velikim pričama o patriotizmu koje jedino daju efekte na njihovim bankovnim računima, sasvim sigurno, doprinijela je da ljudi u Republici Srpskoj znatno opreznije posmatraju svaki oblik manipulacije niskim političkim strastima. U tom smislu znatno je lakše danas razgovarati sa građanima o bilo kojem političkom pitanju nego što je to bilo prije osam godina. Jednostavno, javnost Srpske polako odrasta i uozbiljuje se, a na to je prisiljena usljed katastrofalne ekonomsko-socijalne situacije.

    Zbog svega toga ne samo da će biti moguće zagovarati ulazak RS i BiH u NATO na bazi iznesene platforme, nego će ta platforma i njeni nosioci dobijati vremenom sve ozbiljniju podršku u javnosti. Naravno, osnovni uslov će biti da ljudi koji budu promovisali tu platformu pokažu da su drugačiji od prethodnika, odnosno da se odlikuju poštenjem, profesionalizmom i stvarnom brigom za interese građana Republike Srpske. To je neophodan uslov. I ukoliko bi se jedna grupa ljudi takvih kvalitetnih ličnih svojstava pojavila i preuzela odnosnu platformu, sasvim sigurno, razlikovala bi se po više osnova od svoje političke konkurencije, prije svega po tome što bi se na krajnje odgovoran način odnosila prema Srpskoj, njenim građanima i njihovoj budućnosti.

    To bi joj osiguralo svjetlo mjesto u budućnosti političkog života RS i BiH. A imajući u vidu da bi takva politička opcija shvatila procese koji dolaze, njihov značaj i neumitnost, ta činjenica bi joj pomogla da ne ostane zarobljena u neshvatanju modernoga svijeta kao što su mnoge druge političke partije i lideri poslije nekog vremena

  5. dragoslav..račić, 07.03.2014. 17:16:44 [107394]
    :).У праву си.Кратконоги је чиста ЦИА,који ће данас сутра основати своју странку ,као и Фахрудин.Онда ,када му постане досадно рекетирање политичара.Он је најутицајнији човјек у РС-у,КАЖУ.

  6. Режим игра опасну двоструку игру, самозвани Брозов наследник, мали од Лакташа, мисли да је зајебо све живо и да ће и њему проћи Њет као Брозу ономад.
    Његови промотери су натовске чизме, али политика народ воли нешто друго зато га ти зајеби, може да прође само не знам до када.

  7. Citiram

    Zajedno od početka

    List Nezavisne novine je upisan u Registar javnih glasila 12. decembra 1995. godine. Zahtjev za upis podnijelo je preduzeće Igokea iz Laktaša koje je u vlasništvu Milorada Dodika. U rješenju o upisu lista se navodi da „programska koncepcija lista obuhvata afirmaciju strateških interesa srpskog naroda i ujedinjenja Republike Srpske sa maticom“. Prvi glavni i odgovorni urednik lista bio je Miloradov brat Goran, a prvi broj je odštampan 25.decembra 1995. godine u Srbiji.

    “Krenuli smo sa 3.000 maraka koje smo pozajmili i odštampali smo ga u Beogradu, jer nas ovdje niko nije htio štampati”, kaže Kopanja, koji je bio jedan od osnivača.

    Četiri mjeseca kasnije, u registar Osnovnog suda u Banjoj Luci upisano je Novinsko – izdavačko, grafičko preduzeće Nezavisne novine. Osnivači, sa po 500 tadašnjih dinara, bili su Igokea i Kopanja, koji je imenovan i za direktora.

    Milorad Dodik, predsjednik RS, je 1995. godine osnovao Nezavisne novine. (Foto: CIN)

    Krajem jula 1997. godine Igokea istupa iz Nezavisnih novina, a Kopanja početkom aprila 1998. godine pripaja list novoosnovanoj firmi – Novinsko – izdavačkom, grafičkom preduzeću Dnevne nezavisne novine. Osnivači novog preduzeća bili su Kopanja i njegova supruga Nataša.

    Nakon teškog početka, projekat se počeo razvijati. Kopanja kaže da su Nezavisne novine dobijale finansijsku pomoć od američke vlade, USAID-a, Evropske komisije, raznih nevladinih sektora i Soroša.

    “Ja sam za ovo od švedske vlade od 1995. godine dobio sigurno preko milion KM. Od američke vlade preko dva i po miliona dolara.”

  8. А када би ми противници НАТО одговорили на два питања можда бих и промијенио мишљење:

    1. Да ли су Срби као народ безбједнији ако су у НАТО или ако нису?

    2.Како је могуће да је нормално направити заједничку војску са дојучерашњим непријатељима АБиХ и ХВО, а није са Грчком, Шпанијом, Словачком, Чешком, Пољском, Француском, Британијом, Америком, Њемачком, Данском итд.?

  9. Ко гарантује Србима безбједност у НАТО-у, кад од нас неће зависити ни 2% нити једна стратешка одлука тог савеза, а у таквом стању нико за себе не може и нема права да тврди да је безбједан. Војска којом не управља воља народа је само обична наоружана руља или статистички попуњена формација.

    Заједничка војска НАТО-а не постоји, свако своје јединице опрема властитим средствима, а сви се стављају под једну команду. Право је питање, ко би нама финансирао такву представу. Ове формације из рата су по Дејтону дефинисане и тако функционишу све док не дође до неке значајније промјене Устава или закона о оружаним снагама, а опет сви могу да утичу на ту промјену без бојазни да ће бити игнорисани. Док се код НАТО-а такве ствари дефинишу код Расмусена у НАТО команди, а на то имају утицај наше главешине исто као на кишу у Сахари.

    Ово није питање Русија или НАТО, нама су таква питања сувишна и непотребна, ми морамо гледати само себе у свему томе, а то гледање себе нам говори у овом оваквом односу снага, што дуже и што више задржати војну неутралност. Ако кад изградимо значајну војну силу, па будемо у могућности неком припријетити за рецимо повратак Косова или Крајине, онда добро бирати кориснији војни савез, са овима ми немамо шта тражити, осим изгубити и ово мало што смо сачували захваљујући војној неутралности.

    Немам ја ништа фино о НАТО-у помислити, гадни су и покварени, али нема ништа ни од гурања прст у око њима таквима, једноставно када би нам НАТО бар у нечем био наклоњен, прихватио бих чланство, али пошто није, боље да се ми ипак држимо даље од њега.

  10. Симо П. Ороз, 09.03.2014. 00:21:04

    Mi jednostavno nemamo izbora nego da (NE) udjemo u Nato,ako nista drugo iz moralno-etickih razloga.
    Necu da nabrajam koji su to razlozi,moze se napraviti podugacak spisak.

    A sto se tice ovog “harperovog“ da su nama ta pitanja suvisna i nepotrebna,samo cu reci da je nama boravak u tzv.BH sigurna ulaznica u taj savez zato sto nas niko nece ni pitati u tom slucaju.(ako udjemo u Evropu).

    Mi nemamo alternativu nego potpun otklon od takvih ideja uopste i stupanje u Evroazijske saveze.

  11. Бибер,

    не говорим ја о томе. У нашој јавности се наметнуло мишљење да није морално ући у НАТО јер нас је та организација бомбардовала. Ја питам, како је онда морално да правимо заједничку војску са Муслиманима и Хрватима? Па ваљда смо са њима водили крвавији рат него са НАТО. Питање је врло прецизно. Зашто је први савез неморалан, а други моралан и за кога су гласале све српске политичке странке?

  12. Ne znam koliko je javnosti poznato da privatna američka kompanija M.P.R.I. i danas vrši „monitoring“ nad oružanim snagama BiH-e. Osim unutrašnjeg ustrojavanja ove „vojske“ (kakva na unutrašnjem planu nema nikakve svrhe), ova kompanija organizuje odlazak naših „mirotvoraca“ na krizna područja u svijetu (npr. Avganistan). Sad, koliko je poznato da je u pitanju kompanija koja je planirala i logistički pomagala akciju „Oluja“, inače najveće etničko čišćenje kakvo je izvedeno nakon Drugog sv. rata (bar sa aspekta dužine trajanja, jer je za svega par dana protjerano preko 200 000 Srba, uništena njihova imovina, simboli njihovog 1 000-godišnjeg postojanja na tom prostoru i ino). Naši „srpski“ predstavnici to odlično znaju, ali se prave blesavi i „šuruju“ sa osvjedočenim neprijateljem srpskog naroda. Inače, sud države Ilinois se oglasio nadležnim za suđenje po tužbi udruženja Krajišnika iz RSK protiv M.P.R.I. za počinjeni genocid i čeka se suđenje. Eto i u SAD je moguće otvoriti pitanje genocida nad Srbima, a kod nas je to lafo nemoguće.

    Drugo, sa aspekta geostrateških pozicioniranja ponovo se otvara pitanje kontrole nad Balkanom. To što su nakon 1999. godine i sloma Miloševića ovdje uspostavljeni kvislinški režimi, to što su SAD imale potrebu za angaživanjem na drugim lokalitetima, a sve u kontekstu tadašnje nesporne unipolarnosti na globalnom nivou, sve to je proizvelo ocjenu SAD da nema potrebe za držanjem ovdje 60 000 vojnika (koliko ih je bilo poslije rata). Međutim, sirijska i ukrajinska kriza jasno ukazuju na povratak bipolarnosti na globalnoj sceni. Osim toga, Rusi se preko nekoliko velikih projekata ponovo pozicioniraju u Srbiji, BiH-i, pa i u Hrvatskoj (kupovinom MOL-a). To ovajnaš nesrećni prostor ponovo dovodi u fokus gepolitičkih procesa, a glupo je uopšte i zamišljati da će Amerikanci dozvoliti Rusima da osvajaju nešto šta su oni svojevremeno OKUPIRALI.

    Na kraju, postavlja se pitanje zbog čega baš mediji iz RS-e su izabrani za ovakvo „reklamiranje“ NATO (mijenjanje svijesti građana o mogućem pristupanju toj zločinačkoj organizaciji). Pa, samo još pristanak RS-e je „potrebna pretpostavka“ da se BiH priključi ovoj alijansi. Međutim, to je potrebno posmatrati u kontekstu opetovanog američkog pozicioniranja prema Srbiji. Kad se ovdje pozicionira nekoliko desetina hiljada pripadnika NATO (nakon što se izvede „bosansko proljeće“, onda se Srbija dovodi u poziciju izbora između samopokoravanja i pristupanja NATO (uz obavezno prekidanje učešća u projektu Južnog toka), ili, na drugoj strani, da joj ponovo Šiptari ponovo proizvedu haos i „osnov“ amerikancima za nekog novog „Milosrdnog anđela“.

    Dakle, na kraju sve se svodi na konflikt između SAD i Rusije, pa i na pitanje Vladimiru Putinu da li je spreman zaštititi Srbe u slučaju jasnog odbijanja pristupanja NATO-u? Istrpili smo 9-ogodišnji rat da bi zasustavili američki i NATO prodor prema Rusiji i to bez ikakve ruske pomoći. Danas su Rusi u snazi da nas direktno zaštite i ne vidim razloga zbog čega to ne čine? Ako njima nije potreban Južni tok, a zbog čega bi mi stradavali za realizaciju istog? Dakle, naš „zakleti brate“ Vladimire skini sa nas teret opredjeljenja o pristupanju u NATO tako što ćeš Srbiju i R. Srpsku proglasiti zonom svojih vitalnih interesa i pokazati jasnu spremnost da nas zaštitiš od nove američke okupacije. Ovako, otvara se pitanje do kad će samo Srbi ginuti? Zbog čega jednom ne bi zamijenili „metode“ našeg savezništva? U oba svjetska rata smo 3-4 godine doživjeli genocide i doveli vlastiti narod do nepovratnog devastiranja, a tek potom je došlo „rusko oslobađanje“. Identično se dogodilo i 90-ih. E pa zbog čega u ovom četvrtom napadu ne bi zaštitili prije nego doživimo četvrti genocig u svega 100 godina?

    Dakle, brate Vladimire, ti si na potezu!

  13. BORISLAV R., 09.03.2014. 08:52:56

    “Drugo, sa aspekta geostrateških pozicioniranja ponovo se otvara pitanje kontrole nad Balkanom. To što su nakon 1999. godine i sloma Miloševića ovdje uspostavljeni kvislinški režimi…“

    Да би се било издајник (квислинг) потребно је неког издати. Питање за Борислава је кога је то постмилошевићка власт издала, а кога Милошевићева власт није.

    “Istrpili smo 9-ogodišnji rat da bi zasustavili američki i NATO prodor prema Rusiji i to bez ikakve ruske pomoći.“

    Кога смо то ми зауставили. НАТО је у Румунији, Бугарској, Пољској, Естонији, Летонији, Литванији. Питање за Борислава је зна ли гдје се те земље налазе и како то да смо зауставили НАТО, а он се налази на границама русије хиљадама километара ближе Русији него што је Србија.
    Како то да смо зауставили НАТО, а највећа НАТО база на Балкану се налази на територији Србији (осим ако мислиш да Косово није Србија).

    Сједи један. Молим следећег фронтал-ефендију да ми да одговор на раније постављена питања.

  14. Nezavisne novine reklamiraju onu organizaciju koja ih plati, danas NATO, sutra možda Al Nusra front, prekosutra Rusiju, nema tu nikakve ideologije. Kao i Karganovich, Kusturica, Dževad Galijašević…Samo obrnu kožun naopako. Jedino što Srbi u RS treba da rade je da slijede Srbiju u njenim odlukama u vezi s NATO paktom. Srbija ne graniči sa Rusijom, kao Bjelorusija, već je okružena NATO zemljama, i treba se u skladu s tim i ponašati. Naravno, uvijek nam ostaje mogućnost da udaramo glavom u zid, dok ne pukne zid ili glava, što nam predlažu Kusturica, Karganovich, Dveri, Obraz, Naši 1389, Dane Čanković, i ostala kvazipatriotska đubrad.

  15. А од кога нама онда пријети опасност у том случају? Од марсоваца можда? Што се тиче НАТО-а, ми сми толико мала земља да ми били или не били у њему, ако нешто од нас траже ми то морамо да дамо (нпр. војну базу). Зар неко мисли да би стварно имали некакав утицај унутар НАТО-а?

    Једина разлика је што уласком у НАТО губимо Републику Српску и морамо издвајати силне паре, које немамо, за опрему, која нам реално нетреба, да би били топовско месо за „увођење демократије“.

    Ако НАТО није пријетња Аустрији, Швицарској, Шведској, Ирској, Финској, зашто би био онда нама?

  16. salex, 09.03.2014. 12:49:34

    “А од кога нама онда пријети опасност у том случају? Од марсоваца можда?“

    Би ли могао разјаснити шта си хтио рећи.

    “Једина разлика је што уласком у НАТО губимо Републику Српску и морамо издвајати силне паре“

    Гдје пише да је улазак у НАТО условљен нестанком РС. Управо је супротно. Ако БиХ у чијем је оквиру и РС, уђе у НАТО, нема веће гаранције да ће РС остати трајна категорија. НАТО је управо највећи могући заштитник уставног уређења својих чланица, па би тако било и са БиХ и РС у њој.

    А што се тиче силних пара које кобајаги неко тражи од нас, не вриједи коментарисати. То су флоскуле које озбиљни људи и не коментаришу.

    Земља која је чланица НАТО пакта у очима инвеститора је сигурна земља. Без сигурности нема нових улагања. Без нових улагања нема нових радних мјеста. Без нових радних мјеста нема ни бољег живота.

  17. Ако би чланица НАТО-а била нападнута, НАТО не гарантује аутоматску војну подршку – земље чланице одлучују да ли ће понудити помоћ и какву врсту помоћи – која може бити само економска или хуманитарна. Недавно је Мароко окупирао територију Шпаније. Шпанија је чланица НАТО, али НАТО се на то није обазирао.

    http://www.neunato.net/

  18. SIMO,

    17-godišnje obrazovanje mi ne dozvoljava da nekog nipodaštavam samo zbog toga što se ne slažem sa njegovim stavom ili da se prepuštam nesvrsishodnom oportunizmu. Osim toga, 25 godina se bavim praktičnom bezbjednošću, pa sam valjda ponešto naučio i o tome kako funkcionišu bezbjednosni procesi ili djelovanja.

    Što se tiče Miloševića, e tu bih mogao do beskonačnosti njegove pogreške, ali uobzirujem i okolnosti u kakvima je djelovao, pa donekle mogu i shvatiti njegovu poziciju. Sjećam se pitanja jednog novinara Momiru Bulatoviću o tome zbog čega su Milošević i on odlučili da se sukobe sa 19 država – napadača na SRJ. Reče Momir da su oni odlično bili svjesni da ne mogu ratovati sa takvom silom, ali da u ustavu stoji njihova obaveza da brane zemlju. Veli Momo da su odlučili drugačije, onda bi počinili izdaju i prekršili ustavne obaveze. No, bilo kako bilo mi u Srpskoj i ovi na Kosovu se danas zaklinju u sporazume koje nam je izdejstvovao Milošević (ma kakav bio!). To što su kvislinške vlasti nakon toga pogazile sijaset prava kakva su nam garantovali Miloševićevi sporazumi, e to je pokazatelj njihovog „rodoljublja“.

    Dalje, vidiš, dok su Rusi bili na koljenima mi smo ovdje vodili 9-ogodišnji rat i odbranili i više nego je iko očekivao u datim okolnostima (kakva je sve sila napadala). Sad ja tebe pitam zbog čega je to trajalo tako dugo? Ako su tražili „izgovor“ da osvoje ove krajeve, pa mogli su Amerikanci napasti još ’91. ili ’92., ali postavlja li iko pitanje zbog čega to nisu učinili? JNA, kao i svaki sistem bezbjednosti u svijetu, ništa nije vrijedila po pitanju unutrašnjih sukoba, a primarno jer nije postojala jasna politička volja, pa time ni konkretan zadatak kakav bi ova armija realizovala. No, da su Amerikanci odlučili napasti u početnim godinama rata, onda bi morali računati na dvije stvari. Prvo, JNA je bila nesporno jedna od najjačih evropskih vojnih sila, a svakako osposobljena da brani malenu zemlju kakva je bila Juga. Drugo, Rusija je i ranije dokazivala da je spremna i u uslovima najtežih unutrašnjih problema uključiti se u rat i braniti Srbiju i Jugoslaviju od spoljnih neprijatelja. Zar misliš da su Amerikanci ludi, pa da napadaju jednu od najboljih vojski svijeta, a posebno uz rizik da se u to uključi i druga po snazi svjetska sila? Zbog toga je ovaj rat tekao u etapama i razbijanje JNA, a potom i srpske vojske pokazalo se kao prilično težak zadatak. Ovo se posebno pokazalo 1999. g. prilikom povlačenja srpske vojske sa Kosova. Tek tad su Amerikanci vidjeli koliko je bila mudra njihova tadašnja odluka da odustanu od kopnenog napada (kakav je razmatran).

    I na kraju, ako to nekom slučajno nije jasno, 90-e je započeo jedan mnogo širi projekat slamanja i osvajanja prostora Istočnog bloka. Sudbina Juge je bila samo jedan element tog osvajačkog projekta. Vidiš, kad-tad će američka vojna moć oslabiti, pa će ostatak čovječanstva njihovo tadašnje, a i današnje, ponašanje okvalifikovati jednako kao što je okvalifikovan i Hitlerov pohod. Pri tom će Srbima ponovo biti priznato to da su se prvi suprostavili okupatoru i odbranili se kako su znali i umjeli. Međutim, potrebno je da i mi sami to prihvatimo kao svoj podvig (a nikako da pljujemo po tome). To što govoriš o „članicama NATO“, a zar to ne bi mogli posmatrati i kao svojevrsno samoporobljavanje tih država (kako bi izbjegli našu sudbinu). Međutim, bilo u pitanju porobljavanje ili samoporobljavanje – svako normalan teži za slobodom, pa se tako nadati da će se ove države kad-tad osloboditi „jarma“ koji su prihvatili ili im je nametnut.

    Vidiš, srbijanska vlast i briselska administracija su saglasni da bi Srbija trebala biti primljena u EU do 2020. g., a eto Njemačka se „drznula“ da to pitanje odgodi do 2025. g. Može se to tumačiti kao „njemačka mržnja“ prema Srbima, ali i kao 5-ogodišnje odgađanje pitanja ulaska Srbije i BiH u NATO. Zna se da SAD već godinama koriste EU integracije za širenje NATO i vlastito vojno pozicioniranje, te da je Njemačka u NATO ušla voljom protektora,a nikako njemačkog naroda. Dakle, ovim jednostavnim potezom Njemačka je odgodila pitanje ulaska Srbije u NATO, jer dobro zna da su ove naše vlasti na sve spremne – samo kako bi nam „prodale EU maglu“. Znaš, nakon 100 godina krvoprolića Rusi i Njemci su shvatili kakvu strahovitu gređku su napravili prije Prvog sv. rata, a ostalo je samo da to još i Srbi shvate. Sad, neki „kontaju“ brže, neki sporije, ali ima vremena….

  19. salex,

    vidiš, SAD su još 1947. godine donijele direktivu broj 21/47 o razbijanju FNRJ, ČSSR i SSSR. Dvije godine nakon toga oformljen je NATO kao instrument provođenja te direktive. Možda je Švedskoj, Austriji ili Finskoj NATO nije prijetnja, iako je „trošak“, ali mi nismo u toj grupi zemalja. Mi smo u grupi država za čije razbijanje i osvajanje je NATO uopšte stvoren. Znaš, Slaveni danas drže polovinu Evroazije (kakvu Bžežinski tretira kao „centar svijeta“)i ogromna prirodna bogatstva, a sve to je cilj zapadnih centara moći. Dakle, niko na Zapadu nas ne tretira kao prijatelje, nego kao kolonije, roblje i prostor za pljačku (a ponekad i kao prostor za svoje monstruozne eksperimente). Da su nam ikada bili prijatelji i saveznici (2 miliona žrtava položili smo u temelje ovakvog čovječanstva), pa ne bi nam onako bezobzirno oteli etničke prostore, pogazili istorijska prava i još nas etiketirali kao monstrume. To prijatelji i saveznici ne čine, ali valjda si čuo za izreku da su Britanci prijatelji jedino sami sebi.

  20. Бориславе, очигледно смо ја и ти формирали политичке ставове у различитим околностима. Код мене је све што су комунисти пропагирали пролазило кроз дебеле филтере оних који су ме васпитали. Вјеруј ми, са разлогом.

    Код тебе је то очито било другачије.

    Однос великих сила према малим народима је углавном неправедан. Не волимо Американце због тога што су нам отели Косово, помогли прогон Крајишника, а заборављамо да је претпоставке за тај прогон поставио човјек кога су руски тенкови довели на власт.

    Често се овдје наводи како је Додик дошао на власт на НАТО-тенковима, што наравно није тачно, а заборављамо да је највећи српски непријатељ дошао на власт помоћу руских тенкова.

    Ја и ти се никада нећемо сложити по питању НАТО пакта, и то је нормално. Не постоји ниједна чланица НАТО у којој су сви за тај пакт. Чак је у већини земаља тај однос прилично тијесан. И са тим требамо живјети. Као што ја прихватам да је твој став против НАТО легитиман, желим да се и мој став слично третира. Нарочито кад га поткријепим јаким аргументима.

  21. Па Орозе, кад се толико правиш паметан и тврдиш да си на ти са политиком Милорада Додика, шта се онда обраћаш нама са таквим питањима? Нисмо ми права адреса за НАТО, имаш свог идеолошког вођу Додика па ти то са њим среди, да експресно улетимо у тај НАТО, а нас поштеди тих ваших ту би ор нот ту би пресеравања тако ти живота и зборова народних гарди.

Оставите одговор